Astralna projekcija

Pozdrav
Procitao sam vasu knjigu astralna projekcija u kojo je detaljno sve opisano i dani su svi primjeri, znaci knjiga je vrhunska.
Vec duze vrijeme sam upoznat sa ap. Ali tek u zadnjih par mjeseci sam se ozbiljno posvetio ap. Dozivio sam par spontanih projekcija i to kroz snove gdje sam u jednom trenutku postao svjestan da sanjam i onda su se pocele desavati horor scene pa sam se probudio, snove nezapisujem ali dosta ih se sjecam jer su dosta zanimljivi. Ja zelim i trudim se dozivjeti svjesnu ap a ne kroz snove, vase tehnike su mi dosta pomogle ali mi fali jako malo pa neznam jel sam na dobrom putu ili nesto krivo radim, nadam se da ce te mi pomoci i dati mi neki savjet, evo o cemu se radi, legnem u krevet, napravim relaksaciju, pocnem se opustat, skoncentriram se da mi je cijelo tijelo opusteno, na mom mentalnom ekranu pocnu lagane sive crtice prolazit i kojekakvi predmeti, tjelo mi pocinje trnit i na ekranu se stvaraju cjelovite slike koje netraju bas dugo i uglavnom se brzo mijenjaju, tjelo mi postaje paralizirano osjecam da se nemogu pomaknuti ni milimetar cujem jako zujanje neku nisku ferkvenciju koja je meni ugodna, zatim pocinjem osjecati kao da sam ispunjen nekom energijom po cijelom tijelu i pred ocima mi pocinje svjetlucava kisica, moja svjest je kristalno cista i znam da sam na korako do ap. Ali se nista nedogodi, ostanem u tom trenutku neko vrijeme i onda me sve popusti, ali i dalje sam budan nespava mi se i slike mi i dalje prolaze kroz mentalni ekran i to je to. Dali mi mozete dati neki savjet ili neko vase misljenje. Bio bih vam jako zahvalan na vasem odgovoru

Ukratko, nisam ovih dana baš pri vremenu zbog doktorata...
Kad se poptuno opusti i kad je čovjek ostaje nepomičan, a lagano tone svjesno u san, dešavaju se te stvari koje opisuješ. Nije to ništa strašno i na to se navikneš kao što se navikneš na hodanje po mraku kad odrasteš i kad shvatiš da u mraku ne žive babaroge. Ono što je najvažnije su dvije stvari:
1. da se proizvoljno ne tumače stvari kako nam to odgovara i da se od tih doživljaja stvaraju bajke i religije (riječ je o prirodnom procesu kojeg smo potisnuli)
2. da napredak dolazi što smo opušteniji i svjesniji (ne smiju te zavesti i odvesti hipnagogičke slike u san, jer gubiš svjesnost trenutka)

Sve ostalo je normalno, tj. ukočenost, trnci, buka, ježenje, strah, pa čak i panika su normalni za taj prijelaz u astral ili to neko drugo stanje (da se ne razbacujemo pojmovima). S vremenom se čovjek navikne, pa mu je to normalno. Sve što je novo nas plaši, ali ako idemo malo po malo i krčimo put iskustvu, stvari postaju normalne i ne dajemo im preveliku važnost.
Tj. ako te vuče da se baviš tim, radi i preuzmi odgovornost za svoje postupke, jer to je prava hrabrost. Ako ti se to ne sviđa, ostani tamo gdje jesi i nemoj ići u smjeru koji bi eventualno mogao naškoditi tvojem emocionalnom ili psihičkom stanju, ne zato jer je to eventualno opasno, nego jer je tvoja eventualna psihička ravnoteža labilna... a to ti najbolje znaš i nitko drugi.

Hvala puno na odgovou i sto ste izdvojili vase dragocijeno vrijeme za nas na forumu. Jasno mi je da ste zauzeti i pretrpani poslom oko doktorata( sretno), Ja sam malo skratio svoju pricu pa me zanimaju jos neke sitnice,(ako nadjete vremena naravno ). Svjestan sam da kad se opustim i zelim dozivjeti ap dolazi do toga da osjecam trnce nepomicnost i sve ostalo ali nije me strah ni u jednom trenutku, znam da to tako mora biti, problem je sto nedozivim ap, Sve nekako stane i pocinje prestajat, i onda opet krene i opet stane,I tako par puta pokusam i onda malo izgubim volju i kontam si a nista sutra cu opet, i tako svake noci isto, sve je po literaturi a opet neuspjevam i ostanem budan. Sto se tice horor scena ni njih se nisam uplasio vise me je fascinirala ta svarnost i ti osjecaji koji su neopisivi,sanjao sam da lezim u krevetu i odjednom pogledam prema prozoru kad na prozoru djecija glava gleda u mene, ustanem se dodjem do prozora ono nema nikog sav zbunjen legnem nazad u krevet i ono kontam si da mi se ucinilo, pogledam ljevo na rub kreveta i opet izviri mala glava djeteta ustanem krenem upalit svjetlo ono neradi kontam si kako neradi pa nemoguce da nema struje kad gori mala crvena lampica na tv, i u tom trenutku shvatim da sanjam i da je to san i probudim se, drugi je put bio malo drugaciji, bio sam na nekom trgu i privuklo mi je pozornost nesto na nebu u sta sam se jako zapiljio, bila je to mala lagana svjetlost koja je dolazila prema meni, odjenom se pojavio jako cudan zvuk koji je postajao sve glasniji i glasniji i osjecao sam tu vibraciju zvuka, a mala svjetlost se pretvorla u crnu kocku koja se na nekih 20 metara od mene transformirala u ogromni leteci brod, tu me probuda ta vibracija tog cudnog zvuka.

Sve to što se dešava, slobodno se može tumačiti kao projekcija uma, a ne stvarnost... dakle, kao vrst sna. Samo vježbanje treba biti oslobođeno strasti za rezultatom, jer to guši cijelu stvar. Nekakva vrst pozadinske namjere ili "nezainteresirane interesiranosti" mora biti prisutna da bi se kliznulo u te sfere. Stvar nije u mentalnoj želji kakvu svakodnevno koristimo u preživljavanju, već više u osjećaju srca ili točnije plexusa, što više ima veze s voljom i osjećajem nego s mislima i fiksacijskim željama - rezultatom. S praksom se sve s vremenom shvati. Najbolje je dobro uvježbati svakodnevno joga Nidru...

Hvala vam puno na odgovoru, mislim da u tome i je problem, moja zelja i strast prema ap je malo prevelika, neznam dali je to uredu ali bas sam zapeo za ap iz vise razloga i zelim dozivjeti to iskustvo, u svakom slucaju puno vam hvala, pomogli ste mi. Javim se kad uspijem :)

Sve je to OK i pohvalno, ali pazite da vam ta žeđ za "onostranim" nije uzrokovana nekim kompleksom (npr. manje vrijednosti) zbog kojeg silno želite pobjeći iz realnosti ili se osjećati superiorniji od drugih. Ovo su stvari duha i duše, nema tu mjesta bijegu, već nadogradnji... ak ste me uspjeli shvatiti.

:):) iskreno, stvarno nebjezim ni od cega a kamoli od realnostim, i nikad si nebi dozvolio da mi pomuti um neki drugi svijet ma kakv god on bio.

Moze li mi neko reci razliku izmedju lucidnog sna i ap? I kako se uopste tezi ka ap? Sem joga Nidre, koju sam probala odavno, i ne ide mi. Cesto imam lucidne snove, npr lezim u krevetu i nisam jos zaspala, a ustvari jesam, ili nisam ne znam ni sama, i vidim tako neke stvari da se desavaju. Uglavnom nije nimalo prijatno.

Već je bio objašnjeno na ovom forumu par puta razlika. Lucidan san je san, a astralna projekcija je naziv za "malo realniji san", tj često graniči s realnošću, osim što je sve nekako plastičnije i drugačije. Ulazak u AP zna biti vrlo nezgodan i proći u panici, strahu ili nelagodi, pogotovo ukoliko se u nju ulazi iz sna.