Snovi s filozofsko-religijskog aspekta

SNOVI SA RELIGIJSKOG GLEDIŠTA

Pitanje još stoji kakvi su aspekti s religijskog gledišta.
Ako ne čitaš godinama Bibliju, ili ne pohađaš redovito groblje ili crkvu, također je sasvim
moguće da će se u čovjeku uključiti neka vrst destruktivnosti i to vrlo jaka. Nešto što demonima sasvim odgovara.

Naime, meni se sa religijskog stajališta dogodilo sasvim suprotno, bio sam jako privržen i pobožan vjernik, i dalje sam (do jedne granice)
pa što sam više bio discipliraniji u vjeri to me je više demon proganjao u snu i nije mi dao mira. Dok ga jednom
nisam pobijedio. U snu mi se nekoliko puta prikazao Isus i govorio mi naputke, mogao sam snjim razgovarati.
Jednom mi se prikazao netko sličan Isusu i lijepo mi se nasmijao, a zapravo nedugo zatim skužio sam da je to bio demon u drugom obliku. Bio sam vrlo radostan što mogu raspoznati lažova, poslije se više nije pojavljivao.
Inače, prvi put kad sam se u snu susreo sa Isusom, sišao je pred mene raširenih ruku sa križa, gotovo je bilo opipljivo
dodirnuti meso i rane na njegovom tijelu. Nešto važno mi je rekao. A prošlo je mnogo takvih "Korizma"
koje su me dovoljno iscrpile u snu, a i puno se presanjalo. Što se više stvari odrekneš, veće mi bijaše kušnje kroz snove, a tako i u stvarnosti. Svašta mi je bilo na raspolaganju za prihvatiti...

Sjetih se citata iz jedne pjesme: "..trgnu iz sna ljudstvo sneno, pade pakla bijes i smijeh"

Gordane, znam da si u jednom svojem postu spomenuo da si gnostik. Što reći na ovo?

Što se tiče religije, moja je sreća da sam odgajan slobodno po tom pitanju. Nisam bio indoktriniran niti politički, niti religijski pa je stav mojih roditelja bio da kad postanem punoljetan nek sam vjerujem u što god hoću, ali dok sam pod njihovim krovom moram učiti i biti korektan (što je značilo: marljiv, pošten i iskren - vrlo jednostavno!). Moj otac je uvijek govorio da trebam biti čovjek i poštivati sve ljude ne nanoseći im zlo, da se ne zanosim ljudskom glupošću (tu je mislio na politiku i pučki "um") i da me se niti jedan bog neće odreći (i da je to jedino bitno), a nikad nije imao visoko mišljenje o svim tim vjerskim institucijama koje su na svoj način tumačile život kroz prizme njihove politike. Život je sam po sebi religija, a religija za mene nije vjera, već uvjerenje ili točnije rečeno, religija je put samoostvarenja ili metoda u kojoj je svijest centralna točka kojoj se teži. Zato kad me netko gnjavi s religijskim ideologijama, ovisno o temi, često kažem da sam gnostik, a pod tim smatram da "vjerujem" samo u ono što sam doživio, spoznao i dosegnuo vlastitim percepcijskim iskustvom, te u ono što jesam (Taj sam koji jesam!). Najveći "demon" i "vrag" mi je iluzija i laž bilo kakve vrste i oblika, stoga sam vrlo oprezan u svim ljudskim personificiranjima i legendama oko koječega, pogotovo bježim od tumačenja transcedentalnih stanja. Radije ću prihvatiti i najcrnju istinu, nego se prikloniti idealiziranoj laži ili prividu. Ljudi koji me ne shvate za gore opisano, kažem im da sam istinski kršćanin, ali da ne priznajem crkvenu hijerarhiju, niti sve njihove svete spise. Smatram Krista stanjem duše koje može postići svaka slobodna individua koja njeguje svoj osjećaj za istinu (i za to im nisu potrebni nikakvi posrednici, dušebrižnici i slične figure) i da je to pitanje metode (puta), a ne vjere, dogmatske poslušnosti i isključivosti. Pritom naglašavam da volim i poštujem onu ljudsku jezgru u svakom čovjeku bez obzira na spol, vjeru ili naciju, ali mrzim ljudske karaktere i njihove umjetne persone koje ih tvore humanoidima i društvenim ulogama pritom zaboravljajući na svoju ljudsku prirodu.
Uglavnom to smatram mojom "religijom" i osjećam se odgovornim samo ljudskom biću unutar sebe (i prirodi čija je ona slika) koje nazivam "Unutrašnje dijete", do kojeg je moguće doći povratkom u čisto i nedirnuto , prirodno stanje koje smo bili kao djeca (prije nego li su nam isprali i isturpijali mozgove različitim ideološkim sranjima) - kroz uspostavljanje unutrašnje harmonije i fokusa pažnje. Dakle, to je korijen iz kojeg ja rastem otkada sam rođen, samo mi je bilo potrebno neko vrijeme i intelekt da ga mogu izracionalizirati i sad ga ovako lijepo tebi izložiti.
Religije često koriste neku vrst ograničenja i isključivosti, mnoge stvari su protuprirodne i većina zapadnih religija nastoji ljude "zakačiti" za sebe na način da im u početku nabije kompleks straha, nesavršenosti ili krivnje. Da ne pričam koliko postoji potiskivanja i "rezanja" vlastite prirode zbog nekog pisanog moralnog pravila. Svako potiskivanje izaziva unutrašnji kaos i pritisak, a on neurozu koja može prijeći čak u psihozu uzrokovanu "konceptualnim ludilom" kako ja nazivam stanja vrlo jako izdoktriniranih ljudi, bez obzira na doktrinu (političku, društvenu ili religijsku). Kad se pojave takvi pritisci ili odbacivanja vlastite prirode, svijest gdje nastaju snovi (naše podsvjesno biće - nazovimo ga tako) odmah reagira i pokušava nam, nama poznatim slikama i obrascima stanja, prikazati predstavom u snovima da nešto radimo krivo. Ukoliko to osjetimo i promijenimo se, proganjanja i noćne more nestaju i gotovo nikad se ne vraćaju. Snovi postaju mjesto odmora i veselja, te istraživanja vlastite duše. Ako se oglušimo na to, snovi mogu prerasti u pakao, a poslije taj pakao vrlo lako prelazi u svakodnevni život, jer naša dnevna emocionalna stanja se deriviraju iz snova, što je poznato svakom sanjaču koji je loše sanjao pa mu je cijeli dan otužan ili paranoidan zbog loše odsanjanog sna. Takva je moć snova, latentna, tiha i sveprožimajuća, tako da ju razum gotovo i ne osjeti. Zato razumsko pristupanje tom svijetu ne vodi nigdje osim u mentalno orgijanje i trabunjanje. Treba se posvetiti instinktu, osjećaju i intuiciji, a misli i racio ostaviti za neku drugu priliku, npr. rješavanje diferencijalnih jednadžbi.
Dakle, opet ponavljam, san tumači stvari kroz svoj osjećaj. Pitaj se gdje si nešto slično osjetio i doživio, zašto ti se baš taj simbol pojavljuje ili scena u snu, na što ona sugerira ili asocira, odakle dolazi taj nemir i kako se osloboditi od ideje koja ga je uzrokovala.
Uzmimo primjer da ti ja kažem da moraš biti 3 godine u celibatu jer to zahtjeva neki anđeo sa 7. neba, i to me poslušaš... Vrlo brzo će ti se desiti da počneš sanjati snove koji će te nastojati vratiti na pravi, prirodni put, a to je da si ti uz sve ostalo i spolno biće koje treba imati slobodnu, a ne sputanu spolnost. Intuitivno ćeš osjećati da to što radiš je krivo i da moraš živjeti kao normalno ljudsko biće ako želiš sačuvati ravnotežu u umu, duši i tijelu. Ako ne poslušaš sebe, desit će ti se još luđi snovi, možda puni seksualnih sadržaja, budući su snovi jedan vid kompenzacije... ili ćeš jednostavno prolupati, kako često kažu: "spalila mu sperma mozak"... jer ljudi koji se koriste celibatom na istoku itekako dobro znaju da uz to se moraju raditi određene vježbe joge, čišćenja i vježbe transformacije energije da ne "otkače". Na kraju, cijela Tantra je takav sistem... ako to pravilno ne radiš, sjediš na psihičkoj atomskoj bombi koja ode kvragu kad ventili popuste. S druge strane ako prekršiš "moje sveto pravilo" javit će ti se osjećaj krivnje koji će te proganjati sve dok ne shvatiš da je to tvoja priroda, a ako ne shvatiš, onda ćeš se opterećivati umišljenom krivnjom do kraja života, a to ne znači sretan i ispunjen život!
Nadam se da ti je ovaj grubi primjer dovoljno oslikao psihičke mehanizme u pogledu snova i idejnog ograničavanja koje uzrokuje potiskivanje i odbacivanje vlastitog psihičkog mesa od kojeg je tvoje istinsko biće sazdano. Sve ono što odbaciš akumulira se u ono što jung naziva Sjenom i to ti se pojavljuje u snovima kao demon koji te proganja, ali s ciljem da ga vratiš tamo odakle si ga odbacio zbog neke krive ideje.
Dao sam ti dovoljno podataka da na temelju toga možeš istražiti stanja koja te more i pritom ne zaboravljaj meditaciju, jer ona popušta mentalne ograde, budući bolje čuješ ritam svog pravog bića koje pati u okovima konceptualnih, idejnih ograničenja koja su uglavnom kreirana izvana ili transmutirana iz implantiranih, suludih ideja - ako se gleda s aspekta zdravog i uravnoteženog ljudskog bića. I na kraju, odgovoran si samom sebi i po tom pitanju si slobodan odabrati svoj put, svejedno koji on bio, neki alternativni ili religijski, nije bitno jer "postoji 1000 puteva i svi vode nigdje, a samo je jedan od njih put srca!"

Šta se mene tiče, ne vjerujem da su demoni u mom snu religijski, više se priklanjam onome da su ipak iz moje neke tamne dimenzije... Svaka vjera, pa čak i znanost ima svoje poimanje nečega... Pa tako postoji Bog (ako ga tako zovemo) za sve. I za onog koji ne vjeruje u ništa, ipak sumnja da postoji nešto što je savršenije od njega, tako i znanstvenik zna da postoji neka energija koju još niko nije objasnio, u religiji se ta energija zove Bog. To je moje razmišljanja, ali eto, svako ima svoje. Jednom sam čak razmišljao da svaki čovjek živi svoj svemir, ne vezan za druge svemire, osim ako se isprepliću... Ma možete tom filozofijom do beskonačnosti. Pročitao sam od Gordana jednu rečenicu, koja me eto usmjerila na neki put. Veli da se čovjek treba skoncentrirati na nešto što želi, da ne luta sa željama, kako je kod mene bio slučaj. Mene je jedan dan zanimalo jedno, cijelog sebe sam posvetio za to jedno, pa onda odustao pa se zanimao za nešto drugo... Eto trebalo mi dosta godina da zaključim, da se tako ne stiže nikud... Pa sam sad usmjereni na te lucidne snove, pogotovo jer znam da postoje i da su mi se dešavali...Želim ih ispitat do samog kraja i svako svoje slobodno vrijeme spreman sam potrošit proučavat ih. Na kraju sam čak došao do zaključka da i imaju veze sa svim onim poljima koja su me prije zanimala, dakle sve je povezano putevima i svi putevi na kraju vode do jednog. Samo ne treba lutat tim putevima nego odabrat jedan i držat ga se...
E sad, onaj moje demon predstavljam kao neku negativnu energiju u meni, nešto što jeiz nekog razloga unutra. Ne javlja se često al se zna pojavit. Recimo neki dan sam nakon dugo vremena imao malo lucidnosti, na sve me to natjerala jedna obićna svijeća, koju sam zamijetio u realnom životu.
Preskakao sam neka sela i došao do neke planine, bila je puna snijega sa crnim mrljama. Pokušavao sam se popeti na nju al nikako da dođem do vrha. Oko nje su bile neke kristalne, ledene svijeće. Ueo sam jednu da ju ponesev u stvaran svijet. Al neko sa vrha brda mi je rekao da ne mog, da ju ostavim na svom mjestu. To sam i učinio i eto probudio se.
DAnas sam imao 3 sfere, nisam odma zapisao i eto zaboravio, a tako sam se lijepo sjećao svega...
Ahh, na greškama se uči, bilježnica i olovka je sad non stop pokraj mene, čak sam se počeo prisjećivat i starih snova i mogu reć da mi Tonal sve ljepše izgleda :).
Lijep pozdrav

Svi smo mi lutali manje više filozofijama i pričama, čitali tone knjiga i mislili da nešto znamo i da smo mudri ako smo puni informacija, ali zapravo smo na istom mjestu i na taj način samo produbljujemo svoje neznanje. Na kraju čovjek shvati da je praksa ta koja donosi iskustvo jedino važna i da nas jedino to razvija zato što dobivamo uvid u ono što je van logičko-razumskog zatvora, van sistema u kojem živi većina ljudske populacije. To što je van konvencionalnog uma nazivam "nekonceptualno" i kažem da je istina nekonceptualna, te da je stoga neiskaziva riječima, budući je jezik samo još jedan ograničavajući koncept. Da nije tako, umjetnost nebi postojala. Zato nikakve koristi od trabunjanja i stvaranja bilo kakve vrste teologija, bila ona religijska, znanstvena ili new age-ovska. Važna je metoda koja dovodi do stanja, a stanje daje neke nove uvide, uvid stvara novo iskustvo, a novo iskustvo (kojeg se sjećamo) je proširenje naše svijesti. Zato možeš doktorirati zemljopis, a da nemaš pojma o svijetu ukoliko se nisi maknuo iz svoga sela. Jedan klošar koji luta svijetov, više zna o pravom zemljopisu nego profesor koji se nije maknuo iz svoje fotelje. Svom ovim htjeoh reći da se ne bavite tumačenjima i filozofijama, već praksom i vlastitim istraživanjem.
Što se tiče puteva stvar je jednostavna, ali komplicirana za razumski um: postoji u nama kontinuirana sila koja nas vuče ka određenom djelovanju u određenim trenucima. Ona nema misli, nema, planova, nema čak ni osjećaja, već je nešto poput volje, iste one koja tjera cvijet da raste. Slušajući tu latentnu silu unutar nas nećemo pogriješiti. Slušamo li bilo kakav koncept, razumski ili emocionalni, vrtimo se u krug i ne krećemo se nigdje. Ta sila je neka vrst "kreativnog ludila", dječije radoznalosti ili ljubavi za određenim djelovanjem. Ona ne zna za "zašto", "zato", ona je to što je... hoćete li ju zvati bogom, božanskom iskrom, arhetipom, selfom, svetim anđelim čuvarem, sopstvom, višim ja, adonaijem, logosom, bafometom, unutrašnjim djetetom, Kristom, Budom, Krišnom, geniusom, daemonom... kako god, to će biti samo loša etiketa za tu silu koja je u biti naš istinski i nesputani život. Odrecite se toga i vi ste duševno mrtva bića. Priklonite se nekoj ideji ili konceptu, iznevjerili ste tu silu i prodali dušu. Zato, treba isključiti mozak i sva mentalna baljezganja o biločemu, uravnotežiti se i osjećati vlastiti put gdje treba koračati i napraviti korak... i naravno, uživati u putu, a ne hrliti cilju.
Snovi su samo jedna od metoda, jer do središta se može doći na različite načine, ali samo širenjem svijesti prokušanim metodama, a pritom je vjera nebitna. Snovi su odlična metoda jer je prirodna i nitko ju nije "sklepao", već je prisutna u čovjeku otkada on postoji. Sve ostalo je izmišljeno nakon toga, moral, društvo, religija, nauka...
Na kraju, nije važani niti rezultat, jer strast za rezultatom je samo kočnica uspjeha. Treba raditi iz te sile, iz ljubavi, stila života, jer je to jednako neupitno kao i kucanje srca ili disanje. Treba raditi larpurlartistički i ne se kačiti na rezultat. Svijest nije ekonomija, mudrost nije profit, već umijeće življenja.

Gordane; ja te slušam iz početka podjednako kao što mogu slušati i dobrog duhovnka. I ne vidim nikakvo zlo iz tvog teksta, sve što god opišeš meni je poučno i zanimljivo i pročitam ga nekoliko puta kako bih te mogao u potpunosti shvatiti. No moram te iznenaditi, ja sam upravo zahvaljujući religiji uspostavio prve lucidne snove, i u tim snovima prvo je bilo mnogo prepreka, morao sam se suočiti s dvije sile, svojom mračnom stranom (materijalističkom i kontra-duhovnoj) i duhovnoj (gdje mi obitavaju strah Božji, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost), na svu sreću prevagu je učinila duševna strana, makar za samo nekoliko grama više od tamne strane, ali ja sam zadovoljan time jer sam pobijedio. I drugo mi ništa nije važno. Učino sam dobro u snu i osjećao se dobro idućih dana, ne zato što sam pobijedio zlo u sebi, već zato što sam u najluđim snovima porazio teške kušnje koje su mi bile na raspolaganju i time se dokazao pred samim Bogom kao dostojan i vrijedan njegov vojnik.
Eto ja ću poslušati svaki dobar savjet, pa tako i tvoj ovdje, međutim nemogu reći da prihvaćam mišljenja ljudi s kojima se susrećem u svakodnevnom životu, jer baš me ne zanimaju takva mišljenja laika ili mišljenja primitivaca s kojima radim na poslu, iako ih poslušam dok se napripovjedaju svojega, no cilj mi uopće nije upamtiti ništa od toga, pa takvo mišljenje izbacim i zbrišem iz svog uma (oslobodim se ga).

Je si li ti Gordane ikada imao osjećaj da netko bdije nad tobom, da te prati neka nevidljiva sila koju ne možeš pojmiti?
Da ti netko pomaže, jer ja imam osjećaj da te ta viša sila usmjerava još višem cilju i da joj se nedaš potpuno otvoriti.
Iz tvojih postova sam jedino zaključio da pomalo sudiš religiji i da je nazivaš "doktrinom", možda iz istog razloga što je crkva nekad nazivala gnosticizam "prljavom i ogavnom doktrinom". No sve dobro što proizlazi iz tebe ne pokazuje mi nikakve smjernice koje bi nekome mogle naškoditi, pa tako sam i ja prihvatio tvoje mišljenje i cijenim dobrotu koja obitava u tebi, kao što sam gore spomenuo, da nevidim razlike između tebe i duhovnika(svećenika) u tom pogledu.
Na kraju svi težimo istom, ali rijetko kome je data sposobnost kontroliranja snovima. Ja sam se pitao zašto baš "ja" , zašto baš meni, postoji li u tome neki "smisao života". Svaki čovjek je po nečemu poseban. Svi mi imamo neku misiju u životu, neki ne žele ni razmišljati o tome. No zašto uopće živimo?

Danas sam sanjao svog direktora i u snu ga doživio kao velikog materijalističkog gada sa moćnom intuicijom,
stajao je kat više iznad mene na prozuru, dok sam ja ispod kuće stajao na travi i rekao mi je "Što je žandaru"?
Na to sam ga ja čvrstim pogledom pogledao ravno u njegove rožnice, te za par sekundi raširio ruke širom, našao se metar iznad tla i odletio u kontra pravcu, te nastavio lucidno sanjati...
- Pitanje ostaje, zbog čega sam tečno nazvan "žandarem" u snu... No, ako je bilo nešto slično astralnoj projekciji,
u tom slučaju ja sam bio u ulozi špijuna, jer se direktor sa nekim razgovarao o poslovnim tajnama pokraj prozora,
dok sam ja dolje prisluškivao sve to, dok se nije pojavio na prozoru i otjerao me, naprotiv, koliko god je bio moćan tim crnim očima, dokazao sam mu kako se ja mogu "uzdići" i da su moji ciljevi "viši" od njegovih.

Pravi osjećaj u mojim snovima je prodiranje u ljude s kojima sam u kontaktu u stvarnim životu, i na taj način spoznati ih dublje, pa čak do tih mjera koje nisu dopuštene. Kopati im u njihovu potsvijet i znati ono što sami misle. Dubinski ih spoznati. Idući dan mi je to malo smiješno, no neki nagon u meni mi govori da je to "upravo tako kako mi se sve predstavilo u snu". Poneki ljudi koje poznam, a da ih susretnem u snu (to su bile za sad samo dvije osobe) imaju vrlo čvrst karakter i intuiciju, jednostavno mi nisu dopistili kopati dublje, a prvi znak je "pogled koji otjera" nije da se ih plašim jednostavno očima naprave neki zahvat po kojem ja odmah skužim da se radi o istome daru kojeg i ja posjedujem i da ta ista "viša sila" daje mi do znaka da ga ostavim na miru i da je taj dotični istim znakom markiran poput mene. Taj "isti" u stvarnom životu je podlegao društvu, i radi onako kako su mu "drugi" rekli da radi, ali dok sam obavio razgovor s njime (nisam mu ništa rekao o snovima) ali zaključio sam da ima dobrote u njemu, i da je tu još nešto.

- Što se mrtvih u snu tiče, ne mogu prosuditi uzdati se u jaku intuiciju, ali isto je kao i sa živima, osim što ovi traže neku pomoć od mene. Često su to meni poznati koji su se preselili u vječnost.
Nađem se ja s trojicom mrtvih, jedan bijaše jako nemiran drugi su samo gledali na mene da ga smirim. Uspio sam ga smiriti na kratko, ali kako je bio jako nemiran, poslije je počeo plakati, vrlo jako.
I naravno, ja se pitam gdje li mu je duša greznula? Negdje mu je duša zapela. I nešto moram učiniti u stvarnom životu s njime. Pomoći.
Na taj način da otiđem njegovoj rodbini kako bi što prije dali služiti misu za pokojnika i da se stanje smiri.
No, učinim li ja to, prvo mogao bi se gadno osramotiti i biti proglašen čudakom koji priča s mrtvima. Na koji način da ja to doznačim njegovima, a da me svijet krivo ne prosudi..?

Ima tko slična iskustva poput mene?

Dobro i zlo ne postoji - mišljenje je to koje ih stvara. Međutim, možemo reći da je "zlo" sve ono što je dualističko, polarno poimanje svijeta, a "dobro" ono što je cjelovito, potpuno. Nažalost, ovo što sam napisao nije shvatljivo razumom i možemo potrošiti hrpe teksta na prepucavanja o tome što je dobro a što zlo i nigdje nećemo stići, jer ono što je dobro za jednoga je dobro, a za drugoga zlo. Oprati prljave ruke je dobro za tebe, ali loše za bakterije na rukama, ili ubiti zmiju na Velebitu zato jer te strah njenog ugriza je dobro za tebe, ali lože za zmiju. Tretirati zmiju na takav način (kao niže biće) je licemjerno i ona treba imati jednaka prava za život kao i ti. Nisi vrijedniji niti od jednog mrava, čak niti od žohara što ti hoda po stanu, ali te netko može uvjeriti da to jesi i dočim počneš smatrati da si vrijedniji od bilo kojeg bića zbog nečega... toneš.
Isto tako, uzmimo da sam ja totalni nevjernik i ateist, a ti potpuni i skrušeni vjernik, misliš li da si vrijedniji ili bolji od mene? Misliš li da Bog tebe više voli zato što ga moliš i plašiš ga se, od mene koji uopće ne razmišlja o konceptu boga niti mu je stalo do takve hijerarhije? Da te voli više od mene, bio bi licemjer, a licemjeri nisu bogovi. Tu ti se najbolje pokazuje dualnost na djelu, jednadžba koja se nikad ne može riješiti razumski tj. filozofski, niti ijedno pisano djelo može to dočarati.
Dakle, religija je potrebna onome koji smatra da mu treba i ja tu nemam nikakva prava niti želju nekome mijenjati strukturu uma, s druge strane ostali ljudi imaju druge potrebe i smatram da su nadvisili ideološke, političke, religijske i društvene dualnosti i opredjeljenja i shvatili da je to sve gomila konceptualnih zabluda o pravoj prirodi svijeta i uma. Osobno sam npr. pokušao ići na vjeronauk s 10 godina, ali već nakon par tjedana sam odustao, jer mi je to sve bilo "nonsens" i otišao sam. Ipak, nekoliko puta sam pročitao Bibliju, upoznao se i s mnogim drugim religijama... posljednji put kad sam čitao stari zavjet, sablaznio sam se koliko prijetnji i osuda strašnog boga je ispisano na tim stranicama, koliko ih je smaknuo u stotinjak stranica, samo zato jer nisu bili poslušni... Ja sam po prirodi "neposlušan" i kazna, grijeh, crno, bijelo itd, nisu moji koncepti života. Smatram ih poprolično ograničavajućim faktorima. To je moj osobni stav i on će se vjerojatno tokom godina još mijenjati, kao što se i sa sazrijevanjem mijenjao, jer tko se ne mijenja po tom pitanju - s njim nešto nije uredu. S druge strane spreman sam u svakom trenutku oštro odvratiti bilo kakav pokušaj, bilo kakve indoktrinacije od strane firme, društva, države ili crkvenih struktura. Nisam dao roditeljima da mi sole pamet nakon cca 20 godina, pa neću sigurno dozvoliti niti bilo kome drugome, pa i Bogu. Sam sam sebi odgovoran, svojem svijetu, bliskim ljudima i onda svim ljudima dobre volje. Sablažnjavaju me pomisli da bi me netko mogao gledati kao svetog čovjeka ili gurua, budući da niti taj koncept ne prihvaćam, smatram ga samo još jednom kategorizacijom, podjelom i bespotrebnim gradiranjem. Za mene je svetija jedna majka ili radnik koja svim mukama nastoji prehraniti i odgojiti svoje djete od svih crkvenih poglavara kroz povijest (kad kažem crkveni mislim na sve religije, ne samo na kršćanstvo). Smatram se jednostavnim čovjekom koji ima određena iskustva koja želi podijeliti sa svijetom, tj. ljudima kojima bi to moglo koristiti, ali ne svima. Niti jedna religija nije riješila pitanje mira u svijetu, dapače, još ga je više podijelila i zaratila, međutim svijest i svjesnost promjene i najkruće ljude ukoliko uspiju doći do nje. Zato se fokusiram na uvid do kojeg se dolazi iskustvom i praksom, filozofiju smatram gubitkom vremena i za ćaskanje uz piće.
Problem koji se javlja kod svih ljudi, a kojeg većina nikad ne riješi u životu je tumačenje zbilje. Npr. doživiš neštu ili npr sanjaš i umjesto da to prihvatiš tako direktno osjećajem, ti počinješ tumačiti, misliti, razglabati i stvarati konceptualnu sliku toga. Pa otuda krenu priče i gotovo, ham... ham... pojede te privid, utopiš se u vlastitoj iluziji. Svejedno da li je riječ o alienima s Marsa ili duhovima iz priča, stvar je ista, iskreirao si film, i počinješ vjerovati u njega... to je jedna od grešaka koja se javlja početnicima u interpretaciji snova, a koji nisu dosegnuli pojam arhetipa. Ista stvar se dešava s ljudima koji su tome skloni pa uđu malo dublje u svijet uma. Tamo ih čekaju svakojake stvari, ali to je samo um, bar na toj razini... filmovi.
Naravno da sam osjetio to o čemu pričaš, o toj "prisutnosti" ili bdijenju, ali nemoj očekivati da to nazivam anđelom ili bogom, iako bi se moglo i tako tumačiti budući da je TO dio prirodne cjelovitosti, što nas čini ljudima i što nas vodi dok su nam stišani umovi, tj. misli. To je taj self ili cjelovito ja kako ga nazivaju Jung i ostali. Upoznat ćeš ga prvi put kad ti potpuno zastane mehanizam misli, npr u smrtnim opasnostima. Onda je TO to što te izvlači iz krize. Ništa novo, jedino je poželjno da TO pretjerano ne tumačiš, već se povežeš s njim. Na kraju zen majstori ga i nazivaju TO ili tao... s druge strane, treba paziti da si čovjek to ne umišlja jer lako se podvoji, a ako ima predispozicije za to, shizofrenija mu ne gine.
Ne osušujem religiju da je doktrina, već govorim o činjenici da svaka religija, pogotovo ona institucionalizirana počiva na doktrini. To joj je temelj održivosti. To su dogme i sustavi čvrstih pravila. To je doktrina i nema tu osude, ne moraš se tu osjećati povrijeđenim. Svaka politička stranka ima svoju doktrinu, svako državno uređenje ili korporacija ima svoju doktrinu, zapravo svaki sistem ima svoju doktrinu, uključujući i naš um. Doktrina našeg uma je razum, tj, sistem aproksimacija i pravila koji baš ne drže vodu, bar ne u cjelovitom pogledu. Kad bi ljudi bili isključivo razumska bića, taj bi svijet bio tužan i dosadan.
Inače, kad spominješ mišljenja drugih ljudi, onda ih poslušam i redoviti se zapitam "kakav je put imala ova osoba da je iskreirala takav stav, tj. mišljenje, kroz kakvo je iskustvo prošla da bi tako rezonirala, da li tu ima hrane za mene, dali sam ja to već prožvakao nekad davno itd." Neka mišljenja me uopće ne zanimaju, jer je to svojevrsni "deja vu", a neka me ozbiljno ponukaju da se prihvatim posla i preispitam svoje stavove i iskustva po pitanju toga nečega. Najviše sam mudrosti pokupio od običnih ljudi koje sudbina nije mazila, a vrlo malo od intelektualaca ili, nazovimo ih, filozofa. Čudno je to da o mnogim korisnim stvarima možeš više naučiti od nekog klošara na cesti, nego od uštogljenog doktora nauka. Osobno smatram, da je mišljenje buka uma, kako tuđe, tako i moje vlastito, kao i uostalom i svi ovi moji postovi su samo još uvijek izraz moje nepotpunosti, jer da sam potpun, nebih imao potrebe razglabati, niti pisati u ove kasne sate. Na kraju, korisnije bi mi bilo da sa ovo vrijeme meditirao i tako pomogao svijetu (dovodeći sebe u balans), nego pokušavao tebi ukazati na neke stvari. Na kraju, po sebi znam da mnge ljude nisam shvaćao dok nisam prošao njihova iskustva, a kad sam ih shvatio, oni su već bili daleko...
Zaključio bih ovaj dio posla tim da ima divnih ljudi na ovom svijetu, nevezano uz njihova zvanja i uloge - i njima treba posvetiti vrijeme i pažnju, ukoliko nam se spoje putevi...a svatko je na pravom putu dok mu je god dobro i dok je vesel i zadovoljan, ukoliko to nije tako, negdje je pogriješio...
TVOJ SAN:
Hahaha, dobar si... tek sam sad bacio dublje oko u san. Izgleda da te "direktor" dobro pegla, ali ne onaj pravi, već onaj u tebi... Evo par natuknica za razmišljati. Kuća predstavlja tebe, bar ova tvoja. Obrati paćnju na svoj osjećaj sna: direktor i ti kao "žandar" ste isto, samo se vidiš s dva različita aspekta. Direktor je autoritet, onaj koji je pronicljiv, osjeti cijelu kuću tj. firmu, ali zapovijeda i "zajebava". Nalazio se kat više.. da nije blizu potkrovlja? To kat više predstavlja razum ili glavu, a ti na zalanoj travi bio si dolje u korjenima svog bića, gdje razum rijetko silazi. Očito su dvije tećnje unutar tebe, ona koja teži slobodi, koja je na svježoj zelenoj travi i ona direktorska, ona koja galami, zapovjeda, radi planove i ostale nepotrebne stvari. Taj te direktor nazvao žandarom da ti da do znanja da si isti kao i on, a ti si očito prešao preko toga i izabrao slobodu, tj. to što jesi, ljudsko biće van sistema. Let je sloboda, i jasno je da se pojavila svijest, jer samo svijest u ovom slučaju te je povukla na ispravni put, da se vineš u visine i odvojiš od te laži, od tog direktora... e sad da li ćeš to napraviti i u stvarnom životu, ovisi o praćenju tvojeg osjećaja i instinkta, a nikako o tome što ti misliš, smatraš ili vjeruješ. Vjerojatno da nisi bio svjestan u snu ušao bi u konflikt s direktorom ili bi pobjegao itd. Dakle, nebi osvijestio da te ta priča ne zanima, već bi se kroz taj sukob opet uvukao u isti kompleks, ovako si bar na trenutak iskočio iz te mašine i ono što je najvažnije je osjećaj koji ti se javio pritom. Prati ga i na javi i nećeš pogriješiti.
Kad nisi kadar na javi obuhvatiti bliske ljude, onda ti se oni kaoprojekcija znaju pojaviti u snovima i četo osjećaj koji se tada pojavi govori o njihovim komponentama kojih nisi svjestan, ali postoji TO u tebi koje ih vidi čistim okom i želi ti iskomunicirati neku stvar o njima. Ponekad ti ljudi predstavljaju dijelove tebe, zapravo to je gotovo uvijek slučaj, jer snovi uvijek govore o tebi, ne o drugima.
Isto tako i mrtvo ljudi znaju biti odbačeni dijelovi tebe ili ideje koje si personificirao s tim ljudima. Moraš ući u scenu sna i pokušati osjetiti te osjećaje pa tek onda vidjeti gjde su se oni pojavljivali na javi i što i san govori KROZ OSJEĆAJ, a ne što tko znači ili bi mogao značiti. Dakle, Isus u snu ne znači da pričap s Isusom, nit vrag ne znači da si sreo vraga u snu, da ne pričam o vanzemaljcima. Snovi nisu naivni kao holiwoodska produkcija filmova, oni su personifikacije koje ti nastoje uz pomoć asocijacija izazvati osjećaj, a taj osjećaj je prava riječ sanjačkog govora. Uspiješ li ju otkriti, znat ćeš što ti se želi reći, inače odeš u iluziju tumačenja. Dakle, ja ti mogu dati natuknice, ali ti si taj koji mora napraviti ostatak posla i iskopati to. I pazi na to, bez obzira radi li se o snu ili javi, stvari nisu onakve kakve se predstavljaju: otkud znaš da kroz lik svete osobe ne govori demon ili otkud znaš da prijeteća figura sna nisi ti ili jedan dio tebe koji si diferencirao, davno izdvojio iz sebe, kao da odbaciš lijevu ruku, jer ona nije tako precizna kao desna... tako rade ljusi s psihom i onda se čude što su im snovi puni noćnih mora, i što su im životi u komi... samo cjelovito je zdravo, a tako ne živi isključivost, odvajanje, razdvajanje i sl. Postoji određena točka svijesti koja je sposobna povezati i naoko nepovezive stvari nekom vrstom "razumjevanja ili znanja" i time izbrisati, tj. poništiti konflikt unutar sebe, tj. ideja, ili dualnosti. Mislim da ju Jung naziva transcendentalna funkcija. Tome treba težiti i u snovima i u životu, izmiriti ideje koje su u nama tako da obe dualističke komponente nestanu, kao kad vodom gasiš vatru: vatra će se zgasiti, voda će ispariti, nema niti crnog, niti bijelog već to jedno... tomu treba tećiti, ostalo je podjela i rat, naš vlastiti u umovima, a kad je rat u umu, onda je i u svijetu, budući je svijet identičan prikaz stanja naših umova.
Laku noć!

Hvala Gordane ponovno na "vrhunskim" obrazloženju. Već sam jednom bio pročitao sve u jutro, i sada dva put. Međutim jako teško pojmim tvoje "stručne izraze" koje upotrebljavaš u tekstu, te sam podrobnije sve morao proguglati po wikipediji, no nema veze sad sam i 'sam' postao više upućen u sve to. Blago tebi što si tako načitan.. Ovaj prvi dio što si ga obrazložio, ateizam, vjera, nevjera/bezboštvo itd; nisam ni očekivao da ću od tebe drugo čuti. I nas dva smo posve različiti s duhovnog aspekta. Ja pretpostavljam da ti smatraš kako čovjek nema dušu i ne vjeruješ u Uskrsnuće nakon smrti, (jer sam katolik)dok to mene jedino drži na ovom šugavom svijetu. Spominješ Bibliju i osuđuješ Stari zavjet. Eto, katolici ga do neke
mjere zaobilaze. U obzir većma dolazi samo Novi zavjet. [Stari zakon
žrtvi novoj nek' se sada ukloni, vjera duši čovjekovoj nek spoznanje
dopuni..] Nije dovoljno da netko bilda samo svoje tijelo kako bi ga uz sav napor napokon lijepo oblikovao, mora znati sve o prehrani. Tako je poželjno bildati i vlastitu dušu, novim "nadogradnjama" te iskustvima, crpsti božansku hranu, čitati Sveto pismo i slično. S tvoje strane ja podržavam sve natuknice koje si mi uputio i divim se tvojem obilnom iskustvu i znanju, i sad mogu krenuti sa trećom stavkom "što preciznije i kvalitetnije nabildati potsvijest". Naravno, još puno moram raditi na tome, ali eto uz tvoju pomoć, mnogi sad imaju "opeku" za daljnje razvijanje tog "čula". Međutim ostaje mi neriješeno moje najveće i najteže pitanje vezano uz snove: Dali je duša povezana sa potsviješću kad je tijelo u REM-fazi (potpuno zamrlo i ukučeno u najdubljoj fazi sna)? Nešto sigurno ima u tome, da je po mome, jedno drugog nadzire, čak štoviše, jedno bez drugog bilo bi u kaosu, a ovisno o pojedincu, postali bi divlji. I nešto mi govori -da kad razgovaram sam sobom, kao da već nisam 'sam' a samnom je ona *iskrica zvana duša, a i podsvijest tu negdje sa strane bdije... Ili postoji li možda nešto četvrto što neznam..?! Neke stvari nisu za medije poput interneta, isto tako nebi želio dolaziti u bespotrebne konflikte tipa ateizam vs religija. Nastojim biti u dobrim odnosima sa svim ljudima.

- Drugi dio teksta super si mi obrazložio san o žandaru i direktoru, vidiš, vidiš ja sam si ga potpuno krivo protumačio. Opet si pokrenuo nešto u meni što bi mi moglo biti od koristi pri daljnjem dešifriranju vlastitih snova. Prvo sam se smijao sam sebi kad sam čitao, pa si mislim da to čak i nije tako teško za riješiti. Možda ubuduće uspijem 'sam' nešto bolje zaključiti, ako nebude išlo, javit ću se tebi, ali samo sa najkritičnijim snovima.
Za "Tao" [TO] nisam znao da je dio prirodne cjeline, ali vidim da si mi ga ti drukčije protumačio nego što su mene učili na vjeronauku. Za mene je Tao bio križ (bez gornjeg nastavka, samo "T") a označava čovjeka, budući da je Isus raspet na križu, sveti Petar je prije svog mučeničkog raspeća zatražio da ga raspnu na drvo u obliku "T" koje označava običnog čovjeka, ali mu ta želja nije mogla biti ispunjena te su ga razapeli na križ sa nastavkom, i jedino što je mogao tada zatražiti da mu se ispuni, je posljednja želja; da križ okrenu naopačke, da ne visi poput Krista. Odatle meni taj Tao. Vidim, da si ga opisao potencionalno opasnim ako ga se nezna kontrolirati. Morat ću svejedno još dva put sve skupa pročitati, jer za hrpu tih stvari još uvijek sam laik, a zbilja si me zainteresirao i sad neću stati.
Evo, da ne odugovlačim, sad sam i ja zabrazdio duboko u noć, samo da još proluftam prostoriju i odoh u krevet. Laku noć!

Ajde idemo ispočetka:
Kao prvo, ispričavam ti se na "stručnim izrazima", zapravo, meni su oni svakidašnji budući se u životu ne bavim samo snovima, već mogu reći da istražujem na sve strane, pripremam doktorat, dosta pratim nauku, ali i sve ostalo poput umjetnosti, glazbe itd. Dobro je da imaš volju, onda će ti sve jednog dana sjesti, i izrazi i sve ostalo.
Mi smo potpuno jednaki po prirodi osjećanja da ima nešto, ali nam se tumačenja uvelike razlikuju, u to me problem. Budući da tumačenje nikad neće dotaknuti istinu, ne tvrdim da sam ja ili ti u pravu, ali nastojim graditi sistem na osnovu vlastitih otkrića, a ne ono što mi drugi govori, s tim da ja prihvaćam svijet onakav kakav ja nastojim spoznati, a drugi ga prihvaćaju onakvog kao su im rekli".
Kad spominješ riječ duša, onda svakako mogu reći da ne vjerujem u dušu, već znam da je ona prisutna. Vjerovati i znati su dvije vrlo udaljene stvari. E sad što bi bila duša. Psiholozi dušu prevode s riječju psiha i ne rade tu nikakvu razliku. Uzmimo sad kompjutersu terminologiju: hardver je naše tijelo, a softver je duša. Ono što regulira naše živote kao softver hardver, je naša psiha ili duša. C.G. Jung je najdalje stigao u istraživanju psihe, koju je također nazivao duša i rekao je da se duša sastoji od slika. Tu je potpuno u pravu. Ako pogledaš svoje snove, vidjet ćeš da su to nizovi impresija koji se sastoje od slika i osjećaja, ako pogledaš svoje misli i sjećanja, vidjet ćeš isto. Te slike ili točnije rečeno impresije, su softver koji nama upravlja. Da nemamo te slike bili bi "bez duše", a s druge strane, te slike nas uvjetuju, npr. kad vidiš na TV more i brodove kako se voze po njemu, podsvjesno se povežeš npr. s nekom slikom iz djetinjstva koja liči na taj prizor i preplave te osjećaji djetinjstva, gotovo da osjećaš okus sladoleda kojeg su ti tada kupili roditelji. AKo pogledaš ovaj opis, vidjet ćeš kako su ljudski umovi krhki i kako se njima može vrlo jednostavno manipulirati - uz pomoć asocijativnih slika. To koristi marketing u reklamama: prvo ti pokažu neku strašnu sliku, pa rješenje tog problema kroz proizvod koji ako kupiš, zadovoljit ćeš lažnu potrebu. Jednako ti tako podmeću i laskaju u reklamama kako bi ti našli slabu točku s nadom da ćeš se identificirati s proizvodom ili idejom (npr sisati komed uzima malu preslatku pudlicu i ulazi u kuhinju gdje je lijepo malo dijete, stan je savršeno uređen i uto dolazi otac u skupom sportskom autu, izgleda ko Apolon, ljubi svoju ženu i govori: "Mi štedimo u banci'Pušiona d.d.'"). Malo je onih koji će osvijestiti reklamu i neće se zakačiti ili na komada ili na cucka, ili dijete, auto, muža, lijepi stan... identificirat će se s tom idejom i eto ga, u kandžama ovisnosti i prividu. Promatraj tako reklame s aspekta "gdje me sad žele zajebati, što mi i kako žele uvaliti?".
majstri marketinga u novije vrijeme, osim Amerike, bio je 3. Reich, tj. Hitler i njegov "otrovni patuljak" Joseph Goebbels. Oni su vrlo proračunato zapričavali naciju, simbolima, pričama i legendama o valkirima i arijevskoj rasi, poticali nacionalizam i isključivost... Radili su velike i monumentalne pozornice za govore koji su uvijek bili u sumrak ili navečer, jer su vrlo dobro znali da je tada um najpijemčiviji i sklon povjerovati lakše u nešto, nego npr. ujutro kad je pun optimizma. Hitler je redovito kasnio na govore i do sat vremena kako bi se u masi pojavila nestrpljivost, koja bi se njegovom pojavom pretvorila u masovnu histeriju. Jaki polugoli muškarci i žene držali bi baklje u rukama, svirala je uzvišena glazba i sl. Cijela predstava koja je stvarala slike i manipulirala masama, i što se desilo: ljudi su popušili ideologiju i podržali nacističke planove. Kad je Njemačka kapitulirala, većina ljudi je bila zbunjena, pitala se što se desilo, kako su to zaspali i krivo zabrijali... Poznata je Hitlerova izreka, a i potpuna istinita: "Što je veća laž, to više ljudi vjeruje u nju!" Obrati pažnju, kako to rade svi politički sustavi, manje ili više. Amerika je to jako dobro znala, pa još i dan danas stvara holliwoodske filmove kao propagandu američkog načina života i to je srušilo istočni blok, rock glazba i slilovi života, a ne oružje. Isto se dešava i u Hrvatskoj i svuda u svijetu, svatko na svoj način ljudima ispira mozak. Ako pogledaš strukturu prikaza slika u crkvama, pogotovo onim starijim, vidjet ćeš sljedeće: kad ulaziš u crkvu, ispred sebe i sa strane ćeš uvijek vidjeti slike uznesenja, uskrsnutog Isusa, njegovog rođenja i sl, a kad se okreneš i kreneš izlaziti iz crkve, ugledat ćeš posljednji sud, bičevanje Isusa i sl, uglavnom kataklizmičke prizore. Zašto: na taj način se utjecalo na mase, pozivalo ih se u crkve, ali im se i davala opomena kad bi izlazili... Što misliž zašto svi briju na grbo i zastavu, a banke i tvornice su rasprodane stranom kapitalu i svi zazivaju hrvatsko ime, a država je skroz rasprodata? Pa zato jer se narod još uvijek može izmanipulirati na temelju nacionalne pripadnosti i simbola koji to podržavaju. To uvelike koristi Tomphson za svoje nastupe i image, koristi isti mehanizam kao i gore opisani, samo prodaje drugu priču, o drugom narodu, drugi simboli... Daleka obala ili Parni valjak ne koriste takve kulise.
Dakle, to ti je primjer duše i koliko slika ima moć nad ljudima.
Ajmo sad na križ. Križ niej kršćanski simbol, niti su ga oni smislili. Oni su ga preuzeli, kao i Tau koji je nastao bar 5000 godina prije. Međutim, kad netko vidi križ, kao simbol on ga odmah asocira na kršćanstvo. Isto je i s polumjesevom koji asocira na muslimane, zvijezda na komunizam, kruna na kraljevstvo i sl. Dakle, simboli su slike koje imaju dublje i obuhvatnije značenje. S druge strane, ako proučiš malo egipatsku kozmogoniju, opgotovo tebanski paut bogova, pročitaš njihove legende o Ozirisu, Izis i Horusu, uvidjet ćeš da je to ista priča kao i novom zavjetu o Isusu, samo su imena i lokacije drugačije, što nije niti čudno, jer u vrijeme kad je egipatska civilizacija odumirala, židovski mistici su se "školovali" u Egiptu. Oni su tad bili jedva pismeni stočari koji su živjeli u plemenima, a Egipat je vio 5000 godina stara civilizacija sa znanjima koja niti danas nisu dokučiva. Također, ono što mi slavimo kao Božić, Egipćani su slavili kao 5 dana preko godine, a na taj dan su slavili Horusa. Da ne duljim o svemu tome, stari narodi su smatrali da godina ima 360 dana (zato je krug podijeljen na 360 stupnjeva), ali su s vremenom shvatili da im fali 5 dana pa su to slavili. Da ne kažem da su ti brojevi bili kriptirani u imenima bogova tadašnjeg vremena, npr. numerička vrijednost Mithra boga je 360, a Abraxas 365. U razdoblju Mitraizma stari narodi su štovali boga Mitru, a kasnije su prilagođavali religiju astronomskim dostgnućima. Kad već spominjem drevni Egipat, samo još jedna digresija, njihov najveći trik za manipulaciju masam a je bio pomrčina sunca. Pravu vlast u Egiptu su imali svećenici, a ne faraoni. Svećenici su raspolagali svim znanjem, između ostalog i ciklusima pomračenja sunca. E sad si zamisli kad je faraon rekao ljudima da će pomračiti svijet i kad je to stvarno učinio, moš si mislit što se odigravalo u glavama običnog puka... egipatsko društvo nije bilo robovlasničko. Ljudi su dobrovoljno učestvovali u izgradnji hramova. To se podrazumjevalo za spas njihovih duša. Osobno sam bio na potpunoj pomrčini sunca i bez obzira na svo moje znanje i očekivanje, dubinski sam bio promijenjen nakon tog prizora shvativši da smo samo sjena na zrncu prašine...
Ovaj gore opis nek ti služi kao primjer da sve što čuješ ili vidiš da provjeriš, da uvijek sumnjaš dok se ne uvjeriš u suprotno, da ti jedino znanje i informiranost mogu ponuditi izlaz, da ne prihvaćaš zdravo-za-gotovo bilo što, pa i moje riječi dok ih ne provjeriš. To ti je moja sugestija, jer stvari nisu takve kao što se prikazuju!
Dakle, ljudi pod pojmom "duša" i "duh" nazivaju svašta, ali u cijeloj toj zbrci moglo bi se dosta točno opisati dušu kao psihu, a duh kao životnu, sveprisutnu energiju koja sve prožima i dušu i tijelo, bez koje nema rasta niti života. Nedavno sam slušao otkriće nekog naučnika koji je dokazao da nakon smrti dio suptilne energije napušta ljudsko tijelo, te postoji mogućnost tzv. transmigracije. To nije ništa drugo, nego opis reinkarnacije, ili sličnog procesa. Reinkarnaciju su opisale stare Vede prije 5-6000 godina i to na istoku nije ništa novo, s tim da sa smrću ljudi gube tijelo i osobnost (ono što nazivaju ja), ali ne i TO (koje smo spominjali u prethodnim postovima). Tako tvrde i tibetanski zen majstori, a i srednjovjekovni alkemičari.
Ajde malo i o svetom Petru i njegovom križu: Isui i Petar i svi ostali u razapinjani na tau križ, ne zbog simbolike, već zbog praktičnosti: uzela bi se jedna greda gdje bi čovjeku zakucali ruke i na tu gredu bi se poduprlo okomito drvo na kojem bi greda visila. Kako se nebi slučajno netko maknuo s križa, prikucali bi mu obije noge za to drvo. Tako bi on umirao danima u bolovima od žeđi, iscrpljenost a često bi ga pojele vrane... To je također bila rimska taktika ili marketing za puk, što će im se desiti ako ne budu poslušni. Turci su imali svoju verziju nabijanja na kolac, gdje bi čovjeka nabili kroz čmar na kolac uz kičmu, ali da mu ne povrijede unutrašnje organe, kako bi što duže ostao živ i patio, ne zbog kazne, nego za primjer drugima. Nažalost, taj obrazac je prisutan do dana današnjeg i prepoznat ćeš ga u mnogim stvarima danas. Nema razlike, što je nekad bila lomača, danas je "medijska lomača", dovoljno je samo da te proglase teroristom ili pedofilom i to razglase u svim medijima... Narod će napraviti ostalo, kao što je uostalom napravio i s Isusom. Po priči ga je politika crkvenih vlasti htjela ukloniti "zbog konkurencije", narod kakav je bedast ga je osudio, a Poncije Pilat je samo oprao ruke i napravio po "želji naroda". Isto je i danas, da se pojavi Isus opet bi ga razapeli, jer se ništa nije promijenilo, osim toga mene ludo zanima dal bi Isus podržao ikoju crkvu da se pojavi u sadašnjem vremenu... Kako su Židovi kabalisti, oni su Tao proglasili križom zbog pozicije sefirota na drvetu života, osim toga hebrejsko ime za boga je IHVH (Jehova), a za Isusa IHŠVH (Jošua). Ovo "Š" označava nešto kao duh, vatru s nebesa ili čak posljednji sud koji s imenom boga stvara njegovog glasnika. To ti je samo primjer da ništa nine bezveze napisano niti nazvano. Stari narodi su itekako znali skrivati i kriptirati stvari. Ustvari, kršćanski spisi sadrže cijeli sloj kabale i misticizma, ali skriven od očiju puka. Nema tu ništa novo. Oduvjek je tako bilo.
Da bih ti pobliže opisao taj TAO ili TO ili istinsko prirodno biće, moraš shvatiti da ono što nazivaš ja je samo mali djelić tvojeg pravog bića. Kako širiš svijest bit ćeš svjesniji da postoji i dalje od te tvoje vizije "JA", pa čak i dalje od tvoj alter "JA" kojeg još nisi prihvatio, a nastojiš ga upoznati putem snova (direktor, čudovišta i sl.), Priroda je veliki i nepogriješivi mehanizam, jedino čovjek je odvojen od nje i zato je proklet. Spajanjem i upoznavanjem sa svojom pravom prirodom, bliže si prirodi tj. istini, ili Bogu, govoreći kršćanskom terminologijom. Probaj proučavati Junga (koji je dosta težak za početnika), ali on ti u svojem radu pomiruje religiju, prirodu, svijest i nauku i zato je njegovo djelo monumentalno, međutim mnogima to neodgovara jer ruši temelje njihovih interesa, bez obzira da li je riječ o nauci, religiji, društvu ili psihologiji. Svi oni imaju svoja parcijalna tumačenja, necjelovita i nedorečena, međutim Jungov model je vrlo fleksibilan i primjenjiv, prirodan i prožimajuć, samo ukoliko ga ispravno shvatiš, a za to ti je potrebo iskustvo npr. sa snovima i psihom.
Snove uopće nije teško protumačiti, ali treba naučiti gledati i ne zanašati se scenom već namjerom što ti scena želi prikazati. Isto je u kinu kad gledaš film: što su htjeli podsvjesno reći filmom "Superman"? Pa valjda to da je američki čovjek neuništiv kao Superman, ili u Top Gun žele opravdati oružje i rat... Isto je i sa snom, koja mu se namjera? Naći ćeš je u osjećaju, ne u slici. SLika je tu da izazove osjećaj, iako jedno bez drugog ne ide. Naravno, potrebna je i praksa, znanje, iskustvo i čisti um.
Evo, malo sam ti se raspisao, ne zato da te u išta uvjeravam, već da ti rasplamsam volju za istraživanjem, kako sebe samog, tako i činjenica koje svakodnevno dolaze do tebe. Možda ti je teško pratiti moj tokove misli, ali ništa se ne brini, teško mi je pričati o stvarima tako sažeto. Evo ovdje sam dotakao više tema o kojima se može pričati godinama. Znanja je puno, ali gluposti je uvijek više, nažalost, i nitko je nije oslobođen. Ali zašto ju ne smanjiti ako je to moguće.
U životu se svega možeš odreći, mišljenja, stavova, odgoja, ljudi, ideologije, ali ne smiješ se nikada odreći sebe, tj. tog jezgra u tebi, te iskre koja te čini živim i radoznalim kao malo dijete, koja ne pita zašto, koja ne razmišlja, a koja osjeća srcem cijeloga svijeta, koja ne sudi i ne razdjeljuje, ne isključuje i ne odbacuje ništa, osim iluzije i smeća koje truje tijelo i dušu. Zato se drži instinkta, intuicije i osjećaja i nećeš pogriješiti, jer najjači marketing i svjetsko ispiranje mozga nemaju nikakvog utjecaja na intuiciju i instinkt.

Zanima me dali bi protumačio snove na isti način kao što je to učinio Josip Faraonu u onoj starozavjetnoj priči:

... Jednom faraon usnu san koji mu nitko nije uspio
protumačiti. Sluge se sjetiše Josipa pa ga preporuče faraonu. Faraon mu
ispriča san u kojem je usnio sedam debelih krava, a potom i sedam mršavih krava koje su
pojele one debele. Osim njih usnuo je i sedam šturih klasova kako gutaju
sedam jedrih klasova. Josip, uz Božju pomoć, pretkaže faraonu sedam sušnih
godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih godina. Preporučio je
faraonu da se na to pripremi. Faraon ga za nagradu postavi za
upravitelja dvora...

----
Što možeš reći za Empiru, kad je Poncije Pilat trebao osuditi Isusa, poruči mu žena njegova govoreći:
"Nemoj se ti ništa miješati u stvar pravednika toga, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela poradi njega..."
Sigurno joj grižnja savjesti nije došla sama od sebe. Neka nevidljiva sila ju je u snu ponukala.

Hajde, budimo ozbiljni i držmo se prostora sanjanja i snova, a ne religijskih priča!
Usmenu predaju ne tumačim, niti itko na ovom svijetu može potvrditi da je to bio san, a ne priča.
Naveo sam u pravilima foruma da ovo nije forum za religijske objave, niti filozofiranja po tom pitanju, pa bih te molio da se držiš područja snova, a religijska pitanja ostaviš teolozima i onima koje to zanima, ali ne na ovom forumu. Za to postoji dovoljno foruma čak i na hrvatskom.
Ovo je forum koji se bavi METODOM tj. PRAKSOM, a ne vjerom i religijom. Vjera i samospoznaja (samoostvarenje) su dvije različite stvari. Ovaj forum se nastoji baviti spoznajom ili vlastitim putem ostvarenja koji se temelji na metodama postizanja svijesti u snu, religijska pitanja doista ovdje ne predstavljaju nikakvu vrijednost.

Naravno da neću više spominjati religiju.

Nego, noćas mi se u snu dogodio nagli preokret: Usnio sam san gdje ja tražim pomoć od mrtvih.
Pa ga za boravih pitati gdje si, kako ti je, što vidiš pred sobom tamo gdje obitavaš...
No ako li ne izvučem takav dokaz koji će biti "čvrst dokaz" na temeljima naše kršćanske vjere, sigurno u
ovaj dio potforuma neću više zalaziti. Obećajem.

Nije to baš tako sa snovima kako si ti to zamišljaš i tumačiš. To što sanjaš je jednako istinito, kao i film u kinu, dakle jedan vid iluzije. Niti su to mrtvi ljudi, niti je to istinito stanje stvari kako se prikazuje. Budeš li na takav način tumačio snove, nećeš baš čvrsto stajati na zemlji i ne znam kakve posljedice mogu biti na tvoj daljnji psihički život.
Fiksacija neke fiks-ideje koja je pritom potpuno pogrešna i nerealna, vodi do neuroze (psihičke i emocionalne neravnoteže), koja ukoliko se ne spriječi vodi u psihozu ili pučki rečeno u ludilo. Pa ti biraj, hoćeš li tumačiti stvari i svijet oko sebe na realan način ili ćeš se zanašati kojekakvim idejama kako tebi trenutno odgovara. U svakom slučaju, sam si sebi odgovoran po tom pitanju, stoga sam sebi kreiraš percepciju života, a o njoj ti ovisi tvoja životna putanja.
Inače, sanjati mrtve ljude u snovima znači da ne želiš prihvatiti činjenicu života da ćeš jednog dana umrijeti, tj. da su naši životi konačni i da završavaju smrću. Psiha zna da je to potpuno neprirodan način percipiranja života, pa projicira to kroz mrtve ljude u snovima.
Npr, mnogi ljudi sanjaju svoje mrtve roditelje, ne zato jer ih se žele sjetiti kroz san ili zato što su to stvarno njihovi roditelji u "nekoj drugoj dimenziji" pa su im malo došli u goste, već ne prihvaćaju činjenicu da su doista mrtvi. S vremenom ipak to prihvate i takvi snovi prestaju...
Tako ti to nekako ide s našom psihom, a treba paziti i na to da "bujna mašta, radi svašta!"