Snovi, rad na snovima, pišite vaša iskustva

Evo, obećala sam da ću biti prva


Dakle..tu na ovoj temi bi htjela da pričamo o svojim iskustvima sanjanja. Ne moraju to nužno biti lucidni snovi, već neka naša zapažanja vezana uz snove i refleksiju koju imaju iz stvarnosti. Ja ću biti prva i napisati ću ovdje neka svoja iskustva:

Kad sam posvećena sebi, kad se dobro osjećam, kad sam mirna i smirena, snovi su mi puni boja, fantastični svjetovi, puni simbola i uvijek u takvom snu osjećam ushićene i čuđenje. Baš kao malo dijete gledam oko sebe, čudim se i uživam. I tu često imam onaj čudni osjećaj da sam i promatrač i
glavni glumac istovremeno. Primijetila sam da mi se često sanjam kišobran i da uvijek zovem nekoga da dođe ispod jer je počela kiša, da često sanjam vodu, more (uvijek veliko, beskrajno) , rijeku (u kojoj se obično okupam jer moram «prijeći» na neku drugu stranu). Sanjam i dvorac s dvije kule ili kućicu na osami, ili nešto slično ali uvijek ima dva stupa (kule) i te građevine su jako male izvana, ali kada uđem u njih uvijek se iznenadim jer su puno veće nego sam zamislila. Još moram dokučiti šta ti simboli znače iako možda nešto i naslućujem.

U danima kad se ne osjećam baš naj, kad me more neke brige, kad se osjećam energetski slabija,kad puno radim ili sam iscrpljena besmislenim dugačkim razgovorima (sastanci uf) snovi su mi sivkasti (ne znam, nije doslovno, ali jedina riječ koja mi pada na pamet), prostori u kojima se odvijaju su skučeni, ili je to samo jedna soba ili je to jedan dio ulice (obično u sjeni) ili je nebo tmurno, ili je neko stubište zgrade…razgovori su kratki, plitki, prevladavaju osjećaji nemoći, tuge ali istovremeno i pomirenosti sa situacijom koja ne može biti drugačija. Tu je najčešće netko koga ne mogu nazvati ili ne mogu dobiti na telefon (nemogućnost komunikacije…to jako dobro razumijem jer je osoba s kojom želim razgovarati umrla nedavno), onda neki fizički nedostatak (sanjala sam neki dan da sam na nožnim prstima
imala mekane dlačice kao Hobit ) taj sam san isto shvatila i naručala se kod pedikera hehe).

Uglavnom, vrlo zanimljivo :) I da, izbacila sam budilicu i budim se sama, nekako se programiram (i sama se još uvijek čudim :shock: ), ali nisam niti jednom zaspala i nikad se lakše nisam budila. Onda olovku u ruke i čega se sjetim…Preko tjedna mi ipak sjećanje na snove malo slabije radi, ali nadoknadim vikendom Osjećam da sebe i svijet nekako bolje razumijem, da sam mirna i staložena, fokusiranija preko dana, ma ne može se to baš lako objasniti i ima i nema veze sa snovima. Ko razumije, njemu dosta.

Evo, ja sam vam ispričala svoja trenutna iskustva pa ako se
neko želi javiti neka priča svoja, ako ne ovo će mi biti prvi online dnevnik
U sljedećem "broju" :lol: mogu napisati i neke vježbe koje mogu pomoći da se snovi bolje pamte (uz dozvolu gospodina magistra ;) )
Lijepi pozdrav i sanjamo se Leena :sleep:

Čestitam ti na "razbijanju leda" i dobrodošla. Interesantan post iako se na prvo čitanje ima dojam da je zbrda-zdola, međutim, dosta si rekla o sebi, o svom trenutnom radu i o stremljenjima. Dozvoli da ti malo pomognem ili da te usmjerim u objašnjenju tvojih snova koje si navela...

U snovima se nastoj držati emicionalne, instinktivne i intuicijske komponente, a razum uključuj na kraju. Tako promatraj i opise simbola, ne racionalno, već putem osjećaja. Krenimo od vode:
Voda predstavlja emotivnu svjesnost, ali i tvar u kojoj se rađamo kao bića.
Mora i oceani su jaki simboli i vezani su uz tamne snage prirode, raspoloženja i mistične snage psihe. Radi se o kalupu ili matrici svih stvorenja, njihovom porijeklu i njihov cilju. Također može označavati i prvobitni kaos, hladnu, nehumanu, kozmičku nesvjesnost. Dubine mora mogu predstavljati sve što ne može biti shvaćeno, a naročito dubine nesvjesnog, kao povremeno i dubine zla.

Interesantno je kako već opisuješ sama sebe i svoju ljudsku prirodu: naime, pišeš kako sanjaš dvorac, kuću na osami... Kuća predstavlja tvoje tijelo i tvoje biće (čak se ponekad za nekog luđaka kaže da mu "nisu svi kod kuće"). Dvorac isto tako može predstavljati tebe i tvoju duševnu izdvojenost, kao duhovnu moć, jer si u njemu sigurna od vanjskog svijeta. Nek ti ovo budu samo smjernice, dalje nastavi sama, osim toga za ispravno tumačenje snova bismo trebali razgovarati licem u lice, jer postoje neverbalne informacije u razgovoru iz kojih je lakše nekoga navesti na vlastiti odgovor na sanjani sadržaj.
Kažeš "te građevine su jako male izvana, ali kada uđem u njih uvijek se iznenadim jer su puno veće nego sam zamislila"... upravo tako je i s našim bićima. Dok smo god čvrsto-konceptualna razumska bića, plitki smo i mali izvana, bez slobode i ikakvih mogućnosti, (ne računajući one umišljene slobode), ali kad uđemo u sebe i u svoj unutrašnji prostor, zaprepastimo se koliko smo duboki, kreativni i zanimljivi, koliko toga ima prostora i mogućnosti u nama... Tvrdim da smo svi umjetnici, tj. da je u svakom od nas Umjetnik (Volim ga pisati s velikim "U"), koji treba biti oslobođen iz konceptualnog kaveza ideja koji nam je navučen preko našeg prirodnog bića kao jaram na glave radnih životinja, bikova i krava. E, taj Umjetnik je duboko u nama i treba ga osloboditi... ali to je druga priča, za druge postove, priča o Nekonceptualnoj umjetnosti (UNIART-u). Snovi, meditacija i unutrašnje samopromatranje, sigurno su jedni od puteva!
Treba slušati tijelo, instinkt i intuiciju, bez obzira na društvene norme i očekivanja. Npr. govoriš o tome kako znaš biti iscrpljena "beznačajnim razgovorima i sastancima". To je to, tvoje tijelo i tvoj cjeloviti um se opiru ljudskoj gluposti na način da su nezainteresirani za takvu praksu, forsiranjem iste trošiš ogromne količine energije da bi se usmjerila suprotno svojoj prirodi, jer čovjek nije stvoren da bi radio do iznemoglosti nezanimljive stvari za višak vrijednosti nekoj nepoznatoj nekolicini ljudi... naravno s druge strane, treba preživjeti i ostati slobodan bar u sebi. I to je umijeće. Samo luđak ili potpuno nesvjesna osoba može tvrditi da se nalazimo u normalnom svijetu. Dovoljno je reći samo da se kompletan sustav proizvodnje i međuljudskog djelovanja u modernim društvima temelji na ljudskoj pohlepi. Cijela ekonomija modernih društava, izgrađena je na tome. Budi dio toga, ali ne prihvaćaj tu ideju. Bit će ti lakše, iako će ti se nakonn nekog vremena gaditi svi ti "divljaci u kravatama", kako ih je jednom nazvao Marko Pogačnik, jer što si svjesnija to ti svijet užasnije izgleda. To je siguran dokaz napretka u osvještavanju. I gdje su tu sad snovi? Snovi su naše unutrašnje ogledalo i indikator nesukladnosti s našim unutrašnjim bićem. Što ćeš više polagati pažnje na svoj unutrašnji razvoj i ponirati u vlastite dubine, to će ti i snovi biti kristalniji i ljepši. S vremenom i meditacijama pojavljivat će ti se i lucidnosti, dobit ćeš još jedan svijet. Zato su snovi odličan poligon za vježbanje svjesnosti, ali i za percipiranje onog što potiskujemo i onog što djeluje na nas.
I dobar ti je primjer s pedikerom, očito si shvatila nagovještaj sna i napravila akciju. Čak i takva bizarna stvar može biti predmet snova, pogotovo ako već danima razmišljaš o tome kako bi uredila nokte na nogama i sl. Važno je, bar u početku, shvatiti snove kao naš istinski jezik unutrašnjeg bića, čije su riječi osjećaji i slike nastale iz predstava savršenog unutrašnjeg kazališta...

Vidi se da radiš na sebi u zadnje vrijeme, rezultati se odmah pojavljuju. Samo naprijed i čujemo se...

Pozdrav svima,

prvi put se susrecem s necim ovakvim (skola lucidnog sanjanja, forum samo o tome, predavanje itd.) i moram priznati da sam zaintrigirana. Oduvijek imam "zivahne" snove, i to nikad nisam smatrala necim posebnim, sve dok me drugi ljudi, pri prepricavanju snova, nisu, blago receno, iznenadjeno poceli gledati i cuditi se otkud mi tolika masta. Sanjala sam doslovno sve i svasta i uglavnom su to snovi prepuni simbolike. Ono sto sam sama dokucila je da raznorazne sanjalice ne pomazu puno jer opci simboli mogu postojati, ali u principu svako simboliku snova mora prilagoditi samome sebi, ovisno o tome sto je prosao u zivotu, i koje je stvari/dogadjaje/mjesta vezao uz pojedine osjecaje i stanja. Kod mene je uobicajeno da imam nekoliko snova koje sanjam u odredjenom periodu (koji moze trajati i vise godina). Tako sam jako dugo sanjala javne wc-e. Ti snovi su uvijek bili tjeskobni i izgledali bi otprilike ovako: odlazim u javni wc, on je uvijek prepun, uglavnom prljav i nikad nema slobodne kabine iako je prostor ogroman. Buduci da je san sam po sebi pomalo smijesan, nisam ga u pocetku percipirala kao nesto bitno, ali kako se ponavljao, zakljucila sam da to mora imati neke veze s mojoj dubljom podsvijesti, i to s necim sto je duboko utkano u moju emocionalnu stranu, a s cime se iz nekog razloga ne mogu pomiriti ili osjecam krivnju itd. I kad sam san napokon sama sebi objasnila, prestala sam ga toliko cesto sanjati. Osim toga, jedan od snova koji se cesto ponavljaju su i kuce. I kao kod Tilope, to su uvijek ogromne kuce, s tim da ih ja u biti nikad ni ne vidim izvana pa ne znam kako izgledaju. Uvijek sam, naime, unutra. I uporno obilazim te sobe, koje se samo stvaraju i stvaraju. Dodatak je, uglavnom kad sam pod nekim stresom, da iz kuca pokusavam izaci, i to ni manje ni vise nego kroz prozor, koji je redovno premali da bih ja mogla kroz njega proci. No, uvijek prodjem:-)
Sanjam i vodu, uglavnom more, ali ti snovi djeluju dosta smirujuce na mene iako sam negdje citala da voda moze predstavljati bolest. Moj neki privatni zakljucak je da se vodis za osjecajem koji te prati u snu. Tako mozes sanjati predivne krajolike, a osjecati se tjeskobno i san ti ocito porucuje nesto sto trebas razrijesiti itd.
U djetinjstvu sam cesto sanjala da letim, ali vec godinama to nije slucaj, valjda sam odrasla:-)
A sada, da ne duljim odmah na pocetku, za kraj trebam samo spomenuti da sam vise puta uspjela promijeniti svjesno tijek sna jer sam u snu shvatila da sanjam i onda sam jednostavno odlucila raditi sto me volja jer to je ionako san.:-)
I jos nesto:-), vise puta sam sanjala da sam netko drugi, i snovi kao da uopce nisu bili vezani uz moj zivot ili moju osobnost, dapace, bili su to neciji tudji snovi, samo sam ih ja "iznutra" prozivljavala. Nije ni to los osjecaj:-)

Eto, to je to. Cujemo se.
Pozdrav

Pozdrav i dobrodošla!

Da, imaš pravo! Kad ljudima počneš pričati o snovima, a aktivni si sanjač, onda te čudno gledaju i ne razumiju, iako bi ti njih trebala čudno gledati, što su si dozvolili da im atrofira cijelo jedno područje života. Ali ne obaziri se na ljude, vodi svoju "unutrašnju politiku"!
Malo je sanjarica koje ti doista mogu pomoći. Izbjegavaj one sanjarice tipa "Sanjati sovu na grani = dolazi smrt po tebe" ili "Zagoreni kolači u pećnici = susjeda te ogovara"... Tamo nema ništa pametno, dapače, možeš se dobro nasmijati i izgubiti vrijeme i novac. Postoji nekolicina sanjarica na engleskom, koje govore o arhetipovima, kompleksima i simbolima, a temeljene su na radu Carla Gustava Junga (npr: Tom Chetwynd: "Dictionary for Dreamers"). Što se tiče Freuda, on je previše plošno gledao na nesvjesno, a time i na snove, jer je forsirao libido kao seksualnu energiju i sve mu se vrti oko toga. Po meni ga je Jung ostavio svjetlosnim godinama iza sebe... Ukoliko imaš vrlo simbolične i jasne snove, pune simbolike, preporučujem ti da si posudiš knjigu "Psihologija i alkemija" u kojoj Jung kroz alkemijske alegorije i snove (sanjane uglavnom od Wolfganga Pualija - nobelovca za atomsku fiziku), objašnjava jezik snova i pokazuje put kojim nas snovi vode na stazi individuacije. Možda pokoji primjerak pronađeš za par-sto kuna po antikvarijatima i ja ti toplo preporučujem da ju kupiš ako naiđeš na nju, jer kako stvari stoje, nisam siguran da će se u skorije vrijeme pojaviti neko novo izdanje te knjige...
Globalna simbolika nam je manje-više svima ista, npr: more, nebo, sunce, planine i slični arhetipski simboli, zatim postoji razina simbola vezana uz određenu kulturu: crka, križ, automobil, vlak, autobus, i na kraju postoje osobni simboli, koje nit jedna sanjarica nikada neće dokučiti, jer se radi o simbolima vezanim uz vlastiti svijet, osobne uvide i životno iskustvo.
Primjeri koje spominješ vrlo su česti u snovima mnogih ljudi. Kako nisi rekla previše detalja, teško je ulaziti u prirodu i tumačenje tvojih snova, ali mogu ti dati neke smjernice:
WC = riječ je o unutrašnjem čišćenju ili čišćenju uopće. Može biti riječ i o nekim moralnim dilemama itd. Ovisi kakav je san, kakvi su snovi u istom danu, što ti se dešavalo tih dana, da li je WC u tvojoj kući ili je gradski. Sigurno da je vezano s emocijama i čišćenjem.
Kuća = tijelo, ali i tvoja cijela osoba. naravno da tražiš izlaz iz te kuće kad si pod stresom, jer u tom slučaju kuća predstavlja neko ograničenje, a prozor je mogući put bijega, tj. "prozor u vanjski ili drugi svijet". Može biti i pogled na ono što je van... Naravno, prozor ima i druga objašnjenja, što uvelike ovisi o tome što se s njim dešava, gdje se nalazi i kakva je aroma cijelog sna i snova grupiranih oko njega. Dakle, detalji...
Voda = bezbroj značenja, ali globalno je riječ o emocijama i emotivnim stanjima. Oceani i duboka plava mora, mogli bi značiti tajne nesvjesnog. Voda je pročišćenje, ali i rođenje. Kvaliteta i boja vode, uvelike govore o kvaliteti emocija naspram nekog ili nečeg. Postoji i specifični slučaj koji uzastopce možeš sanjati, a to su "florescentna topla mora koja svijetle" i toliko su zapanjujuća, da kad dođeš na pravo more, onda si u potrazi za takvom vodom. Evo jednog primjera:

http://www.trekearth.com/gallery/photo115572.htm

Letenje je pitanje slobode i nadilaženja društvenih očekivanja i koncepata modernog konceptualnog ropstva. Šteta što si prestala sanjati letenje, izgleda da si to sanjala u razdoblju 15 - 17 godina starosti (-+ koja godina), kad su ljudi "najslobodniji", poslije se počnu prilagođavati, potiskivati i ograničavati, malo po malo dok ne postanu "mrtva bića" ili "poslušne ovce". Ali ima načina i načina. Osluškuj svoju unutrašnju prirodu i vjeruje isključivo svojem instinktu, osjećaju i intuiciji... oni će te izvesti na pravi put, makar se on nikome drugome ne sviđa.
Sanjati da si netko drugi je sanjati svoju neku neosvještenu komponentu bića koju uviđaš u odnosu s drugim ljudima ili te nesvjesno provlači. Također, treba biti detaljniji u bilježenju sna.

U svakom slučaju, snovi su jezik komunikacije s unutrašnjim bićem i ponavljaju se sve dok ne shvatiš, tj. osjetiš poruku, dobješ uvid, promjeniš obrazac ponašanja ili smjer djelovanja. Preporučujem ti da se pozabaviš sa svojim unutrašnjim svjetovima, jer ako njih dovedeš u red, dovest ćeš cijeli svijet u red, tj. ako želiš mijenjati svijet, mijenjaj sebe. Bilježenje i mapiranje snova, meditacije, relaksacija, fokusiranje na unutrašnje sadržaje, praćenje vlastite prirode, to je put, sve ostalo je iluzija koja te sve više odvaja od same sebe i dovodi te u poziciju mentalnog bića izgubljenog u svijetu polarnosti i krajnosti...

Ugodan san i kroz cijeli dan! :-)

evo napisat ću u ovu sekciju

ja sam vježbao lucidno sananje prije nekih 3 godine kroz razdoblje od pola godine, sjećao sam se na desetke snova, nekad čak i nekoliko po noći, dizao sam se u pola noći, pisao, ujutro prepisivao na kompjuter, uspio sam nekoliko puta shvatiti da sanjam, jedanput sam uspio lucidno sanjati, sanjao sam različitih stvari od stvarnih situacija do nestvarnih iluzija, uvijek sam ja bio glavni lik, najčešće su snovi bili odražaj prošlih dana i mojih razmišljanja

pričitao sam dosta literature i vježbao razne tehnike, većina mi nije uspjela, ustvari jedino što mi je uspjelo je bila autosugestija i to bi si trebao ponavljati onak 200 puta prije spavanja da uspije, snova se jako teško sjećam skoro nikad, sad nakon 2-3 godine što to ne vježbam sjećam se onak 2 snova mjesečno, htio bi opet to popraviti, jer kako ću lucidno sanjati ako se ne sjećam,

kroz nedavni period sam razvio vještinu u snu da ako zajebem sanjam san ispočetka, znači sanjam i krene san po zlu, poginem il nekaj, onda velim sam sebi u snu, ovo je san, ja sanjam i to nemre tako, sanjam ispočetka i onda sanjam s drugačijim krajem

eto toliko od mene za prvi post
uglavnom htio bi vježbati lucidno sanjanje i sanjanje uopće
možda razgovorom s ljudima što su oni probali i što funkcionira
jer se snova uopće skoro ne sjećam

p.s. stavit ću ti link na moj forum da ti dođe još ljudi koje to zanima

Pozdrav i dobrodošao!

Dva sna mjesečno je dosta slab rezultat. Toliko bi trebao imati dnevno bez ikakve prakse. Ali dobro, glavno je da imaš neku želju za počet ponovo...
Gdje griješe ljudi kod sanjanja?! Pažnja im je usmjerena van njih, umjesto da ju vrate na prirodno mjesto, u sebe. Kako?
Evo par važnih stvari kako početi:

1. prestani sa trovanjem tijela i detoksiniraj se od svih kemija koje utječu na tvoje prirodno stanje jave i sna, a to su nikotin, kofein, jaki tein, tablete za spavanje, droge i slično. Dakle, zaboravi cigarete, kavu, Colu i slično. Kome to još treba?!
   
2. Počni meditirati: nema ništa bez meditacije koja uključuje i kontrolu daha
   
3. svakodnevno razvijaj sanjačku memoriju, tj. mapiraj ili bilježi snove i nastoj se zabavljati s tim sadržajem na način da ga osvijestiš
   
4. nauči se pravilno odlaziti u san i buditi se iz sna.
   
5. razbudi motivaciju i volju za svoje unutrašnje sadržaje i budi kontinuiran...
   

Ove stvari bi ti već nakon tjedan dana morale dati veće rezultate, a nakon mjesec-dva, puno veće nego li očekuješ. Naravno, malo je onih koji doista imaju volju i željni su se odreći nekih "ljudskih gluposti" kojih nisu nit svjesni koliko ih ograničavaju... rađe laskaju svojim slabostima.

Sretno!

P.S. Inače, nije potreban kvantitet ljudi na forumu, već kvalitet.

Pozdrav svima,
drago mi je da sam pronašao ovaj forum, inače potaknut razgovorom sa
prijateljicom u kojem smo se dotakli lucidnog sanjanja. Nakon razgovora
s njom malo sam istraživao po netu, čitao iskustva ljudi i sl. Između
ostalog na nekom od foruma naišao sam i na post čovjeka koji
preporučuje prolazak kroz ogledalo kao zanimljivo iskustvo u lucidnom
sanjanju. Pomislio sam da je to zanimljiva ideja i kako se prije nisam
sjetio da to isprobam. Tokom dana sam pomislio nekoliko puta na tu
namjeru i prijed odlaska u krevet pogledao sam u ogledalo i rekao: "Ovu
noć ću proći kroz tebe" .

Istu noć sam svjestan u snu prošao kroz ogledalo. Svijet iza ogledalo
je bio nalik univerzumu i sve me asociralo na beskraj kroz koji sam
plovio. U jednom trenutku sam pomislio da šta ako se previše udaljim od
ogledala i ne budem u stanju pronaći put natrag. Okrenuo sam se i
krenuo nazad pomislivši da je dovoljno zamisliti izlaz i da se on samim
tim stvara. Tu je bio kraj sna.

Inače sa svjesnošću u snu se upoznajem u pubertetu kada su me
roditelji, prilikom polaska na posao, budili ujutro da malo ponovim
gradivo pred školu. Naravno, budući da sam zabušant, a ni škola mi nije
bila jača strana, nakon što bi oni otišli ja bih nastavio spavati. Onda
sam počeo sanjati, ustvari ne bi to ni bio klasični san, već samo
trenutak u kojem je tu moj krevet, soba, realni trenutak i ja, ali
svjestan da sanjam. Ispočetka mi je to bilo malo neobično pa sam samo
htio da se što prije probudim... ali ubrzo sam postao svjestan
mogućnosti takvog sanjanja i slobodno kreirao svoje snove. Vremenom sam
to zanemario i prošlo je, iako su se lucidni snovi povremeno dešavali.

Neke od značajki kod mene su te da se dešavaju uglavnom u jutarnjim
satima, nakon što se probudim pa ponovo zaspem ili u poslijepodnevnim
satima ako zaspem, naročito umoran. Ti poslijepodnevni snovi su više
mučni jer tu nema sna, nema slike, samo negdje u glavi svjesnost da
nisam budan i neki osjećaj gušenja. Zanimljivo mi je da kada počnem
tako sanjati povremeno se budim i ukoliko se ne odlučim posve razbuditi
i ustati, snovi se nastavljaju. E da, kod mene pali još i to da je
dovoljno razgovarati s nekim, čitati ili poželjeti takav san da bi se
on desio, kao što sam opisao na primjeru sa ogledalom od prije nekoliko
dana.

Toliko od mene za ovaj put,
pozdrav svima i čitamo se.

Dobrodošao,

ogledala u snovima mogu biti zanimljiva, ali i zeznuta, npr. probajt se pogledati u ogledalo u lucidnom snu. Stvari znaju biti neočekivane, ponekad za neke i strašne. Sama simbolika ogledala je da reflektira stvari bez uplitanja u njih same, ali i prozor u drugi svijet. Iako globalni simbol ili objekt u snovima, može biti vezan uz "portal" prolaska ili tranzit u neki novu sferu sna (kako bi rekli dreamhackeri). Hoću reći da unatoč arhetipskom simbolu ogledala, može postojati jaka asocijacija koja uključuje emocionalnu komponentu, te shodno tome kreira scenu sna prema tome. Ono što je najvrijednije u tvojem slučaju je tvoja volja da postaneš svjestan i nešto napraviš s tom sviješću, sve ostalo je san... (Inače, u hermetičkoj alegoriji tj. priči "Alice u zemlji čudesa", istoimena prolazi kroz ogledalo...)
Postupak koji si opisao, a vezan je uz buđenje i ponovno spavanje je poznata metoda brzog izazivanja lucidnih snova. Najbolji sanjači su djeca i pubertetlije, ali nakon toga gubimo te sposobnosti, pa ih trebamo uvježbavati i održavati. Isto je i s tjelesnom težinom: kažem, priroda časti do 22. a kasnije bez sporta nema dobrog tijela.
Naravno da je dobro razmjenjivati iskustva s nekim ili čitati o snovima, jer na taj način okrećemo pažnju prema sebi i snovima, međutim, bez treninga i kontinuiteta nema ništa. To neki ne mogu shvatiti, jer su sve tokom života željeli i dobivali "instant" načinom, tipičnim za konzumerski mentalitet i razinu svijesti, međutim, takvi običo sa sobom ne naprave ništa i ostanu to šti jesu, samo obična potrošačka točka.
Stalno napominjem i opet ću: sanjanje i bitka za svjesnost je stil života i više od toga, to je život sam. To je životni prioritet i svako vrijeme potrošeno na oslobođenje iz konceptualnog uma ili osvještavanje se višestruko vraća. Naravno, malo ljudi to doista razumije, pa shodno tome i živi. Nekolicini je to više hobi, nego životni smjer, stoga, ukoliko želiš ići u tom smjeru, zasuči rukave i prioni na posao...
Sretno!

Gordan je napisao/la:

Stalno napominjem i opet ću: sanjanje i bitka za svjesnost je stil života i više od toga, to je život sam. To je životni prioritet i svako vrijeme potrošeno na oslobođenje iz konceptualnog uma ili osvještavanje se višestruko vraća. Naravno, malo ljudi to doista razumije, pa shodno tome i živi. Nekolicini je to više hobi, nego životni smjer, stoga, ukoliko želiš ići u tom smjeru, zasuči rukave i prioni na posao...
Sretno!

Lijepo receno :)

Evo da i ja podijelim neka svoja iskustva. Snovi su mi raznovrsni i često ovise o mom psihičkom stanju, ali ne nužno. Često sanjam da letim, ponekad sam toga svjestan, ponekad ne. Osjećaj je fantastičan. To su mi najljepši snovi. Imam i neugodnih snova, snova u kojima me stalno netko lovi i proganja. Tada me obuzme neopisivi strah. Ponekad osjećam i toga sam svjestan da mi je tijelo nepomično, nešto kao polu san. Borim se da pomaknem recimo nogu, ali ne mogu. Najviše je neugodan taj strah, nekada u snu nema posebne radnje nego samo se javi taj strah i ne mogućnost pomicanje tijela. Često vodim borbe u snu, borbe dobra i zla rekao bih. Sva sreća pa uvijek pobijedim, ali nije lako. Nekada se poprilično namučim dok ne dođem do pobijede. Puno mi je pomoglo što sam si u podsvijest ugradio rečenicu «Fear is the mind killer» tako da sam čak i u snu počeo to izgovarati i strah bi se postepeno smanjivao. Rekao bih da sav ovaj strah zapravo potječe od mene samog. Tj. Bojim se samoga sebe. Jer ponekad se bojim da ne zastranim tj. kako bih to rekao da se ne predam ovome iskvarenom svijetu. Svijetu koji nameće sve i svašta. Veseli me činjenica da u snu često znam izgovarati da me nikada neće pobijediti (pri tome se obraćam onome tko me proganja), da mogu učiniti bilo što ali neće uspjeti. Samo da se još riješim tog straha, ali postepeno sigurno hoću. Eto to su neka moja iskustva...

Dobrodošao Mario!

dok si god "čist" u sebi, tj. dok si ti, ti ili bolje rečeno, dok se god sebe ne zamijeniš idejom o sebi, a svijet idejom o svijetu koju ti svi žele implantirati, od društva, države, politike i religije pa da tvojih poznanika, dotle si na sigurnom i ništa ti se neće desiti. Dok god boraviš u svom svijetu i dok si god "ja sam taj koji jesam" bez mentalne slike o sebi, već spontano direktan u djelovanju, onda si spašen od svjetske iluzije. Sad je drugo pitanje na koji ćeš način osigurati tu čistoću, da nikakav strani element, misao ili ideja ne zagospodare tvojim mentalnim prostorom, pa ni slika o samom sebi, koje se najteže riješiti.
Pretpostavljam da ti je negdje oko 20 godina, možda manje, rekao bih sudeć po sadržajima tvojih snova. Naime, to što te proganja u svijetu snova si sam ti ili točnije rečeno, potisnuti i odbačeni sadržaji od tvoje svjesne osobe, koji su stekli neku vrst autonomije u oceanu nesvjesnog, pa s vremena na vrijeme izranjaju u plićine snova. Naravno, većina stvari koje potiskujemo su na koncu konca, strahovi. Jedno je sigurno: od straha nikad ne možeš pobjeći, ukoliko se ne suočiš s njim. Ono što se tebi dešava u tim proganjanjima je želja tvog bića da prikupi sve razbacane i potisnute krhotine sebe samog i bježati od njih nema smisla. Ono što ti sugeriram je da poradiš svjesno na ovoj činjenici i da tog progonitelja shvatiš kao sebe samog kojeg nisi osvjestio, onaj od kojeg bježiš. Umjesto da bježiš, nastoj skupiti snage i suočiti se s progoniteljom i "upitaj" ga zašto te progoni ili što želi od tebe ili najbolje: "Kako ti mogu pomoći..." Vidjet ćeš, stvari će poprimiti drugačiji oblik. Vjerovatno će ti se desiti da dobiješ duboki uvid o sebi i djelić svijesti uz to... Počet ćeš integrirati sebe malo po malo, na način da ne odbacuješ niti jedan dio sebe, pa čak i onaj koji nije u skladu s tekućim društveno-moralnim očekivanjima. Bit svega je sloboda i cjelovitost, sve ostalo je ili sekundarno, a u najvećem slučaju lažno, stoga isprazno. Za takav manevar u snovima trebat će ti svijest, a svijest se dobiva uvidom u stanja kad se uspori um i maknu na trenutak misli, koje su same po sebi konstrukt koji podržava iluziju. Kada popusti skelet misli, tkivo iluzije se načas raspadne i ti dolazič do određenog uvida u dio svoje istinske prirode... Meditacija, vježbe joge, koncentracije i uma su osnovni alati kojima se svijest postiže. Ništa te drugo ne može učiniti svjesnijim, čak niti čitanje intelektualne literature, niti religijski osjećaj. I taj film kojeg spominješ dobro opisuje neke stvari i spominje upravo ovo što sam ti gore opisao da se "usnuli mora probuditi", a taj usnuli je tvoja cjelovitost bića koju sastavljaš od samoprognanih i potisnutih dijelova sebe kao puzzle. Međutim, kad smo već kod "mind killera", mind je taj koji stvara strah, tj. slike koje pokreću osjećaje straha... Ne inzistiraj na podjeli dobro-zlo, jer ono što je u jednom trenutku zlo u drugom je dobro, ono što je dobro tebi, nekom drugom je zlo: npr. pranje ruku je dobro za tebe, ali zlo za bakterije i okoliš koji zagađuješ sapunom i sl. U biti svo prokletstvo ljudskog roda proizlazi iz polarnosti, tj razdvojenosti na toplo-hladno, dobro-zlo, svjetlo-tama... tiho-glasno, međutim takav dualizam je privid i vrlo relativna stvar. To nije prirodno stanje stvari. Uvijek objašnjavam primjer s čašom koja je do pola napunjena vodom i dva filozofa koji su izgubili pola svojih života na filozofiranje, da li je čaša napola puna ili prazna, a u biti nisu kadri spoznati da je istina iznad toga, a ona je: to je čaša s vodom. Dakle, potreban je svojevrsan zaokret u percepciji svakidašnjice kako bismo spoznali da i 1 kuna nije niti pismo niti glava, već oboje na istom novčiću. Kad praktično dođeš do tog uvida, bit ćeš puno dalje od većine današnjih lokalnih "svetaca" i "mudraca" koji lutaju razdorima dualizma dobro-zlo... Sve što sam ti napisao možeš identificirati i osvjestiti putem svojih snova, jer je prostor gdje nastaju snovi, idealan poligon za vježbanje i sticanje svijesti.
Dio straha kojeg spominješ potječe od relativno svjesnih stanja svijesti unutar sna koja ti se pojavljuju. Kad bi ustrajao na osvještavanju toga, vrlo brzo bi uletio u lucidnost ili još veću svjesnost koju nazivaju "astralnom projekcijom". Često se tada pojavljuje zujanje, šum, panični strah, ukočenost, trnci i sl, ali nije ništa opasno ako negiraš strah i ne obraćaš pažnju na njega, već pustiš da strah prođe kroz tebe i preko tebe... :-)
A let u snovima... možeš ga smatrati željom za slobodom. Osjećaj koji ti se razvija pri letu govori ti sve, pa su moje riječi tu suvišne... nema razloga opisivati nešto što je riječima neopisivo.

Ugradi si u svijest rečenicu "Ja sam svjestan u svakom trenutku" života, i kad sanjam... i pozabavi se svojom unutrašnošću, jer ako je zanemariš, za koju godinu ćeš atrofirati i tvoje istinsko biće lagano će se utapati u civilizacijskom mulju ljudske gluposti i lažnih koncepata života... onda će snovi isčeznuti, a za njima i dubinski osjećaji. Počet ćeš životariti i baviti se beskorisnim poslovima, kao većina ljudske populacije, čija je svijest atrofirala i nalazi se na minimumu nužnom za preživljavanje...

Sretno i veselo, i nema zime!

Gordan

Tvoj odgovor me ohrabrio. Kao da mi je baš to trebalo, puno hvala što si mi sve pojasnio. :) :) Sad shvaćam da trebam promijeniti pristup snovima, a i samom strahu.

U zadnje vrijeme imam jako nemirne snove, čudne situacije. Nekad su u njih ubačene osobe koje poznajem, nekad s tv-a likovi i sl. Inače se ne sjećam snova ili pak ne sanjam, ali već nekoliko tjedana znam sanjati, tj sjećati se, i po dva-tri sna u jednoj večeri. Teško mi je sve opisati detalje, nekih se ne sjećam, a neki su uglavnombazirani na osjećaje koje ne mogu imenovati. Ali imala sam jedan san i motivi u njemu su me dosta iznenadili, nisam još sanjala nikada taj tip sna. Vukla sam strašno tešku torbu ulicom, leđa su me užasno boljela, a svaki korak bio je težak i vrijeme kao da se odužilo i prošlo je par ljudi mimo mene, nisu mi pomogli mada su vidjeli koliko me boli i koliko se mučim. I nekako sam na kraju uspjela torbu dovući na određeno mjesto i vraćala sam se istom rutom (negdje, ne znam gdje bi to bilo, ali ulica mi je poznata) i bila sam bez tereta i lako sam hodala, sve mi je bilo lagano i onda su ti isti ljudi uporno mi htjeli pomoći i bit blizu mene, a ja sam im rekla da sad mi više ne treba ničija pomoć, sama ću. Značenje tog sna čini se previše očito i tako sam ga i shvatila, kao osobnu pobjedu, ali voljela bih da mi razjasniš san za slučaj da sam ga krivo protumačila.Zahvaljujem unaprijed :) :oops:

Dat ću ti par napomena, pa ćeš ti već sama znati što te muči, ali prije toga samo bih želio reći da ovo nije servis za tumačenje snova, već razmjenu iskustava i rad na snovima, pa ti i ostali imajte u vidu to.

Opisala si tipičan san u kojemu prerađuješ svoje napore ili "unutrašnju borbu" sa samom sobom na životnom putu svakodnevnice. Rekao bih da je riječ nekom problemu, možda vezanom uz školovanje ili posao, ili probijanje kroz život općenito. Dakle, problem je već tu u tebi i ti svakodnevno na njega emocionalno reagiraš, ali ga potiskuješ na neki od načina. Ono što ti preporučujem je slijedeće:

- odi negdje u prirodu ili na mjesto gdje ćeš biti sama sa sobom i gdje te nitko neće ometati. Može čak i soba, ali osiguraj da ti nitko ne "pleše" po stanu i ne upada ti u sobu
- opusti se koliko god možeš i jednostavno se upitaj "što me trenutno muči", koncentriraj se na tijelo i pokušaj osjetiti da li se neki dio u tebi neugodno osijeća i zašto, jer svako odstupanje od ravnoteže stvara napetost pa čak i bol u tijelu, koja kasnije može prijeći u bolest ukoliko ne održavaš mentalnu higijenu. npr. žene koje znaju, ali ne žele si priznati da im muževi imaju ljubavnice, obično potiskuju to i s vremenom to prelazi u psihosomatski poremećaj i bolest, pa ćeš često čuti da je neka takva žena umrla od raka ili je stradala na živce, želudac, srce i sl.
- prosurfaj kroz cijeli mentalni plan i sjećanje što te pomaknulo iz ravnoteže i što te opterećuje (što je ta tvoja torba koju vučeš za sobom, zašto ti je ona važna, zašto ne želiš dati drugima da ti pomognu i sl.) Možeš doći do stvarnog problema ili npr. do potisnutog straha od osamostaljivanja, a ipak moraš napraviti taj korak i sl.
- bitno ti je da dobiješ uvid u situaciju i što dublje uđeš u srž problema prizivajući ga maksimalno, te ga bez opiranja nanovo proživiš u sebi i dopustiš tijelu i umu da na neki način, zauzme ispravnu poziciju koja vodi do njegovog rješavanja. Bitno je napomenuti da je instinkt i ljudsko tijelo uvelike mudrije od samog razuma i samo je kadro riješiti problem, samo ako ga se na neki način oslobodi utjecaja i diktature misli i razuma. Onda rješenje dolazi samo od sebe "po duhu svetom" :-) pa se često počneš pitati, kako to da se sve tako lako riješilo, a imala si potpuno prazan um. Ista stvar je i s vožnjom bicikla: kad učiš voziti bicikl moraš biti potpuno opuštena i fokusirana na osjećaj tijela. Budeš li puno filozofirala i mislila kako ćeš izvesti neki pokret, u biti ćeš se ukočiti i pasti... ista analogija vrijedi za sve stvari koje još nismo automatski naučili koristiti... pa ako baš hoćeš ići u krajnost objašnjenja, ista stvar je i kod prvog seksa, nisi li prirodan, opušten i bez suvišnih misli , ništ' od njega... :-)
- kad OSJETIŠ to o čemu se radi i sjetiš se kad i zašto je nastao cijeli problem u tebi, onda ga jednostavno prihvati kao dio sebe i zaplivaj u njega, kako bi zaplivala u toplo more... naravno, s namjerom da razriješiš cijelu situaciju. Poželjno je oduzeti vrijednost takvoj stvari na način da ne praviš od muhe slona, ali da budeš svjestan da ta muha postoji i da ju trebaš na neki način riješiti...

... i to je to. A što se snova tiče, stvar je jednostavna:
dobra volja + papir i olovka = svako jutro odmah po buđenju zapisati san, jer snovi su također dio tebe same i pokazatelj, tj. indikator tvojeg unutrašnjeg stanja. Zanemarivati ih je isto, kao kad bi odrezala svoju lijevu ruku samo zato jer nije "dobra" kao desna, a to je samo krivi način gledanja: lijeva ruka ima samo drugačiju ulogu od desne ruke, i tu ulogu puno bolje izvodi, nego li će je ikada moći izvoditi desna ruka, npr. pridržavanje.... ista stvar je i sa snovima...

Pozdrav,

G.

Evo jedno moje najnovije iskustvo. Nakon što sam malo promijenio stav prema samim snovima počeli su dolaziti i prvi rezultati. Nije sve još super ali ide tim smjerom :). Sanjao sam da sam u nekoj prostoriji i u toj prostoriji me dočeka dvoje male djece (otprilike jedan je imao 3 drugi 6). Oni su bili na puno višoj razini svijesti i s njima sam razgovarao kao da su mi vodiči. Počeli smo razgovarati o mojim problemima, o onome što me muči i slično. Pri tome su mi oni odgovarali na neka moja pitanja i usmjeravali me da sam shvatim što me zapravo muči. San je stvarno bio ugodan, neka ugodna atmosfera i pun razigranog razgovora. Djeca su djelovala razigrano, a opet ozbiljna. Kroz šalu i smijeh su mi odgovarali na pitanja, ali pri tome su me navodila da sam zaključim odgovor na većinu. :)

San je očito nastao promjenom tvojeg stava prema snovima i snovi odmah odgovaraju na to, tj. tvoje unutrašnje biće ili ti stvarni JA, kako englezi kažu Self. Dakle, bio si "savršen" i cjelovit dok si se rodio, ali već po odrastanju implantiran si različitim konceptima življenja, mišljenja i vjerovanja što mijenja tvoje stavove i vrijednosti i lagano te odvaja od tvoje stvarne, istinske i cjelovite prirode. Rezultat toga je agresija i "mladenačko ludilo" koja se pojavljuje kao zadnji trzaj pred potonuće u iluziju i koncept života. Kad se to desi postaješ poslušna i prosječna ovca ljudskog stada, uplašena, bez tla pod nogama, mrzovoljna, nezadovoljna, ekscentrična itd. To ti je uvod samo u ono što ti želim reći. Dakle, jedini autoritet koji moraš istinski osluškivati je tvoj dubinski, istinski ja, koji je u biti Unutrašnje Dijete okovano iluzijom u tamnicama ideja koju si sam stvorio ili ti ju društvo ulijeva u mozak... dok je god to Dijete u toj tamnici živo, dotle ćeš biti kreativan i ratoboran prema vanjskom svijetu, kad umre u tebi, onda ti je duša mrtva i ništa joj neće više pomoći da se obnovi...
Osluškivati to dijete možeš samo na način da umiriš potpuno um i prepustiš se sadržajima (osjećajima i intuiciji) koji izlaze iz dubine tebe. To nisu obični osjećaji, niti misli, stoga se treba potruditi da dođeš do te unutrašnje tišine i komunikacije sa svojim pravim Ja. Upravo to Ja ti se javilo kroz san u vidu dva dječaka, a u biti riječ je o tebi kojeg si zaboravio. Dječak od 3 si ti u vjerovatno najčistijem stanju, prije nego li su te ubacili u vrtić i zatrovali kolektivno društvenim odgojem, a onaj od 6 si onaj ti koje je tik pred školu, prije nego li su te srezali do kraja i napravili društvenu mašinu od tebe...
Dakle, u ovom snu je bitan osjećaj koji se razvijao pri komunikaciji s tom djecom. Uvijek je važan OSJEĆAJ u snovima, a ne slike. Slike su to samo da ga stvaraju i da ga simboliziraju. Ne možeš protumačiti to riječima, što su ti oni govorili, međutim, ukoliko si upamtio osjećaj koji se javio pri njihovom "učenju" taj ti je osjećaj nit vodilja za dalje... oni nisu na "višem nivou", već su oni tamo gdje bi se ti trebao vratiti da budeš potpuno svoj i cjelovit...(zato se stari ljudi uvijek vraćaju u djetinjstvo, a i snovi su uglavnom bazirani na prikazima predjela iz djetinjstva)... Probaj se prisjetiti u tišini toga sna, prizvati svaku sliku i svaki osjećaj. Pokušaj meditirati. .I pokušaj se sjetiti osjećaja i stanja svijesti u kojemu si bio kao malo dijete, npr od 3-5 godina i nastoj se vratiti u to stanje potpunosti, ali na način da ga nadogradiš svim svojim iskustvom. Ta stanja nisu za odbacivanje, već služe za nadogradnju. To Unutrašnje Dijete je srž svakog čovjeka i ljudskog bića, ako ga zanemariš i pustiš da istrune u tamnici ideja, postat ćeš humanoid, možda i čovjek-monstrum, biljka bez korijena...

P.S. Poslat ću ti nešto, a i prouči malo tekstove na forumu: http://dhcro.1talk.net/

Pozdrav,

svega ima o ovim tvojim snovima, a ja sam ti pokušao pomoći na način da ti to malo oslikam onako kako ja to mogu vidjeti iz svog položaja. Ništa strašno, poslao sam ti mailom malu analizu...
drž se i ne zaboravi da kad si sa sobom, onda nikad nisi sama!

Prva stvar: ne potiskuj, već razriješi odmah ili iskreno iznesi na van.
Drugo: ovi snovi se nadovezuju na ono što sam ti objašnjavao privatno. Ono što je bitno u ovim snovima je to da počinješ osjećati i poštivati "svoj prostor", a on je tvoje psiha ili duša, tj. tvoje opredjeljenje, tvoja priroda... Kuća je simbol tebe (kao što sam ti već prije govorio) otac nije "pravi otac" već tvoja vlastita slika u tebi, slika tvojeg oca. Očito mu nije mjesto u intimnoj stvari (koju simbolizira "ševa"), tj. u kući dok si ti sa svojim dečkom. Dečko je također "slika" tvojeg dečka ili dečkiju. To Jung naziva Animus i riječ je o arhetipu (praslici ili psihičkoj formi) koja je zadužena za odnose sa suprotnim spolom. Riječ je o tvom muškom dijelu bića (da to tako nazovemo). Za formiranje Animusa je obično zaslužan otac, ali on je i naslijeđena formula tvojih muških predaka i njihovih odnosa. Kako sad iz svega toga izvući bit: kao prvo, ti imaš probleme sa suprotnim spolom, tj. rekao bih nesuglasice, i spremna si to razriješiti sama "u svojoj kući", međutim, bez primjese "oca" koji ovdje može predstavljati sliku "moralno usađenog zakona", roditeljske partriahalne crte i sl. Slična stvar je s majkom u snu, osim što ona ovdje predstavlja "smetalo", koja te ometa u tvojim namjerama. Dakle, kao prvo svi problemi su u tebi, a ne u tvom ocu ili majci. Moraš se zauzeti za sebe na način da se definiraš, što želiš i na koji način želiš živjeti bez obzira na porodicu i cijeli svijet. Kad počistiš "u svojoj kući" i van nje će se srediti samo od sebe. Svi mi smo imali "probleme" u mladosti sa svojim roditeljima, jer smo bili drugačiji. Važno je zadržati svoj prirodni osjećaj vlastitog puta, svoj odabir, opredjeljenje da živiš svojim životom, a ne životom porodice, države, crkve, društva, firme i ostalog. Ukoliko ne odabereš svoj put, osuđuješ se na progonstvo i vrlo brzo utopit ćeš se kao psihički zakržljala jedinka u prosjeku mase... Što se tiče "tvoje slike roditelja" i roditelja samih, nastoj tražiti pomirenje kroz razumijevanje dobiveno uvidom u srž konflikta ili problema. Najlakše je nekoga potjerati ili biti ljut na njega, ali to ne rješava problem. Jedino razumijevanje dobiveno uvidom u prirodu konflikta, a to zahtjeva dublje poniranje i u sebe i u svoj odnos sa roditeljima, tj. vanjskim svijetom. I nemoj se iznenaditi da nakon 15-tak godina shvatiš kako je tvoj roditelj u nekim stvarima imao pravo, ali kako te je u drugim ograničavao... slušaj uvijek sebe pa makar pogriješila. Jednom ćeš naučiti hodati nakon što se dovoljno puta ispadaš. Nemoj se plašiti života. Bolje je poslušati sebe i pogriješiti, pa naučiti lekciju, nego biti rob onoga "što oni kažu". Ne tjeraj i ne bježi, već nastoj obuhvatiti i razriješiti stvar. Možda ti je potreban samo "klik" u tvojoj svijesti, pa da shvatiš kako je u biti jednostavno živjeti...

dali je moguće u vašoj školi "poraditi" na snovima koji se ostvaruju;upozoravaju nas na nešto?oduvijek puno sanjam,ali i oduvijek smatram da snovi imaju značenje (pogotovo kada odrastate uz moju baku)...ponekad sanjam stvari koje se onda i dogode, ponekad u snu osjetim da nekom mom bližnjem nije dobro ili da ga nešto muči. naravno nisu svi moji snovi takvi,ali dosta puta mi se to dogodilo i htjela bi nekako kontrolirati njima tj.pokušati iz svog sna izvući što više informacija kako bi mogla pomoći osobi koju sanjam..znam,ovo vjerojatno zvuči jako čudno ali istinito

Cilj škole je svijest, a u samoj školi ne radi se tumačenje snova budući je to velika cjelina za sebe koja iziskuje godine rada i poznavanja materije. Međutim, govori se o mehanizmu snova i prirodi snova koja sadrži elemente onog o čemu govorite. Npr, stanje sna je puno suptilnije nego li "budno" stanje svakodnevice, a pogotovo se ističe osjećaj koji je baza svake predstave u snu ,tj. samog sna. Na temelju tog osjećaja snovi nam "pričaju" o nama i o vanjskom svijetu na sebi svojstven način, koji ima neke kolektivne značajke, ali je u biti subjektivna stvar, tako da ne postoji univerzalna "sanjarica" koja bi jednoznačno interpretirala san. Ljudsko biće kroz san može dublje percipirati stvari nego li u svakodnevnom životu ograničenom konceptom življenja, stoga nije čudo što snovi "vide" ono što vi ne primjećujete ili potiskujete. Svima nama upravljaju obrasci ponašanja i mišljenja kojima smo uvjetovani, a nismo ih svjesni, čak ako nam netko i ukaže na njih, međutim snovi su kadri nagovjestiti i direktno ukazati na obrazac koji upravlja vama ili nekom pojavom kojom je zaokupljena vaša svijest, pa takvi snovi izgledaju kao "proročki" iako to nisu, već samo daju do znanja što će se desiti ako nastavite vi ili netko drugi tim putem koji je naznačen. Npr. uzmimo da vaš otac voli brzo voziti i nitko nije svjestan opasnosti tj, rizika brze vožnje, međutim vaše biće, koje je emocionalno vezano za oca, suptilno osjeća i zna da njegovi postupci, tj. obrazac brze vožnje može eskalirati nesrećom. Iako niste svjesni toga (zato jer nemate razvijenu pažnju, tj. rasipate je na druge stvari) kako vaše biće nebi bilo povrijeđeno pogibijom oca, "servirat" će vam san koji će vas npr. emocionalno uzdrmati na taj način, da vi reagirate i npr. zabranite ocu da brzo vozi i sl. Dakle, riječ je o vrsti intuicije koja se ispoljava kroz vaš osjećaj, a ako znate usmjeriti pažnju na suptilnosti i osjećaje koji se latentno pojavljuju u vama (uključujući i snove), moći ćete gotovo iz svakog sna zaključiti zašto ste nešto sanjali i o čemu vam taj netko iznutra priča. Smatrati snove "kristalnom kuglom za proricanje" ili "božjim internetom", bilo bi neozbiljno i nije predmet mojeg bavljenja sviješću i snovima.
Ono što vama treba u vašoj namjeri je to da što više razvijete percepciju kroz svijest i intuiciju, koje su prirodne karakteristike ljudskog bića, ukoliko nije indoktrinirano i duševno zakržljalo. Jednom kad naučite "osjećati" tj. izvlačiti obrasce iz snova, naučit ćete prepoznavati i obrasce na ljudima dok pričaju s vama, dok prolaze mimo ili samom svojom pojavom, jednako kao što pas zna na koga smije zalajati, a na koga ne...
Na školi se rade vježbe uma koje omogućuju da bolje sagledate sebe i to što jeste, a time se odvojite od umišljenih "istina" o sebi i o svijetu, bar djelomično, jer oslobađanje uma dovodi svijest, a ona je poput svjetla. Što je više ima to više znate tko ste i gdje ste, bolje vidite druge i što je najvažnije postajete veći individualac, neovisan o stremljenju puka i njegovoj "filozofiji"...

Ima li netko od vas iskusnih sanjača ideju što sex znači u snovima? Evo kako sam počeo bilježiti snove primjetih da se direktno ili indirektno radnja događa povezana s sexom? Ili sanjam da spavam s nekim, ili da to želim ili se samo pojavljuju ti simboli. A osjećaja u vezi toga ima svakakvih. Sve me to zbunjuje jer ne znam od kuda krenuti, počeo sam dosta sanjati, a ništa ne razumijem Ima li neka knjiga kao smjernica ili nešto?

Pozdrav Mario!

Kreni od osjećaja, a shvatit ćeš i to da su slike, tj. predstave u snovima prisutne da bi ti izazvale osjećaj koji ti objašnjava to o čemu je riječ (grubo govoreći)...
Inače, pitanje koje si postavio o seksu previše je općenito da bi se o njemu moglo fokusirano odgovoriti, kao da npr. pitaš za što može služiti matematika...
Dakle, ovisno o emocionalnom karakteru sna i predstavi koja se odvija u snovima može se više reći o seksu u snu. Zna se učestalo pojavljivati pri gubitku partnera ili prekidu veze gdje se "prežvakavaju" doživljene stvari i procesi koji su bili tokom same veze potiskivani ili zanemarivani. Međutim, globalno govoreći seksualni snovi otkrivaju spektar čovjekove unutarnje seksualnosti relativno slobodne od društvene kritike. Što netko više pokušava ignorirati svoju vlastitu seksualnu prirodu i ne iskazuje dužno poštovanje tome životnom impulsu unutar sebe, tokom dana, to su veće šanse da će mu to biti prikazano u snu - osim ako osoba ne uspijeva potisnuti i svoje snove. Snovi uspostavljaju ravnotežu, naročito kada se život preintelektualizira ili idealizira, u kome slučaju snovi moraju postati pojačano živahni, sve dok ne provale u život možda prisiljavajući osobu da uspostavi kontakt sa drugim ljudima i tako otvori put svojim emocijama. Seksualnost je najočigledniji vizuelni prikaz intenzivne ljubavi i obzirom na to da su snovi izraženi najčešće vizuelno, to je sredstvo kojim se oni koriste da prikažu težnju za bliskošću i sjedinjenjem s drugom osobom; ili čak čežnja da se bude spojen u jedno (sjedinjen) sa svime što leži izvan ega. Neki autori predlažu, da bi se prema seksualnosti odredilo kao da je to živo osobno iskustvo vječnih snaga, starnosti koja je van svjesne volje, dovoljno da se perverznost okrene u izvor novog života. Znakovito samo za sebe, to također vodi do neizmjernih kvaliteta ljubavi, rađanja i božanske energije i za svoj nedostatak poštovanja prema tome mi plaćamo apsolutnom nesposobnošću da se pravilno odnosimo prema svojim vlastitim instinktima i osjećajima.
Postoji također cijeli niz elemenata u snovima koji trebaju združeno biti tumačeni sa saksualnim elementima, jer cijelo vrijeme treba se obratiti pažnja na emocionalni prizvuk sna i obrazac koji opisuje, a ne na same slike. Slike su samo jezik snova koji izaziva emociju, a emocija je ispravno tumačenje sna. Zato ne postoji cjelovita sanjarica po kojoj možeš naučiti tumačiti snove, kao npr. kuharica ili "windows za neznalice". Na kraju se sve svodi na vlastito iskustvo i dugogodišnji rad, a sanjarice su tu kao putokaz u kojem smjeru bi se možda trebao vršiti razumski proboj u tumačenju. Naravno, na hrvatskom nisam naišao niti na jednu kvalitetnu sanjaricu, a i vani ih ima malo, uglavnom nastoj tražiti sanjarice bazirane na C.G.Jungu, međutim moraš kod njega savladati njegov tip psihologije koji je dosta zahtjevan za početnika. Što se tiče Freuda, on je previše plošan u tumačenju i fali mu dimenzija duše, itd. Po meni je važnije da se čovjek bavi svojim sanjajućim prostorom (razina svijesti gdje nastaju snovi) i samim snovima, što iziskuje svakodnevni rad i samorazvoj, meditaciju, vježbe uma, yogu i slične discipline, sve kako bi doao do vlastitih, što dubljih uvida o sebi, svojim obrascima, kompleksima i ponašanju općenito.
Što se tiče ostalih seksualnih simbola, svaki pojedinačno se može tumačiti na različite načine, npr. biseksualnost u snovima može ukazivati na unutarnju podvojenost i konflikt između muških i ženskih potencijala unutar ličnosti, ejakulacija tokom sna ukazuje na seksualnu prirodu cijelog sna, homoseksualnost kod muškaraca se pojavljuje kada se ego čini nesposoban da ostvari svoju muškost on ju traži u vanjskom svijetu itd, itd.

Pozdrav, evo mene opet :)
Noćas sam sanjao zanimljiv san, dosta sam toga i sam skužio iz njega, ali evo pomoglo bi mi ako bi mi netko dao još neku smjernicu, mada sam ono glavno skužio :)



Nalazim se negdje u Londonu i sa sestrom, ali fizički to
ne izgleda kao moja sestra pijemo piće negdje na terasi. Razgovaram s njom i
pričam joj kako mi nedostaje to vrijeme provedeno u Londonu. Ona ustaje i
odlazi naprijed i još nešto razgovaramo kako neka pričekam da će konobarica
doći do mene jer je to tu običaj, a ne da ja njoj nosim novce i da će me ona
čekati kod vode u parku. Ja ipak krenem za njom i na pola puta sretnem
konobaricu te joj platim račun, nastavim dalje do vode i putem se divim
prekrasnoj zelenoj travi i drveću, predivna živa zelena boja. Sada tamo više
nema moje sestre nego se pojavljuje moja prijateljica. Odem do vode i namočim
ruke i ispred sebe vidim veliki plakat kao nešto «Hrvatski vodeni fanovi»,
svatko tko namoči ruke u vodu i otrese ih po plakatu postane taj neki fan.
Osjećaj za to mi je bio neko negodovanje, jer inače ne volim veličanje
nacionalnosti, ali ipak to napravim, okrećem se i vidim tu prijateljicu na tribinama,
kao na nekom stadionu i ona se nalazi među tim fanovima, prizor izgleda kao
da su navijači gore u nekim plavim dresovima, nešto slično kao što su hrvatski
dresovi samo što je ovdje plava boja bila glavna. Ja ju pogledam i kao pokažem
svoje negodovanje što je gore s njima i ona se zatim premjesti red niže.
Iznenada se nalazimo u dvorani i priprema se utakmica između Hrvatske i
Engleske, ali ja primjećujem da su i Englezi zapravo Hrvati samo imaju zelene
dresove. Hrvati u plavim dresovima su nekako agresivni, bahati, a ovi u
zelenima više kao s plašeni. Pokušavam im objasniti da nema potrebe za
agresijom jer su svi opet zapravo iz istog tima.


Objašnjenje:





London sam vjerojatno sanjao jer samo tamo proveo dva
mjeseca i sada mi ponekad zna nedostajat to razdoblje, tamo sam znao šetati
njihovim prekrasnim zelenim parkovima te je vjerojatno to uzeto za prizor. Jer
u snu sam gotovo mogao osjetiti to zelenilo. Prijateljica iz sna je osoba koja
inače voli nogomet, ponosi se Hrvatstvom, tip je osobe koja u neku ruku se voli
dičiti što je iz Hrvatske. Dok ja to baš ne radim, odnosno ne volim pretjerano
veličanje nacionalnosti. U snu dominiraju zelena i tamno plava boja na
dresovima i na plakatu. Kod zelenila osjećaj je prekrasan dok kod plave boje
osjeti se negodovanje. Posebno je zanimljivo što su se poslije te dvije boje
sukobile kroz utakmicu. E sada mislim da se radi o meni, jer zelenilo je ugodno
i vjerojatno bi to bio neki moj napredak, dok bi ova plava boja bilo moje
nesvjesno, nešto agresivno u meni, jer ovi u plavim dresovima su baš bili bahati.
Nisam još skopčao ulogu sestre, dok bi prijateljica mogla biti tamo iz razloga
da mi ukaže na nesvjesno ili tako nešto.