Astralna projekcija iz lucidnosti

Hvala ti na odgovoru, s obzirom na ovo što sam jutros doživjela, vidim da si u pravu kada kažeš da želju treba isključiti. Još uvijek sam uzbuđena zbog toga koliko sam blizu bila jutros, željela bih to podijeliti s vama...
Probudila sam se oko 10, ispratila dečka, i vratila se u krevet jer mi je falilo još kojih sat vremena sna. Legla sam s mišlju kako bi sada bio savršen trenutak da pokušam ostati svjesna svega i astralno se projicirati, s obzirom da je jutro prekrasno i sunčano, a kuća i dalje nekako tiha i mirna jer većina još spava. Vrlo brzo sam utonula u san, pozdravivši se sa svojom sviješću. Opet šareni snovi, puno ljudi, puno događaja i detalja... Tokom sna, otišla sam s mamom na plažu, i dok smo se vraćale započele smo neki razgovor. Ne sjećam se kako je točno tekao, ali se sjećam da sam u posljednjoj rečenici spomenula AP, tj. nešto kao u smislu "na puno načina možemo postići AP". U tom trenu sam zastala, mama me je čudno gledala, a ja sam sama sebi rekla: "Pa ti znaš da sanjaš!" Čim sam tog postala svjesna, san se naglo prekida, sav taj ambijent nestaje, i zahvatilo me nekoliko sekundi čistog ništavila. Samo mrak, i nekakav zvuk škripanja/šuštanja koje dolazi iz daljine i približava mi se. Istovremeno osjetim kao struju kroz tijelo, imala sam osjećaj da se tresem ili čak da propadam, ali to je trajalo toliko kratko da se nisam stigla ni prepasti. Ali cijelo vrijeme sam znala šta mi se dešava, ni u jednom trenutku se nisam izbezumila ili se prepala osjećaja, naprosto sam mu se prepustila. Sve dok nisam otvorila oči. Ležim, i vidim sobu iz iste perspektive iz koje sam je zadnji put vidjela. Taj tren nisam bila baš sigurna jesam li budna ili sanjam, pa sam se odlučila pokušati pomaknuti. Osjetila sam kako trzam rukom, ali bez ikakve kontrole nad njom. Isto sam pokušala i s nogom, no cijelo tijelo mi je bilo oduzeto. Osjećaj je poprilično neugodan. Otvorila sam usta i pokušala ispustiti bilo kakav zvuk no nisam uspijevala. Nastojala sam udahnuti kroz usta pa izdahnuti, iako sam bila svjesna da mi zrak nije potreban i da je sasvim normalno to šta nemam kontrolu nad sobom. Svejedno, tada sam počela osjećati navalu adrenalina, osjećala sam si žile u vratu kako otkucavaju, bila sam svjesna svog uzbuđenja i tada je sve počelo nestajati. Ponovio mi se trenutak ništavila, zatim sam se na nekoliko sekundi ponovno vratila u san koji sam prethodno sanjala. On se spontano odigrao do kraja u samo dvije do tri sekunde i tada sam se probudila, sasvim smirena i opuštena, no nevjerojatno umorna.

Sretna sam šta sam uspjela doći ovako "daleko". Za plašljivu i nesigurnu osobu poput mene, ovo je veliki pomak u vrlo kratkom vremenskom razdoblju. Samo se nadam da ću u sljedećoj prilici uspjeti ostati mirnija i prihvatiti onaj osjećaj paralize i nemoći koji me je toliko uznemirio.

Već sam napomenuo u jednom od postova da je AP jednako "opasna" kao i hodanje po stepenicama. Dakle, u pravilu nema nikakvih nepoželjnih efekata, dapače, ima pozitivnih, a to je uvid u nešto što je van svakodnevnog života, a što vas svakako može oplemeniti, međutim, ukoliko je osoba emocionalno labilna ili psihički nestabilna, onda joj AP može predstavljati poticaj ka pogoršanju njezinog stanja, ali i ne mora... sve ovisi o osobi. Uglavnom, kao što sam rekao, hrabrost je preuzeti odgovornost za svoje postupke, a ne srljati ludom glavom. Odluka je na vama... isto kao da hodate po stepenicama. Ako ste pijani ili imate poteškoće u hodanju, postoji potencijalna opasnost da se polomite...
Što se tiče literature, imate hrpe literature po internetu... uvjet vam je znanje engleskog jezika. Ako ga ne znate, vrijeme vam je da ga naučite, želite li preživjeti u ovom svijetu. :)

Puno hvala na odgovoru. Recimo da sam ja jedna od malo labilnijih osoba, i svjesna sam da može biti neugodnih iskustava, ali istovremeno mislim da bi mi to moglo pomoći u boljem upoznavanju same sebe i svojih potreba. Pokušat ću s meditacijom, to bi mi mogao biti dobar početak.