Astralna projekcija iz lucidnosti

Počet ću ispočetka..prije nekih godinu dana sam sanjala jako čudan san u kojem sam se probudila i htjela ustati no 'pokrivač' me prikovao za krevet i počeo me gušiti,shvatila sam da nisam budna i da sam u snu i pokušala iz sna dozvati mamu da me probudi jer me bilo strah da će me pokrivač ugušiti..nakon toga se budim i tako uplašena se pokušavam dići iz kreveta no moje tijelo je paralizirano i ja bezuspješno pomičem noge i dozivam mamu,još sam se nekoliko puta budila no bezuspješno,zatim sam uspjela se dići i otići do mame koja me udarila po glavi pa sam shvatila da sam još uvijek u snu..

Da ne duljim, kad sam se probudila shvatila sam da nitko nije čuo moje deranje je su svi spavali u kući,pa sam otišla na wc i pokušavala doći sebi jer sam još uvijek bila izvan sebe,kasnije me bilo strah zaspati no ipak sam zaspala..i mislila sam da je to smao jedan obični san i nisam tome pridavala neku posebnu pažnju..mislim da mi se to čak dešavalo više puta ali nisma uspjela popamtiti ni registrirati što se zapravo dešava dok nisam sinoć opet doživjela takav san pa me znatiželja dovela do ovih stranica i shvatila sam da imam te lucidne sne,naime u zadnje vrijeme imam jako puno obveza i neispavana sam,prije sam se bavila sportom,no više pa nemam kamo ispucati višak energije,a i potiskujem osjećaje,ljutnju,srdžbu koje prouzrokuju svađu jer smatram da svađe nastaju nesporazumom ljudi pa često znam ,kad mi netko nešt nažao učini, samo mahnut rukom i doista mi,što bi rekli kroz jedno uhu uđe,a na drugo iziđe,onako svejedno mi..

Sinoć sam zaspala naravno s tim svim obvezama u glavi,pa sam se opet 500 puta budila i shvaćala da sam u snu u kojoj su me,ne znam više kakve stvari,naganjale..naravno uvijek sam se budila s mišlju da sam budna i odlazim u wc,mislim da je bio razlog jer sam popila dosta tekućina prije spavanja..

Na internetu sam danas shvatila da je to sasvim normalno,ali me zanima značenje ovih snova tj. mog gore navedenog sna tako da bih se mogla riještiti nepotrebnih strahova u snu..vidim da je na ovom forumu stručna osoba za to,pa bih željela dobiti odgovore na to ako je moguće! Hvala!

Ako si pažljivo čitala postove ovog foruma, jasno ti je da je prvi dio tvojeg sna vrst lucidnog sna koji prethodi astralnoj projekciji, ukoliko nije i ona sama, jer su stvari vrlo realne, a ipak si u nemogućnosti obavljati neke stvari po svojoj volji. Uglavnom, takve svjesne snove prati osjećaj panike koji s ničim direktno nije povezan. Najbolje je to shvatiti kao normalni stadij sanjanja i ne se opterećivati s tim, a pogotovo to tumačiti kao napad demona i slične nebuloze kako ljudi znaju to protumačiti.
Ako pogledaš svoj opis trenutnog života, onda si sama odgovorila na značenje tvojih snova. To što te proganja je upravo ono što si "strpala pod tepih", tj. nisi očistila. RIječ je o emocionalnoj energiji koju potiskuješ, bila ona srdžba, ljutnja, frustracija, problemi i sl. Postoji nešto što ja nazivam mentalnom higijenom, a riječ je o tome, da bi ljudi trebali svaki dan meditirati na način da se odvajaju od svojih mentalnih aparata koji stalno nešto premeću, melju i oreturaju, ideje, misli, želje i sl. Tad čovjek postaje "biti". Nažalost, današnji moderni svijet je po pitanju mentalne higijene na istoj razini kakav je bio u srednjem vijeku po pitanju obične higijene. Ljudi "zaudaraju" na kilometre po svojim frustracijama, kompleksima, postisnutim i nerješenim stvarima što ih sve skupa čini poprilično neuravnotežene. Kako ih nitko nije učio kako se riješiti tih naboja i poduzeti mentalnu higijenu, često se zabiju u neku krajnost, ili "puknu" pa čitamo razne priče po žutom tisku o prekrasnim ljudima koji rade svakakva sranja...
Uglavnom, možeš se skrivati na javi i ne rješavati probleme, ali očekuj ih u snovima, jer oni ne lažu i poprilično su direktni po tom pitanju. Snovi o WC-u često sugeriraju da se trebamo čistiti temeljito, ili što bi rekli u vulgarnom žargonu "izbaciti gov.. iz sebe". Zato, budi iskrena, kao prvo prema sebi i dopusti si slobodu da reagiraš na sve ispravno u trenutku kad trebaš, tj. nemoj se ravnati prema očekivanjima društva, već prema onome što osjećaš.
Npr. uzmimo da sam ja stidljivi mladić koji kad vidi zgodnu djevojku koja mu se sviđa i povuče se u sebe te je "ne želi ju uznemiravati svojim komentarima". Time je on potisnuo golemu količinu emocionalne energije izmešu ostalog libido, koji ako potiskuješ može biti tempirana bomba na kojoj sjediš. U svakom slučaju bolje bi mu bilo da je djevjci dao kompliment i otišao, nego samo šutio, jer nakon nekog vremena kad se nakupi u njemo dovoljno tog potisnutog izletit će to iz njega i manifestirati se tamo gdje najmanje očekuje, npr, da skoči na svoju prijateljicu koja mu se samo nasmijala, a on je krivo protumačio njezin osmjeh. Kad kažem kompliment, onda mislim na trenutak istine i slobode koji taj mladić direktno iskazuje u tom trenutku, ne zato da bi zaveo djevojku, već da bi njemu bilo lakše... a tko zna, možda ju i zavede... Npr, dovoljno joj je reći "prekrasno izgledaš..." i to je to. Ovo je samo jedan primjer potiskivanja i rješavanja tog potiskivanja. S druge strane, potiskivanje može biti i suprotnog karaktera, da si ljut na nekog ili da ti ide na živce. Tad je najbolje biti diplomata i ne ulaziti u sukob, ali ako je jemoguće izaći iz te "davež" kombinacije, onda se čovjeku na lijep način objasni da je "idiot" ili da je pogriješio, bez obzira tko on bio, ali na način koji neće izazvati sukob, već dati do znanja da niste isti svijet i da se drži svojeg područja...
Nažalost, ove stvari se uče u praksi i na iskustvu, nemoguće ih je čitati u udžbenicima psihologije i onda biti mudar... nisam još sreo osobu koja je životno postala mudra u takvim stvarima čitajući knjige, ali sam sreo puno osoba koje su na svojoj grbači života osjetile što život je i kako ići kroz njega...
Moja ti je poruka da ne potiskuješ, a to je najbolje učiniti tako da si iskrena i slobodna, ali da ljubav stoji iza svega. Kad kažem ljubav, onda mislim na toleranciju, koja govori da i suprotna strana, bez obzira kakva ona bila, ima jednako pravo biti takva kakva je, pa čak ako je i nesavršena ili čak zla. Na tebi je da promijeniš sebe a ne tu drugu stranu. Ako želiš mijenjati svijet, mijenjaj sebe, a druge ostavi na miru...
Da bi ti sve to leglo o čemu pričam, počni s meditiranjem.
S druge strane, ako si bila dugo u sportu i naglo prestala, znači da si stopirala gomilu energije koju nemaš na što potrošiti, a to može izazvati jaku unutrašnju agresiju (pogotovo ako konzumiraš sranja tipa kava, jaki čaj, cigarete, kofeinski napici...)... ta agresija vrlo brzo prerasta u auto agresiju, jer je tijelo naučilo na ventil i lakoću života nakon treninga... Znam što pričam jer sam bio u žestokim treninzima i meni se to desilo kad sam stao zbog porodičnih obaveza. I danas prštim energijom i svaki dan idem pješice od posla do kuće cca 10 km ubrzanim korakom... vjerujem da ću uskoro početi spremati maratone, kao što sam si govorio kao student kad se dočepam ozbiljnijih godina...
Eto to bi ti bilo to, a ti vidi što ćeš i kako ćeš...

Da,istina primjetila sam veliku količinu agresije koju još uvijek uspijem kontrolirati,iako ne konzumiram cigarete ni jaki čaj, tu i tamo popijem kavu,budem i ja išla pješce od sad jer do kuće imam 4 km,a mogla bi se i vreća kupiti i lijepo rukavice i svaki dan negativnost izbacivati ;)

Hvala na savjetima malo su mi otvorili oči!

Boksao sam 10 godina, sparirao sa svim i svakim, slomljeno rebro, puknuta arkada, šljive po oku i sl... Vreća je odlična za izbacivanje energije, jednako kao i jogging od 10 km, međutim, moraš krenuti i s mentalnom higijenom, jer uzalud ti to što si fit. To ne rješava problem, samo izbacuje energiju...
P.S: ako koristiš vreću i rukavice, obavezno pripazi na razgibavanje zklobova i imaj prikladne bandaže koje moraju biti od pamuka, a ne elastične, kako si nebi uništila ruke i vezivno tkivo od udaraca... dakle, paziti...

Da,sve to znam..bavila sam se tajlandskim boksom i jiu jitsom,imam kvalitetne bandaže i rukavice,ali nemam vreću

Bok svima :)
Neznam koliko ovo ima veze sa lucidnim snovima a kamoli sa AP ali mi jako zanima jedan san!
taj san sam sanjao ja mislim u razdoblju izmedu 2,3 ili 4osnovne sad sam 3srednje pa se ne sicam dobro ugl.
san je pocimao ovako...nalazim se u jednoj piramidi u kojoj smo ja i sestra odjednom se pojavi golemi strah i panika a tada iznenada saznamo da ce nam doci tigar.moja sestra se sakrije u jedan sarkofag a ja iz zida i naravno,tigar me pronade i zgrabi zatim se probudim.San ne zvuci nista posebno ali sanja osam ga negdje oko 5 do 6 puta O.o ako znate ikakav odgovor ili nesto slicno samo recite,jako kratak san...
hvala :)

Pokušaj sam odgovoriti na pitanje što bi za tebe značio tigar, tj. kakav ti se osjećaj javlja po pitanju te asocijacije. San može značiti svašt, od nesigurnosti u životnom odrastanju, pa do komponente tvoje prirode kuju tek trebaš osvijestiti i prihvatiti. Premalo je informacija da bi se dublje moglo reći o tvom snu.

a znam da je malo informacija al to je bilo davno i uvijek me je zanimalo sto bi to moglo bit jer mi je neobicno sanjat nesto tako puno..
svejedno hvala na vremenu Gordane :) nebih tio zamarat ili dosadivat ali me jos zanima jedno pitanje.
4puta u zivotu mi se dogodilo da kad bi isao leci i kad bih pokusao zaspati bi vidio ljude i bio bi svjestan da san jos zapravo budan. otvorio bih oci sacekao a onda bi ponovo zatvorio i kad bi proslo par minuta ponovo bi vidio ljude,ponekad su bili poznati a ponekad i ne,kolko se sican nekih trenutaka jednom sam bio vanka i lezao na podu i vidio sam frendove,bilo mi je strasno neugodno jer je bilo tako realno,stvarno!!mogao bi slusati o cemu pricaju te ih i pitati nesto,par puta bi mi se i sami obratili...drugi put je bila slicna prica,bio sam radio 15sati u kaficu bez pauze dosao sam doma skroz umoran,tijelo mi je bilo shrvano ali mozak cijeli u funkciji od pustog red bulla,jednostavno zagoren.ovaj put sam stajao za sankom i ljudi su mi i narucivali pica,opet sam se pomalo zastrasio,otvorio oci i pokusao ponovo ici zaspati ali naravno opet se to pojavilo i ovaj put sam odlucio iskoristiti priliku...jedan covjek me je pitao stok-kolu a ja sam samo uzea casu vode i prolio ga,i dalje sam se samo zafrkavao oko sanka dok nisan valjda zaspao....dan danas mi nije jasno sto je to xD

Sve dok ne shvatiš sam što ti san želi reći, do tad će te san upozoravati na istu stvar, tj. sanjat ćeš isti san.

Što se tiče tvojeg mješanja sna i jave, riječ je o velikoj iscrpljenosti kad već počinješ sanjati, tj. ulaziš u doboko alfa stanje gdje se pojavljuju hipnagogičke slike koje u tim stanjima možeš vidjeti i kod otvorenih očiju sve dok se potpuno ne razbudiš. Izbjegavati takva stanja iscrpljenosti! Inače ništa strašno, tj. normalno funkcioniranje uma u međustanju između sna i jave, koje se često dešava kod naglog buđenja u vrijeme sna.

hvala na vremenu i odgovorima :))

Pozdrav svima!

Prije svega, svaka pohvala forumu. I ja imam ponešto iskustva sa lucidnim snovima/astralnom projekcijom, iako ne baš onoliko često koliko bih htjela. Pronašla sam svoj način da se oslobodim straha koji me dugo pratio, pa sad ide lakše. Međutim, ponekad ne mogu razlučiti razliku između lucidnog sanjanja i astralne projekcije, kao na primjer jutros; U snu sam se našla na svojem balkonu i sjetila sam se da sanjam, htjela sam to provjeriti tako da skočim dolje, i tako odlebdjeh dva kata niže i shvatih da je to to. Okolina je kao u stvarnosti, ali ljepše su i intenzivnije boje, lišće je zelenije, sunčan je dan (a na javi je oblačan). Ima jedna osoba koju volim, a s kojom nisam u kontaktu i koja živi vani. I poželim odletjeti toj osobi, vinula sam se u nebo, nekako zarotirala i našla u njegovom stanu. Ali ubrzo to više nije bio njegov stan već moja soba. Bila sam jako sretna, držali smo se za ruke i opet s mojeg balkona poletjeli zajedno. Rekla sam mu da ga više ne želim izgubiti i da ga volim, na što mi je on uzvratio osjećaje. Ispod nas su se izmjenjivali pejzaži, naizmjenično je sunčan dan, pa sumrak ... I odjednom sam na posve drugom mjestu, nema više ni njega, ni pejzaža, već sam s nekim drugim ljudima u nekoj prostoriji. E sad, što bi to bilo, lucidni san ili astralna ili kombinacija jednog i drugog? Ne sjećam se ni povratka u tijelo ni vibracija koje su nekad prisutne a na žalost s dotičnom osobom nisam u kontaktu pa ga ne mogu pitati jesmo li možda letjeli zajedno .
Ima još nešto što me zanima, te hipnagogičke slike mi se znaju javljati, ne samo pred san, već ponekad i pri dnevnim aktivnostima kad se malo opustim, npr. sjednem i na kratko zatvorim oči, tada čujem i vidim neke ljude posve nepoznate kako nešto pričaju, nekad netko i meni kaže nešto. Trebam li te poruke uzimat za ozbiljno i jesu li ti ljudi stvarni u smislu da sam se projecirala među njih ili postoje samo u mojoj glavi? Ispričavam se na podužem postu, ali baš bi bila zahvalna na tuđem mišljenju.

A meni još nešto nije baš najjasnije; mislim da sam negdje pročitala da su odgovori dobiveni u astralnoj projekciji uvijek točni. E sad, ja sam jednom pred ispit dala sebi zadatak da ću doznati koja će ispitna pitanja dobiti idućeg dana. Te noći uspjela sam se podići iz tijela samo trupom, i tako u 'sjedećem' položaju odmah sebi postavila to pitanje. Od dva dobivena odgovora tj. ispitna pitanja, samo jedno mi je bilo doista postavljeno na javi, s tim da ispit nije bio idućeg dana, već je odgođen za nekoliko dana kasnije, pa ne znam jel taj vremenski faktor igra kakvu ulogu. Što mislite o tome? Jeste imali takva iskustva? Nadam se da nisam prenaporna :)

Astralni svijet sadrži potencijalne istine, ali i njihove odjeke koji lako mogu biti totalne laži. Na svijetu je istinito samo ono što bi se moglo opisati stanjem svijesti "ja jesam", sve ostalo je manja ili veća iluzija.
Astral sadrži stvari koje se mogu desiti, ali i ne moraju. Doista bi bilo smiješno kad bi univerzum bio toliko plošan i determiniran...
Što se tiče pitanja s ispitima, pozabavi se s voljom i znanjem da savladaž gradivo i nađeš u njemu smisao uklopivši ga u svoj život pa ti neće trebati astrali niti sumnje, da li to je ili nije istina.
Za razinu na kojoj se astralni sadržaj nalazi je to istina, ali to nema dosljednu vezu sa fizičkom manifestacijom.

Hvala na odgovoru. Nekako mi se čini da ni budućnost nije unaprijed strogo određena, tj. da se mijenja ovisno o našim i tuđim postupcima jer uvijek postoji mogućnost izbora. Što se tiče ispita, znam da me to ne opravdava ali bio mi je dosta naporan, pa sam si htjela olakšati na taj način :)
A što npr. ako imamo neki problem i ne znamo kako ga najbolje rješiti. Zar nije tada baš dobro postaviti si pitanje u svijesnom snu ili na astralu da dobijemo najbolji odgovor i izlaz iz neke teške situacije, jer ako se ne varam naša podsvijest zna što je najbolje za nas? Ili nas i ona može prevariiti??

Problemi se najbolje rješavaju meditacijom, gdje se na svaki mogući način pokušava odmaknuti od mentalnog tj. razumskog aparata. Ako ni to nije dovoljno, onda jednostavno se mora dovesti u stanje bez misli gdje biće ili tijelo samo nađe izlaz iz problema, koji je uglavnom mentalne prirode.
Astrali su varljivi jer posjeduju sve moguće kombinacije. Čim se nešto pomisli, to se već nalazi tamo...

Hvala na odgovoru i savjetima. I meni je to palo na pamet, npr. svojevremeno sam imala strah od određenog događaja i postavila si pitanje hoće li se to dogoditi, glas mi kaže "Da", kako mi se odgovor nije sviđao ja sam rekla "Ma neće", a onda mi glas reče: "Onda neće".
A što je sa osobama koje susrećemo na astralu, osim slika iz naših glava tu su navodno i astralna tijela drugih ljudi? Kako sam vjernik, u jednoj sam astralnoj projekciji zamolila Boga da me odvede do jedne osobe, i ja sam se doista stvorila kraj nje, vidjevši tu osobu kako spava, 'probudila' se je i komunicirali smo.
U jednoj drugoj astralnoj projekciji, u mraku moje sobe pojavio se jedan kolega s posla i htio me na silu izvući iz stana. Inače na javi nemam s njim nikakvih problema, čak se i ne vidimo prečesto, čovjek mi izgleda kao da ni mrava ne bi zgazio i nemam razloga ne vjerovati da je skroz ok, pa pretpostavljam da je u ovom slučaju taj lik izašao iz moje glave (iako ne mogu dokučiti razlog). Pod pretpostavkom da ipak na astralu susrećemo i druge putnike, da li je moguće da oni poprime drukčiji izgled od svojih fizičkih tijela? Ako već imamo toliku slobodu formiranja slika tamo onda možemo mijenjati i vlastiti izgled. Da li sam u pravu?
Gordane, da li preporučuješ neku konkretnu meditaciju za rješavanje problema?

Preporučam ti običnu meditaciju u kojoj se nastojiš odvojiti od svih mentalnih sadržaja i biti u sadašnjem trenutku... idi na YouTube i pogledaj filmiće "How to meditate".

Što se tiče tvojih "astralnih prikaza" kao prvo te moram priupitati što ti smatraš astralom? Astral je samo pojam za totalno izmjenjeno stanje svijesti, poput druge realnosti, ali sa svojim značajkama, nužno različitim od realnosti. Iako može ličiti na lucidni san, astral nije lucidno sanjanje!

Nitko nije dokazao da su entiteti astralnog svijeta "stvarni", jednako kao što nitko nije dokazao da je naša realnost "stvarna". Rekoh već da su astrali poput spužve: upijaju naše emocije i mentalne slike i od njih konstruiraju astral. Npr. ti si vjernica i vjeruješ u nebo, boga i sud nakon smrti. On kao takav doista u astralu postoji za tebe budući si ga sama iskreirala i prihvatila kao uostalom i tvoji predhodnici... stoga je vrlo vjerojatno da ćeš nakon smrti "zaglaviti" u toj astralnoj formi koju si kreirala, ukoliko nisi tokom života osvijestila samu sebe... To ti je ono "nemoj misliti na to, jer će ti se stvarno desiti...". Dakle, što astral stvarno je, da li je on u nama ili izvan nas ili negdje drugdje, teško da ćemo ikad saznati, ali sve što nam se tamo dešava je stvarno dok smo tamo, a realni svijet nam je nestvaran... i zato uvijek govorim, nemojte se opterećivati konceptima što to je i što to nije, da li je to stvarno ili nije, jer to je nebitno. Ono što je važno to je da se čovjek odvoji od svih tih stvari, misli i koncepata i postane što osvješteniji, tj. da spoznaje sebe kroz svu tu božansku iluziju, a to možeš samo ako isprazniš potpuno um i ne prijanjaš za niti jednu ideju, uključujući i ideju o astralima, bogovima i svemu ostalom. Tada u tišini i u onome što se može nazvati Ništa se stvara nešto sasvim drugačije i neobjašnjivo, kako riječima tako i mislima, pa je to najlakše nazvati prosvjetljenjem, s tim da prosvjetljenje ne treba biti ništa veliko, već koračanje prema svjesnosti kroz život. Dakle, niz malih prosvjetljenja koja su uvidi o sebi i prirodi, oko nas i u nama.

Bavljenje astralnim formama je jednako opasno kao i inzistiranjem na idejama i bavljenjem konceptima razmišljanja, jer u oba slučaja bivaš uhvaćen u mrežu privida koju smatraš stvarnom... drugim riječima, postaješ rob iluzije, ili indoktriniran idejom/mislima... Zato, bolje je biti nepopravljivi skeptik koji teži uvidu u sve, a da ga pritom ne tumači, jer svako tumačenje je parcijalna istina, dakle laž - budući je nepotpuna. Važna je praksa i uvid dobiven praksom, a razmišljanje i teoretiziranje o tome svemu nema smisla i vodi u labirinte uma...

Hvala :) Kako većini stvari u životu koje mi se događaju, pa tako i u ovom slučaju ja uglavnom pristupam analizirajući. Tim više što nemam baš puno iskustva na ovom području pa me sve to skupa fascinira. Možda ću kroz neko vrijeme imati drugačiji pristup sličniji tvojem, ali za sada je tako kako je. Astral mi se čini vrlo realan (ne znam kako se drukčije izraziti, a barem sa mojeg stajališta shvaćanja realnosti), uglavnom razlikujem projekciju od lucidnog sna, pogotovo dok čitam tuđa fizička iskustva prilikom 'izdvajanja' (vibracije, čudni zvukovi, osjećaj ošamućenosti kod izlaska iz tijela i sl.) jer čini se da svi proživljavamo slične stvari. A ipak se doživljaji na samom astralu razlikuju od osobe do osobe. U svakom slučaju nastavit ću dalje istraživati.

Pozdrav svima.
Ime mi je Danijel.
Iako vidim da već dulje vrijeme nema novih postova svejedno želim podijeliti svoje iskustvo sa vama i pitati za savjet. Ono što sam do sada pročitao mi je pomoglo u nekom širem smislu, no svejedno...
Moje putovanje u shvaćanje prirode stvarnosti je počelo prije nekih 20 godina s knigom E.Beckera "Strah od smrti". Ne bi imalo smisla sad nabrajati što se sve moralo desiti da shvatim da je jedini put u shvaćanje pravo iskustvo a ne prihvaćeno znanje iz bilo kojeg izvora. Bilo je neophodno da mi se dese zbilja loše stvari u životu pa da me gurnu u pravom smjeru. Kad sam naišao na nešto što mi je imalo smisla na nekom instiktivnom nivou, time sam se i ozbiljnije pozabavio.
Nakon E. Tollea upalila mi se "lampica". Prihvatio sam se Procesa prisutnosti M. Browna i mogu reći da iako sam na samom početku procesa, stvari koje mi se dešavaju niti mogu niti želim objašnjavati, samo mogu reći da su izuzetno moćne.
Približavanje istini, svome vlatitom Jastvu nemože se usporediti sa niti jednim iskustvom. Koliko je zastrašujuće, toliko je i divno.
Prije par dana nakon vježbe povezanog disanja, jedne vrste meditacije, legnem ja u krevet. Bilo je poslije ponoći, apsolutna tišina. Uz smirivanje disanja i u momentu kad mi je ego bio vrlo tih, odnosno nije bilo nikakve buke u glavi, kroz čitavo tijelo mi je krenula struja jake energije, po intenzitetu slične onoj orgazmičkoj koja slijedi u tantri a nema epicentar u preponama već se javlja poput vala bez početka i kraja i obuhvaća čitavo tijelo. Međutim bilo mi je jasno da ovo nema nikakve veze s tim. Kvalitetno je bilo skroz drugačije. Upravo je problem u tome da je nemogu s ničim usporediti. Ležao sam potpuno ravno na leđima bez ikakvog micanja. Nakon par sekundi je doživljaj postao toliko jak da sam se morao pomaknuti, i s time je prestalo.
Slijedeće noći u istim uvjetima se sve opet ponovilo.
Kako sada o takvim stvarima ne razmišljam već si "dozvolim" da osjetim o čemu se radi, odnosno zamolim svoju pravu svijest da mi da uvid, palo mi je na pamet da je to početak astralnog putovanja.
O astralnim putovanima nisam znao mnogo, zapravo vrlo malo, tako da me je iznenadilo da mi je to palo na pamet. Ali ono što sam do sad pročitao ukazuje da je to to.
Kad dobijem uvid, ne postavljam previše pitanja, do sad se uvijek pokazalo da mozak samo smeta kod tih stvari.
Uglavnom, sve što je potrebno napraviti kao preduvjet za astralna putovanja rješava se samo od sebe kroz Proces prisutnosti.
Interesira me da li netko ima sličnih iskustava, odnosno da li se nekom već desilo da kroz uklanjanje emocionalnih blokada kroz Proces, jačanje svjesnosti trenutka itd. spontano prijeđe u astralnu projekciju?
U svakom slučaju, znam da još mnogo posla slijedi u samom Procesu prisutnosti. Promjene koje sam do sad iskusio su jednostavno jedinstveno iskustvo, duboko sam zahvalan na svemu što proživljavam. A sad još i mogućnost astralnih putovanja??!!?
Koja bi metoda prelaska svijesti na astralni nivo bila dobra iz stanja koje sam opisao? Ne kroz san jer je to bilo prije samog sna, još u budnom stanju.
Hvala vam za svaki savjet

Danijel

Istu stvar bi postigao kad bi se koristio tehnikom yoga nidre gdje ti tijelo tone u san a um ostaje budan, što je normalno stanje kad se redovito i pravilno meditira. AP se dešava spontano u opisanom trenutku samo je potrebno "izraziti želju" tj. namjeru za tu aktivnost npr, da se izdvojiš. S praksom stvari postaju jasnije i nema posebne tehnike niti recepta, najvažnije je postići što dublju relaksaciju tijela, odsustvo misli i prisustvo svjesnosti. Vježbaj dalje, istražuj, meditiraj i nemoj previše tumačiti i praviti filozofiju od toga.

Zahvaljujem, noćašnji pokušaj je ovo potvrdio. Naravno nije išlo "od prve", ego se uključi u ključnom momentu, ali nastavljam.
Nikakve vizualizacije ili bilo što slično.
Inače, u poslijednje vrijeme u snovima susrećem većinom ljude koje uopće ne poznajem, ni jedno mjesto mi ne izgleda poznato. Čak i ako znam da sam na određenom mjestu ono izgleda potpuno drugačije nego na fizičkom nivou. Kontakti su krajnje životni kao i same situacije. Sve djeluje stabilnije nego ranije, recimo da stvari "lakše" teku svojim tokom i nema više naglih preokreta što mi se ranije znalo dešavati, naprimjer kad neka osoba jednostavno nestane i pojavi se neka druga na njenom mjestu što bi me znalo samo zbuniti. To je samo jedan od primjera, ali takve bi me situacije dovele do spoznaje da sanjam, nakon čega bi san najčešće i prestao.

Dobar dan!
Nova sam ovdje, tek prije par dana sam sasvim slučajno naučila značenje riječi "astralna projekcija", i od tada ne prestajem razmišljati o tome. Nastojim naučiti što više mogu o tome, no naravno, imam još puno pitanja i potrebni su mi neki savjeti. Imam 19 godina. Svaki mjesec imam neku fazu koja traje jedan do dva tjedna, tokom koje gotovo svake noći imam jako šarene snove, prepune različitih osoba, događaja, i sjećanje na san me prati tokom cijelog dana. Dakle, sjećam se svakog sna u najsitniji detalj, ponekad mi nemaju niti malo smisla, no snovi me zabavljaju i ujutro se budim odmorna i svježa. Ostale dane u mjesecu ne sanjam, ili se ipak uopće ne sjećam da sam ih sanjala. Mislim da to možda ima veze s Mjesecom, s obzirom da neko vrijeme uopće ne sanjam, pa mi se onda zareda desetak noći kada doslovno prštim od snova i sreće. Čitajući o astralnoj projekciji, prisjetila sam se jednog svog iskustva koje sam nedavno imala, ali sam pomalo zbunjena što se toga tiče. Nisam sigurna je li to bio san, ili sam ipak doživjela odvajanje duše od tijela, ali tada uopće nisam znala ništa o tome. Dakle, bilo je kasno popodne, negdje oko 19h. Zamračila sam sobu i legla na krevet u namjeri da zadrijemam na nekih pola sata jer sam bila premorena. Prije nego što sam zaklopila oči, pogledala sam po sobi i zapamtila kako sve izgleda, dakle totalni mrak, vrata od sobe zatvorena, i jedini izvor svjetlosti bio je monitor kompjutera koji je cijelo vrijeme bio upaljen. Relativno brzo sam utonula u san. Nije bilo onog osjećaja propadanja, niti straha, niti ikakvih trnaca u tijelu ili čudnih zvukova. Odjednom sam se nalazila u sobi, stajala sam kraj kreveta, no nisam se osvrtala iza sebe, znači nisam vidjela sebe kako spavam. Soba je izgledala točno onako kako ju pamtim, totalni mrak i svjetlost monitora. Sjela sam za kompjuter i pokušala otvoriti neku stranicu, no odjednom sam osjećala nečiju prisutnost, kao da mi je netko branio da sjedim za stolom, doslovno sam osjećala kako me neka sila odmiče od kompjutera. Ustala sam se od stola i pokušala otvoriti vrata od sobe no nisam uspijevala. Odjednom su se vrata otvorila sama od sebe, tad sam ih ja sama pokušala zatvoriti, no opet bezuspješno. Znala sam da je netko tu, da drži vrata, ali nisam nikog vidjela. Na kraju me uhvatila panika i pred samo buđenje sam bila svjesna da ležim u krevetu i osjećala sam nečiji dodir oko sebe, kao zagrljaj. Kada sam se probudila, soba je naravno i dalje izgledala isto, a "zagrljaj" koji sam osjetila su zapravo bili trnci u rukama, jer sam ležala u poprilično neudobnom položaju. (Napomena: To se dogodilo tokom te moje faze burnih snova.)
Na samu pomisao astralne projekcije obuzme me neopisiva sreća, mislim da bi to bilo iskustvo koje bi me promijenilo u potpunosti kao osobu i vrištim od želje da takvo nešto doživim. No, istovremeno, znam da se tada ne bih smjela ničega bojati, trebala bih biti psihički spremna na sve sa čime se mogu susresti, uključujući i moje strahove. U tome i jest problem, pomalo sam nervozna i nemirna osoba, kako da se suočim sa svojim strahovima? Zadnje što želim je upravo to, da me moji vlastiti strahovi od nepoznatoga spriječe u ostvarivanju nečeg tako prekrasnog. Dakle, trebaju mi savjeti u vezi toga.
Također, željela bih znati sve rizike astralne projekcije. Zasad još nisam uspjela pronaći nešto više o tome, pa se nadam da ću ovdje dobiti odgovore. :)

Ispričavam se na podužem tekstu. Unaprijed hvala na pomoći!

@Firefly
Ne mogu ti odgovoriti što se tiče same AP, tu će ti Gordan biti od puno veće pomoći. Strahovi su dio tebe odnosno tvog ega. Dio tebe koji smatraš svojom osobnošću. Postoji jedan viši dio tvoje svijesti koji počinje djelovati i baš prisutnost tog dijela svijesti je dio tebe koji ti zapravo omogućuje AP. Da nije tako ne bi ni došla u stanje koje si opisala.
Postoje knige koje ti mogu približiti temu, kao i tehnike meditacije. Kroz rad na sebi doći ćeš nekim pririodnim putem do rješavanja strahova za koje znaš da te koče. Ali isto tako ti niti želja ne pomaže previše. Primjetila si da si se dovela u određeno stanje svijesti bez da si to htjela. Desilo se samo od sebe.

Možda je i ljekovito billje u ruci tvoje avatarke igralo kakvu ulogu? ;)

Šta se literature tiče, upravo danas sam se počela i o tome raspitivati i već u ponedjeljak odlazim u knjižnicu po nešto vezano za temu. :) Zahvaljujem ti se na odgovoru, i naravno, istovremeno očekujem i da će mi Gordan odgovoriti uskoro. A što se biljke tiče, sumnjam da je imala ikakvog utjecaja na to, jer su se neka moja najneobičnija iskustva odvijala upravo u sasvim trijeznom stanju. Da nije tako, onda bih odgovor tražila na forumu posvećenom upravo spomenutoj prirodi, a ne ovdje.

Osim toga, spomenuo si kako sama želja nema nekakvog utjecaja na astralnu projekciju. To me malo buni, jer na drugim izvorima pronalazim kako su želja i volja ključne za postizanje takvog stanja.

Pa čisto se radi o tome da postoji razlika između želje i namjere. Stanje svijesti u meditaciji isključuje želje, cilj je biti prisutan i ne željeti da se nešto desi. Mentalni procesi trebaju u tom stanju biti minimalni, u idealnom slučaju nepostojeći, a za to treba dosta vježbe. Želja je pasivna, odnosno želiš da ti se nešto desi. Namjera je kretanje prema nečemu, odnosno angažman. Nemoj "vrištati od želje", meditiraj na način koji ti najbolje odgovara, odnosno dozvoli si da postigneš unutarnji mir bez buke u glavi. Kad počneš vidjet ćeš da jednom kad nešto osjetiš, to odmah prestaje kad ti se upali mozak, samo kad pomisliš "što je sad ovo??". Tako nemoj ni meditirati uz želju da doživiš nešto jer će te to samo ometati. Cilj je unutarnji mir, a svijest koja se uključuje u tom miru sama najbolje zna svoj posao.

Inače nemam ništa protiv same biljke, iz vlastitog iskustva znam efekt, ali meditacija te vodi puno dalje pa ti je bolje ne koristiti nikakva pomagala. Lijepo se je opustiti, ali uz meditaciju postižeš to da nemaš potrebu za nečim.