castaneda i snovi?

zanima me vas osvrt na rad carlosa castanede,vezano za "sanjanje" kako oni zovu tehniku.
bio bih jako zahvalan ako mozete povuci paralelu ili dati osvrt.

Ah, što reći, mnoga koplja i mnogi zdravi razumi su se slomili oko CC (Carlosa Castanede). Volim njegovo djelo i dugi niz godina sam čvrsto vjerovao u tu priču, međutim promijenio sam mišljenje...
Jedno je sigurno, a to je da je CC bio visokoobrazovani intelektualac, da je savršeno znao pravila i stil pisanja književne fikcije, gotovo školski primjer pisanja fikcije, jednostavno, uvjerljivo i s elementima koji sadrže djelomičnu istinu.
Ipak, većina stvari o kojima piše s psihološke strane drži vodu, npr. o gašenju misli ili unutrašnjem monologu, o dva svijeta (konceptualnom i nekonceptualnom), o kontroli snova... također, vidi se da je pisao iz iskustva, dakle očito je nešto pokušavao ili kontinuirano radio na sebi, ali je tome dao drugačiju formu. Pred kraj se može osjetiti da mu ponestaje ideje pa se gubi u nekim detaljima, prežvakava stare stvari i čak se gubi u pretjerivanju, ali definitivno su ga "izdale" njegove "vještice" koje su pokušale pisati jednako kvalitetno kao i on, ali su im djela transparentna i neumjerena, tj. nemaju tu stručnost zavođenja.
Nekako intuitivno osjećam da je CC pisao, kao i svi mistici, iz područja aktivne imaginacije, gdje arhetipi i kompleksi poprimaju oblike i simbole likova u djelu. Gotovo sve mitske i religijske priče su pisane tako, bar djelomično, samo što ljudi sve uzimaju zdravo za gotovo i od svega rade dramu, umjesto da se pozabave sobom... To je moj trenutni stav temeljen na 24 godišnjem iskustvu čitanja CC i rada na sebi.
Nažalost, mnogi su se ljudi zaigrali i pretvorili njegovo djelo u religiju izgubivši tlo pod nogama, pa kad su neki od njih čuli istinu o njemu koja polako izlazi na svjetlo dana, počeli su imati ozbiljne psihičke poteškoće. Drugi pak nisu to htjeli prihvatiti, pa još uvijek vjeruju da je CC majstorski sve odigrao i nestao, samo da je namjerno odglumio smrt...
Dovoljno je filmova i materije na www o svemu tome, pa je svakako dobro čuti i drugu stranu. Ipak mislim da je CC imao dobru namjeru i da se samo dobro zafrkavao uživajući potpuno u životu, međutim, iako je nadahnuo mnoge generacije, napravio je dosta i štete svojim djelom, počevši od Jaqui indijanaca koji nemaju veze s njegovim opisima, do percepcije nekih njegovih tumačenja koja su zavela i zaglupila mnoge labilne umove. Npr. postoji jedna stvar smatram da mu nije točna a vezana je uz ego. Možda mu je netko tumačiosve te stvari ali CC nije mogao shvatiti to (i to je moguće, da je Don Huan neki lik s Tibeta, ali da ga je siroti hipi cijeli život pokušavao pratiti, ali nije mogao, pa je pisao knjige i bolovao od ciroze jetre uzrokovane hepatitisom)...
ne slažem se s njim po pitanju ega, za koji on kaže da ga treba odbaciti. Ego je psihički organ u nama koji je tu sa svrhom i ne može se samo tako odbacivati, ali greška je ta što ego ne radi svoju svrhu, nije na svom pravom mjestu, a to je da on mora biti posrednik. Ego je centar naše svijesti i kako svijest raste, tako neminovno raste i ego - to nije nikakva novost, o tome se stoljećima poučava u rubnim znanjima. Problem ega je taj što smatra da je on centar svemira, tj. osobe, a u biti on je samo posrednik ili interface naše svijesti s nesvjesnim ili nagualom, kako bi to rekao cc. Ego se treba transcendirati na način da prikupimo dovoljno uvida i iskustva u sve one dijelove duše preko granice razuma, dakle ego treba transmutirati, pretvoriti iz grubog u plemenito, skinuti ga s carskog prijestolja i staviti ga na njegovo pravo mjesto, a taj je posrednik. Nikako ga ne ubijati ili negirati, jer od toga polaze još veći problemi... samo će budala odrezati lijevu ruku zato jer nije dobra kao desna... isto je i s egom. Uostalom, već i površni studij Kabale može ukazati na tu stvar.
Dakle, da skratim: CC je odličan pisac i nadasve genijalac, najveći new age pisac, neke stvari mu stoje, a neke baš i ne, neke je s vremenom uspio popraviti i zakamuflirati u fabulu, a neke nije. U svakom slučaju, tko je da je, treba iskoristiti njegov stil pisanja za nadahnuće i pokušati naći svoj put u svemu tome, ali ne držeći se slijepo bilo kojeg autoriteta ili sistema. S druge strane, treba ostaviti i tu mogućnost da je CC potpuno u pravu i da je sve istina... ali jedino je vlastita koža tj vlastito iskustvo to kojim se može potvrditi ili opovrgnuti tako nešto, stoga, ljudi uhvatite se posla, jer život je kratak, a toliko je puno stvari i područja u umu koja se mogu spoznati i doživjeti, sa ili bez CC. Osobno si ne mogu priuštiti taj konfor ljudske gluposti da u bilo što vjerujem što se temelji na tumačenjima, dogmi ili pričama, jer prije ćete otvoriti oči potpunom skeptiku, nego indoktriniranom ili vjerniku. Držite se onog što ste doživjeli i proživjeli dobivši uvid u to. Ne pričaj o vaniliji, dok nisi osjetio njezin okus... isto je i s djelom CC. Riječi su kao i misli - prazne i bez veće vrijednosti!

A što se tiče sanjanja po CC smatram da je njegov postupak izuzetno nespretan, budući je teško napraviti takav percepcijski skok da se samo željom vide ruke u snu. Kad se i vide, to ne jamči nikakvu kontrolu... Lakše je baviti se jednostavnim tehnikama lucidnosti pa gledati ruke svaki put u snu kad je čovjek lucidan. To je već moguće napraviti nakon nekoliko mjeseci rada na snovima i nije neka velika umjetnost. Egzibicije koje je u svojim lucidnostima izvodio LaBerge daleko nadmašuju gledanje u ruke. Nikoga u životu nisam sreo, a da mu se ta metoda pokazala učinkovitom...
Rekapitulacija mu je takošer malo spetljana i kruta, inače je opisana u djelima A. Crowleya sto godina prije CC i djelima Gurdjeeffa. Postoji i u psihologiji taj postupak, a meni se najučinkovitiji rekapitulativni postupak čini mapiranje snova, koji doista daje rezultate, da se čovjek moće sjetiti pojedinosti kad je imao 2 godine ili svojih snova koje je sanjao u ranom djetinjstvu. Dakle, postoje učinkovitije metode i po meni spretnije, a ako vas zanima kontrola snova, onda pogledajte tekstove od Tenzina Rinpochea, tj. Za-Zena budizma koji su definitivno najjači sanjači uz domoroce u Australiji. Čitajući njihove vježbe koje su starije od 5000 godina, gotovo da ćete imati osjećaj da su prepisivali od CC i da su dodali dosta toga. Ono o čemu piše CC je identično onome što poučavaju Zen majstori, samo što je terminologija i simboli drugačiji...
Iz mojeg iskustva mogu reći da sam redovito sanjao tu "clear green" boju u snovima kroz svoja florescentna mora i sretao nešto slično onome što CC naziva Anorganac, s tim da meni taj entitet izgleda više kao autonomna potisnuta energija našeg neintegriranog bića koja se pojavljuje kao predstava u snovima... ne znam, nemam pretjerano iskustava s tim, ali kažem, ostavljam si mogućnost neke nove promjene mišljenja, jer tko zna, moćda za godinu dana kaćem: CC je imao pravo...
Zato, ako vas zanimaju snovi, sanjajte, vježbajte i živite taj stil života, jer ništa ne dolazi samo od sebe...

Gordan je napisao/la:

To je moj trenutni stav temeljen na 24 godišnjem iskustvu čitanja CC i rada na sebi.

Nisi nista naucio iz te literature za te 24 godine proucavanja?!
Mozda zato, jer si samo razumno citao.

Jesam, puno sam naučio... da ne treba biti indoktriniran idejama, bez obzira tko ih iznosio... Ideja je otrov za um, a kasnije i za tijelo. Najbolje je ostati skeptik do kraja dok se vlastitim trudom i praktičnim radom ne uvjeriš u suprotno. S druge strane, previše sam sreo zaluđenih i izbezumljenih ljudi koji su se kao male ovce zakačili za doktrine CC-a ili nekog drugog new age frika i životi su im se pretvorili u živote nerealnog bivstvovanja i vjere u ideju do koje nikako da stignu. Nije samo jedan završio u ludari zbog previše fantaziranja. Nastojim izbjegavati te "mudrace" načitane CC i ostalih autora, koji u životu nisu napravili blok svakodnevnog vježbanja ili meditiranja od bar 6 mjeseci. Potpuno je svejedno tko te u što uvjerava... pa eto, i ja te uvjeravam u neke stvari i pokušavam te navesti da ih iskušaš sam. Papci su oni koji povjeruju, a ne provjere sami... Sve je to ideologija, rad je jedini ispravni test.
Kako kaže Pavle Vujsić u filmu Sjećaš li se Doly Bell: "Ideologijom i religijom se bavi sirotinja..."

Gordan je napisao/la:

Kako kaže Pavle Vujsić u filmu Sjećaš li se Doly Bell: "Ideologijom i religijom se bavi sirotinja..."

Pa nisam primjetio da se C.C. bavi ideologijom i religijom.
Bas suprotno, bazira se na vidjenju i knjige su pune prakse.

O tome da su od C.C.a poludjeli, otom potom, puno ljudi poludi a da i nista ne cita.

Velis meditacija, ok, smiriva, ok, slazem se sa tobom odlican filing jesi li probao traganje koje i nije tako odlican filing kad si vec dugi niz godina sam čvrsto vjerovao u tu priču.

E sad, vjerovati i biti prakticar su sasvim dva razlicita svjeta.
C.C. se ni ne bazira na vjeri i mozda si radi toga promjenio misljenje jer si vjerovao a ne prakticiro.

I ti sam kazes vjezbanje ili meditiranje minimalno sest mjeseci a to nije vjerovanje vec praksa.

Ako si pročitao pažljivo moje prethodne postove o CC, onda bi ti trebalo biti jasno koja je moja dinamika rada bila obzirom na CC djela. Možda sam ovo, možda sam ono... možemo se tako igrati do sudnjeg dana, ali od toga nema pomaka. Tokom života bavio sam se onim praksama koje trenutno daju određene rezultate. Kao i svi bio sam zaluđen CC, ali intuicija mi je govorila uvijek nešto suprotno i najzad sam ju poslušao, pogotovo kad sam dublje ušao u metode pisanja književne fikcije.
Svakako da CC nije običan čovjek, ali nije niti ono što tvrdi u svojim knjigama, na kraju on je Amer iz L.A. a takvima nikad nije za vjerovati u potpunosti. Mnoge prakse koje on opisuje ili prepisuje su davno opisali autori i to u puno razumljivijem obliku, počevši od sanjanja, traganja, viđenja i rekapitulacije.
Za rekapitulaciju čitaj Gurdjeejeva i Crowleya, za "čarobne pokrete" također Gurdjeejeva, za viđenje ti je odličan postupak opisan kod Rudolpha Steinera i Slovenca Marka Pogačnika, sanjanje, a pogotovo traganje nije ništa drugo nego zapadni pojednostavljeni prikaz ZEN budizma. Prekidanje unutrašnjeg monologa je najbolje rješavati vježbanjem psihičke yoge, dakle pranayama, pratyahara, dharana, dhiyana i poništavanje misli. Za sanjanje izuzetno dobro koriste tehnike C.G.Junga zvane "aktivna imaginacija", može proći i gestalt itd.
Koga zanimaju rituali nek traži pod "Zlatna Zora" ili A:.A:. i sl. Dakle imaš postupaka i metoda koliko hoćeš. Nisu ti potrebni niti CC niti Don Huan, ali ako baš hoćeš, odi u Sonoru pa lutaj do iznemoglosti tražeći Don Huana kao što su i mnogi prehodali 100 puta i niš koristi. Njegove knjige treba koristiti kao motivaciju za osobni rad, a ne doktrinu ili brijati da si indijanac s tajnim moćima...
Nažalost, svatko sam za sebe treba shvatiti te stvari. Meni je trebao određen broj godina, međutim neki su umrli u uvjerenju da su veliki magovi i tragači.
Osim toga, taj sistem je potpuno stran podneblju u kojem živim, ako bi baš trebao birati neke "indijance" onda bi se koncentrirao npr. na rad bosanskih bogumila i sličnik katarsko-gnostičkih redova, koje opet neka druga doktrina nije pojela...
Za početak bih ti preporučio da dobro pretražiš internet o podacima o liku i djelu CC, pogotovo ova nova saznanja i njegova snimka pred smrt kao bolesnog starca... također pročitaš knjigu od jedne njegove učenice koja je prošla njegove demagogije itd... dakle, nemoj se slijepo držati isključivo njegova djela, pogledaj i onu drugu stranu pa pokušaj zaključiti...

Opisali su oni to sve u svojim knjigama na slican nacin ali niko od njih nije nikad spomenuo skupnu tocku i njezine pomake sto kod njih u cjeloj toj prici dobiva jednu prazninu. C.C. uopce nije vazan u cijeloj prici on je samo prenio Toltecko znanje koje je starije i od Junga, Snaidera i ostalih.

Sve sam to na internetu davnih dana istrazio jos dok je bila i dail up veza, budi bez brige, ljudi mecu svakakva govna na internet a pogotovo knjiga od Amy Wallace kojoj je otac inace bio pisac trecerazrednih tv novela te su se izdanjem njezine knjige proslavili.

Al dobro, ne zelim da to izgleda koda branim tu nesto s cim sam zaludjen, zelim ti puno srece i rada sa lucidnim sanjanjem.