Snovi kao skoro upozorenje

Pozdrav adminstratoru i svim ostalima koji ste na forumu!

Evo, ja sam tek danas odlučio potražiti preko Interneta nešto o snovima, koji su mi u zadnje vrijeme
postali jako urnebesni.
Imam 30 godina, a zapravo u posljednjih 10 godina nisam znao ni nazive što to zapravo ja prakticiram
u snu. Međutim, lucidni snovi za mene nisu ništa novo, događaju se gotovo svake noći u više epizoda,
naročito posljednja 2 sata sna. Svjestan sam i mogu ih kontrolirati da se ne probudim. Mogu čak i letjeti, samo puno sporije od Supermana i ne više od 10 metara visine.

Međutim, ima tu jedna bitna stvar, gotovo nemoguća u stvarnom svijetu.
Znamo da je ljudski mozak fenomen, spreman projecirati i obrađivati svakakve slike,
no zanima me da li je netko imao slična iskustva poput mene u snu.
Ovaj put nije bilo riječi o nikakvom lucidnom sanjanju ili astralnoj projekciji;
rijetko sanjam zrakoplovne nesreće koje se idući dan dogode negdje u stvarnom svijetu.
NE mogu kontrolirati i locirati kontinent ili broj leta kojem će se to dogoditi. Htio sam postići samokontrolu
nad time, ali bezuspješno. Vidim pred sobom snažan prasak, jednom sam čak vidio putnike i stolice kako padaju, te se čula glasna smrtna buka iznad vedrog sunčanog neba, što me je odmah trgnulo i probudilo.
Najviše me zabrinjava idući dan vijesti ili pročitam u novinama da se zaista negdje u svijetu zbila avionska nesreća.
Zadnjih nekoliko takvih snova bili su točni, što se medija tiče, premda kao što rekoh, ne mogu si pomoći
kod lociranja ili spriječiti nečiju sudbinu. Sjećam se prije neku godinu sam čekao da se dogodi, i gle, dva dana poslije
mojeg sna pao je još jedan putnički avion. Zašto?

Jučer sam sanjao da se nalazim u nekom velikom meni-nepoznatom postrojenju tvornice i da se moram hitno evakuirati.
Bilo je još dosta ljudi tamo, no kad smo stigli do zadnjeg ulaza, bilo je sve zaključano i zabarikadirano
željeznom žicom, te smo se morali trčanjem vračati prednjem izlazu, dok je nekakav sat kao bomba
otkucavao unatrag još zadnjih 8 sekundi, a na sredini postrojenja veliki reaktor koji će uskoro eksplodirati.
Tek što smo prošli kraj njega odjeknula je eksplozija i vatra, velika poput gljive širila se prema nama, čudom
jako sporo, kao u nekom filmu gorjelo nam pod petama, i uspjeli smo stići van na otvoreno živi i zdravi.
- Sad vidim, slučajno ima kakve veze sa ovom vijesti: http://danas.net.hr/crna-kronika/page/2010/01/16/0225006.html?pos=n0

* Jako puno sanjam, no nevolim da me se naziva sanjarem, pa o svemu tome šutim čak i pred prijateljima.
Mnogi snovi su povezani i sa mojom skorom budučnosti, koja me zadesi idućeg dana, ali dok to sve ne
posložim i svaki mali detalj je važan, nažalost uvijek prekasno. Svjestan sam da ljudski um može svašta činiti.
-

Pozdrav Cris!

Dobrodošao!

Lucidnost se najčešće pojavljuje u jutarnjim satima kad je granica san-java najtanja, tj. sanjač se nalazi u REM fazi blizu buđenja. Super je da imaš snove, pogotovo one svjesne i da ih relativno dobro kontroliraš. Nastoj razvijati to umijeće. Što se tiče visine leta, ona je povezana s razinom svijesti i kontrole unutar svjesnih snova, a s druge strane ovisi o konceptualnim barijerama samog sanjača. To su barijere koje nam nedozvoljavaju prolazak kroz zid u snovima iako je takvo što potpuno moguće, ali naša idejna ograničenost nas spriječava da to izvedemo, samo zato jer su nas uvjerili da to nije moguće. Čak i u svjesnim snovima nemamo dovoljnu količinu svijesti za takav manevar. Ili npr pojaviti se na dva ili više različitih mjesta u isto vrijeme u snu?! Neki ne mogu takvu stvar niti zamisliti, a kamo li izvesti. Dakle, stvari u snovima su takve, da smo ograničeni onoliko koliko nas ograničava koncept stvarnosti i svijeta unutar nas samih. Isto je i s letenjem.
Što se tiče tvojih prekognitivnih snova (snovi koji predviđaju), nije to ništa novo, niti čudno. Primjere koje si iti naveo dešavaju se i meni. Često puta sam sanjao da padam u avionu i kasnije bih potvrdio to uvečer na vijestima. Zadnje čega se sjećam da me iznenadilo je slijetanje onog aviona u Americi na površinu vode (u kojemu nitko nije poginuo), a meni je san to predskazao ili doznačio taj dan. Ima još takvih snova vezanih uz katastrofe i to nije ništa čudno. Npr. ako pogledaš na Youtube film (Tsunami caught on camera) vidjet ćeš da u jednom dijelu otac jednog dječaka govori da mu je sin taj dan imao 7 snova o katastrofi koja će se desiti na obali. Nije znao što, ali znao je da će biti strašno. S druge strane čudno je i to da su ronioci rekli da nisu vidjeli niti jednu ribu na mjestima gdje ih je u izobilju, dakle ribe su znale da dolazi frka. Smatram da čovjek ima iste mogućnosti, ali ih ne koristi jer je potisnuo intuiciju u korist razuma. Razum je prilično grub i neprirodan alat, stoga ako želi čovjek postati cjelovit mora se vratiti u intuiciju, osjećaj i instinkt, jer samo tako će biti kompletno ljudsko biće, a tamo ne postoji "Zašto", tamo postoji samo to što jest. Stoga bih te ispravio u terminologiji, mozak je samo organ koji je zadužen za određenu percepciju, on je kuća razuma ili nešto većeg dijela kojeg nazivamo um. (um i razum nisu isto! "mind" & "reason") Ono što tebi omogućuje tej prekognitivni osjećaj je svijest, koju očito si razvio budući uspjevaš dobro kontrolirati snove. S druge strane, snovi su put prema suptilnom biću koje osjeća i predosjeća, kao što to rade veliki umjetnici, dok s druge strane imaš hladne razumske hiper-intelektualce koji ne mogu dokučiti niti mrvicu onoga što ovi drugi znaju i osjećaju, samo zato jer su ostali na razvijanju isključivo svoj logičko-razumskog aparata i vjerojatno postali robovi koncepta i konstrukcija misli. Oni se puno zapitkuju zašto i traže oggovore u području u kojemu se odgovor ne može manifestirati, npr. kao misao ili ideja. Dakle svijest nije samo u glavi, svijest je u cijelom tijelu, tj. cijelo tijelo je instrument svijesti...
S druge strane, postoje istraživanja uz pomoć generatora bijelog šuma koji se na određeni način prati i statistički obrađuju da bi se dobila krivulja slučajnosti ili kako li je već zovu. Te su generatore (male uređaje) postavili na različita mjesta po svijetu i promatrali dinamiku krivulje koja je svaki put pred neku katastrofu počela nagla rasti, npr. pred rušenje Twinsa ili Tsunami. Očito je sve umreženo na neki način, jer inače svi prirodni sustavi su građeni kao fraktalno ili hologramski, kao cjelina unutar cjeline, dakle holon i svaki sustav utječe na onaj drugi, tj. sve je povezano. Problem je taj što prosječni čovjek to ne vidi i ne razumije jer nema uvid u to, opet zbog svoje razumske indoktrinacije...
Dakle, nije bito zašto, važo je to da to možeš koristiti, možda više na indirektni način, da postaneš suptilniji, da više osjećaš, da vidiš kroz privid koji ti se prikazuje i kojim si okružen. Npr. ja sam baveći se snovima i još nekim tehnikama percepcije uspio izoštriti taj prirodni aparat u sebi. Kod mene se to manifestiralo kroz "procjenu" ljudi i prostora u kojem se nalazim. Npr. rijetko kad mi se desi da ne uspijem neku osobu dubinski sagledati iako ju znam samo nekoliko sekundi. Jednostavno postoji neka vrst informacije koju mogu uhvatiti, a da ju ne mogu razumski objasniti o nekoj osobi ili prostoru. Često puta nastavim rečenicu koju je netko, npr. moja žena započela, pa me poslije pita "Kako si znao da sam to htjela reći?", a ja odgovorim "Nisam znao, jednostavno sam to osjetio, ili točnije vidio..." S druge strane baveći se tim stvarima počet ćeš dolaziti do nekih uvida o svijetu, koji bi mogi zvučati poput "Ovaj svijet nije normalan, napravljen je na krivim temeljima." ili "Malo je ljudi (istinskog čovjeka), puno je humanoida (ljudska tijela bez istinskog čovjeka)", "društvom upravljaju luđaći, mediokriteti i sl.", "svijet je globalno ropstvo", "djeca su jedini duh na zemlji dok ih se ne indoktrinira" itd. Uglavnom, kako raste tvoj svijet u tebi zajedno sa tvojom sviješću, tako ti se počinje na neki način "gaditi" ovaj vanjski, na način da počinješ uviđati svu plitkost i humanoidnost prosječno svjesnog ljudskog uma, bio on seljak, intelektualac, državnik ili vjerski vladar...
S druge strane, s posebno istančanim "transcendentalnim njuhom" počet ćeš privlačiti nekolicinu dobrih ljudi koji će ti ličiti kao da su djeca, tj. osjetit ćeš u njima ono dječije što im društvo nije uspjelo ugasiti u njima... Isto tako, na prvi pogled ćeš znati koju osobu odmah možeš proglasiti "bratom" i ući u takav odnos bez susprezanja ili kalkulacije.Uglavnom, snovi su dio svijesti koji je zadužen za našu korekciju smjera. Kad god odstupamo od svoje prirode snovi će nas upozoravati, čak nam i kreirati višednevna raspoloženja, a da toga nismo niti svjesni. Snovi su korijen našeg životnog stabla, ako odrežeš korijen, grane se suše...
I još nešto: "sanjari" su oni koji sanjare, tj. hodaju po zemlji s glavom u oblacima iluzije. "Sanjači" su osobe koji razvijaju svoju svijest u području gdje nastaju snovi i na taj način uče komunicirati s unutrašnjim ili prirodnim bićem. Oni su puno realniji tipovi i čvršće stoje na zemlji, iako njihove izjave ponekad mogu graničiti s najvećom fantazijom. Oslobađajući se konceptualnih ograničenja u snovima, bivat ćeš slobodniji na javi, a sloboda nije misao, već stanje uma. Slobodan si onoliko koliko slobode u samom sebi možeš "podnijeti". Što više slobode, to više radosti i ispunjenja, manje se vežeš za stvari i iluziju, a u isto vrijeme bivaš odgovorniji, i to ne samo prema sebi, već prema okolini i cijelom svijetu (univerzumu).
Zvuči li ti išta poznato od ovog što sam napisao?

Prvo se zahvaljujem Gordane što si mi odgovorio ovako opširno, stvarno se nisam nadao da postoje tako dobri ljudi
poput tebe koji hoće svakom odgovoriti ovako detaljno.
Nisam se odmah javio da ti zahvalim, međutim, post sam bio sprintao i pročitao ga sigurno više od desetak puta,
mogu reći da mi se većina opisanoga poklapa, no od sljedećeg dana, odnosno noći, pa na dalje kao da sam izgubio svoje moći. Prvo sam se izlajao prijatelju na poslu o mogućnostima koje snovi pružaju, a za nagradu on se od sad lijepo zabavljao orgijama u snu, dok ja nisam mogao skopčati i biti svjestan sna čak i dok sam razgovarao sa tri pokojnika odjedanput. Svaki dan sanjam i sjećam se jako dobro sna, ali neznam što se dogodilo da se ne mogu više svjesno ubaciti u lucidno sanjanje, nego stvari puštam svojim tokom, a već tako katastrofalno zadnjih deset noći. Već sam malo i ljut sam na sebe. Možda sam trebao šutjeti o svemu. Neznam. Možda se stvari promjene na bolje.

Mnogo puta sam se nalazio u identičnim situacijama poput ovoga što si mi odgovorio, a zanimljivo mi se čak desilo
2 puta u životu sanjao sam da sanjam, i zaista bio je to san u snu, kao da sam se nalazio u isto vrijeme na više mjesta. Sve mi je bilo moguće.
Sada, kao da sam nadmašio samog sebe, te imam osjećaj da sam svoje "presanjao" i da stvari više nisu kao prije,
sad kad sam mozgu došapnuo da sam svemoguć, sve se zainat preokrenulo. Pretpostavljam da me intuicija kaznila
sama od sebe. Nešto se dogodilo i u javi: To da mi je svejedno kako svijet oko mene funkcionira, desilo se upravo ono protiv čega sam se borio.

Mi imamo dva uma, nažalost jedan od njih je naš gospodar, inkvizitor, "brbljavac", filozof, dušebrišnik, "pametnjaković", procjenitelj i sl. Riječ je o našem razumu koji nas determinira i drži u svojevrsnim okovima. Čovjek je puno više nego li razumsko biće. Isključivi razumski ljudi su hladni i humanoidni, intelektualno indoktrinirani i nesposobni za život bar u jednoj komponenti života, npr. onoj osjećajnoj.
Ovo što se tebi dešava je prebacivanje volje s prirodnog uma u razumski um. Razumski um je slabić, on može upravljati samo mislima i idejama, međutim ne može snovima niti nekim dubljim slojevima psihe, jer je on plitka i površna uma koja daje poprilično iskrivljenu i lažnu sliku svijeta. Teško onom umjetniku koji želi stvarati svoju umjetnost razumom - on nije umjetnik, budući pokušava stvroriti umjetnost "mentalnim orgijanjem". Isto je i sa snovima, moraš bii umjetnik da bi ušao u taj svijet. Dakle, kao prvo imaginacija, zatim htjenje, a ne želja (htjenje je dio naše prirode i ide iz bića, želje su implantirane potrebe i misli koje nam u biti i ne trebaju u životu i dolaze iz razuma). Pokušaj shvatiti o čemu ti ovje govorim.... Dok si bio spontan i "htio" do tad su te snovi "slušali", čim si razumski pokušao raditi na snovima (kontrolirati ih), doživio si blackout. To ti je isto kao da si krenuo nekoj manekenki lakirati nokte s metlom - takav ti je i odnos između razumskog uma i onog koji se nalazi u području svijesti gdje nastaju snovi. Budući da je jezik sredstvo razuma (prvi konceptualni okov koji smo dobili kao mala djeca je jezik koji nas je ograničio da djelujemo, razmišljamo i osjećamo u isključivoj domeni riječi, a prave stvari su neizrecive jer je istina nekonceptualna i nemoguće ju je izreći, već samo doživjeti), svaki put kad pričaš o nekim suptilnim i neizrecivim stvarima, na neki način se odvajaš od njih, jer ih nastojiš obuhvatiti grubim razumskim umom, kao da amebe u vodi loviš mrežom za tune. Zato, pričaj o tehnici kako nešto postići, ako već trebaš i o svojim iskustvima, ali nemoj kategorizirati i uvaljivati se u bespotrebnu filozofiju o doživljenom. Ono što i tebi i svim ostalima treba je trening uma, vježbe fokusiranja i oslobađanja uma, meditacija i obraćanje prema unutra, a ne prema van. Važno je povratiti svoje prirodne sposobnosti koje su nam atrofirale zbog društva, unutar kojeg smo krdo homo sapiensa koji životari kao muha bez glave. Pusti vanjski svijet, fokusiraj se na svoj vlastiti koji ćeš naći u sebi i duboko u korjenima svog osjećaja... Otvaraj se prema snovima, pa će se oni otvarati i prema tebi. Ako je tebi važnije razmišljati o svjetskoj krizi ili o filmu koji igra u kinima, nego da li si i što tekući dan sanjao i zašto, te kako se osjećaš i što je uopće tvoja volja tj. htjenje u životu, onda se polako gubiš kao što je izgubljena i većina ljudi u ovoj "modernoj" civilizaciji, ljudi bez duha, bez života, kojima upravljaju implantirani mentalni obrasci i kojekakve nasljeđene navike...
Pokušaj otkriti što ti govori jedan um, a što govori um tvoje prirodne cjeline. Jedno ćeš naći u frazama "moram", "ja sam", a drugo ćeš jednostavno osjetiti kao latentni plamen negdje u dubini tebe samog, čiju si toplinu, možda, najbolje osjetio u ranom djetinjstvu, samo su te natjerali da budeš nešto drugo što ti nisi... poslušna društvena životinja koja se mora uklopiti u društveno proizvodne tokove, djelovati i razmišljati u društveno prihvatljivim gabaritima...
San unutar sna nije ništa čudno i zanimljivo je iskustvo. Govori samo koje su ogućnosti našeg uma da stvara filmove unutar kojih se nalazimo.
Inače kad radiš sa snovima drž se pravila koje stalno mantram: instinkt, intuicija, osjećaj, a razum ostavi za neku drugu priliku, jer ti on tamo nije potreban, jer uzmimo da je razum neki urođenik koji zna 10 engleskih riječi, a san je profesor engleske književnosti koji nastoji tom urođeniku objasniti na engleskom svu veličinu Shakespeareovog djela... tako ti je to nekako. U svakom slučaju nemoj biti krut...

HVALA.
(Imaš PM)

Pozdrav tebi Gordane mi se znamo sa DHC foruma, a i ostalima! Snove koje cu opisati nisam sanjo ja nego moja mama,ali me zanima na koji nacin dolaze u svijest? Nekih 10 dana prije nego li je moj otac preminuo, nazvala me majka i pitala sta se događa sa ocem? Ja sam joj reko da nisam primjetio nista neobicno, mislim na zdravlje.Rekla je da ga stalno sanja kako od nje stalno trazi oprost jer su se rastali i nisu bili u bas najboljim odnosima. I tako ga je sanjala nekih 14 dana.15 dan u snu je otac rekao ako mi neces oprostiti ja idem. taj dan je otac preminuo, ne u snu nego u stvarnosti. Nakon toga ga vise nije sanjala. Inace moji roditelji su bili rastavljeni i u zadnje vrijeme nisu uopce razgovarali. Zanima me dali su moji rodit.Nekako komunicirali podsvjesno? ili sl. Ako mozes dati neko svoje misljenje Gordane. Hvala!

Pozdrav i dobrodošao!
Evo da ti ukratko odgovorim, a do sličnih stvari ćeš i sam doći iskustvom, pogotovo ako utišaš um i fokusiraš se na one latentne osjećaje duboko unutar tebe.
Ljudi koju su se stvarno voljeli ili se vole, ili su čak u nekoj dubljoj emocionalnoj povezanti - oni su u određenoj vezi. Netko bih to rekao duhovna veza, ali ja se nebih razbacivao pojmovima, već bi rekao da je to stvar određene razine na kojoj bića kumuniciraju, samo te razine nismo svjesni. Nismo je svejsni iz razloga što smo potpuno mentalno i racionalno ograničeni, živimo u mentalnim kavezima, u torovima kao ovce i tako se na kraju i ponašamo - nažalost. Netko više, netko manje. Međutim, postoje trenuci kad uspjevamo pobjeći iz tog kaveza nakratko ili imamo prirođenu ili izvježbanu osjetljivost prema tome, pa nam je moguće hvatati te suptilne emocionalne odzive drugih bića. Na taj način komuniciraju majka i dojenče, a i životinje međusobno. Od ljudi tako komuniciraju veliki umjetnici, nježne i suptilne osobe koje uglavnom mnogi ne razumiju. S druge strane, iste stvari se mogu izvježbati, uglavnom meditacijama i vježbama percepcije...
E, sad, tvoji roditelji, iako rastavljeni, ostali su povezani, što uopće nije čudno. Npr, ja sam volio jednu djevojku prije gotovo 20 godina koja me je ostavila. Iako sam bio tužan i ljut na nju, kroz nekoliko godina mogao sam opet biti s njim, ali nisam. Međutim, iako smo otišli svaki na svoju stranu, ostali smo najbolji ljudi jedno prema drugom, tj. prijatelji. I dalje osjećam da sam odgovoran za tu osobu, jer ako si jednom nekoga istinski volio, on ti se upleo u sudbinu, promjenio te i nestao ako je trebao nestati, ali to ne znači da niste još uvijek povezani. S druge strane, često zaljubljeni osjećaju telepatiju, pogađaju misli jedni drugima, žive na istoj frekvenciji i osjećaju jedno drugo. Ako to nije tako, onda nema tu prave veze, i to ti može potvrditi svaki sretni par.
Snovi, kad se pročiste od "sranja" postaju vrlo latentni aparat za osjećanje okoline, sebe i sveg ostalog. Npr, ja se sjećam da sam rat u Hrvatskoj sanjao 2-3 godine prije nego li je počeo. Jednostavno sam osjećao da dolazi sranje, jednako kao što sad osjećam da zemlja sve više tone u debilizam i da ćemo uskoro biti smoždeni u globalnom mehanizmu kapitala pod krinkom EU. Nažalost, prava kriza tek dolazi i bit će veselja...
Dakle, tvoji roditelji su bili u stalnoj komunikaciji, čak i kad su bili rastavljeni, jer rastava je konceptualna ograda, kao granica neke države. Na stvarnom tlu jedan putnik nikad neće osjetiti granicu države ako ide npr. po pustinji, percipirat će samo prirodne granice. Tako i tvoji roditelji, to što su su bili rastavljeni ne znači da su prekinute sve veze, na kraju ti si jedna od veza koja ih je sigurno i vječno spajali, ma kako oni bili u zavadi. To ćeš znati kad budeš imao dijete s voljenom ženom, na kraju niti vaša veza neće biti toliko važna koliko vaš istinski odnos prema tom djetetu...
Svakakve se stvari dešavaju kad su dvoje ljudi na emocionalnoj vezi, tvoji su očito još bili jer su morali još nešto razriješiti. Moguće je i da je tvoj otac predosjećao smrt, a kad se čovjek nađe u takvim okolnostima, onda se nastoji pomiriti sa svijetom kojeg napušta i oprostiti se s najboljim namjerama. Vjerojatno je i tvoj otac osjetio da je vrijeme da izbaci to što ga je morilo sve te godine, a možda i je i od toga obolio, jer nesređene stvari psihosomatski izazivaju "kvarove" u tijelu. Majka je kao žena intuitivnija i osjetila je te stvari, vjerojatno po istoj onoj frekvenciji po kojoj su komunicirali nekad davno...
Pozdravi majku i reci joj da bi joj najbolje bilo da mu ispuni tu posljednju želju i priješe preko svega, bez obzira što otac više nije živ. Njoj će biti lakše, a i ljudi smo , nismo bogovi - bilo bi nam dosadno da smo savršeni!
Sretno i drž' se!

Da se ubacim, u ovom slučaju nema veze sa tao-vim postom gore.
Kod mene je bio slučaj da su mrtvi u snu pojavljivali sve češće, pa sam jednome čovjeku koji je mrtav trajno zabranio pristup mojoj svjesti tako da sam ga lijepo zamolio da mi više nikad ne dolazi. I zaista ga poslije više nije bilo. Pretpostavljam da bi mogao to učiniti više puta i kome god to hoću. Ali, uvijek dolaze novi i drugi, i smatram da se pripustim svemu iz znatiželje da vidim što traže od mene.
U svakom slučaju, siguran sam da će se jednog dana svi ponovno povratiti kada budem najslabiji, odnosno na samrtnoj postelji. I onaj davno zaboravljeni demon i svi mrtvi stajat će u jednom redu.

Moja majka je imala skora upozorenja,ja nažalost nikad,samo što mi je san postao deja vu odnosno niti jedno niti drugo,već astralnu projekciju sna u budnosti,ne obratno.Znam, jer imam svoje zapise snova..Zašto tako gledati na snove,zašto bih bio najslabiji u snu kad možeš samo napredovati a svijestan si da se i snovima može kontrolirati kao i svojom energijom,lošim utjecajima itd. poradi sada kad znaš da nas ima i da nisi lud;)

Cuo sam dvije zanimljive price jednu od prijatelja a drugu od mame.
Kada mi je frendu umrla neka rođakinja, njih par, valda koji su bili bliski sa njome su je tu istu noc svi sanjali.Mislim cak u isto vrijeme ali nisam siguran.
Kao da se bila pozdravljala sa njima.

Drugu mi je ispricala majka.Neki njezin prijatelj joj je rekao da je noc prije sanjao sve svoje mrtve prijatelje,roditelje i poznanike. Ona mu je tada rekla da to bas nije dobar znak.Sljedeceg jutra je taj covjek nazalost preminuo.
Ona mi je takoder rekla kada sanja da drzi malu dijete u rukama neko nam u obitelji umre. Imala je i nekoliko prorocanskih snova. Neznam od kuda joj sve to dolazi, jer nikad nije meditirala ni radila nista slicno.
Upravo me zbog takvih i slicnih stvari snovi toliko zanimaju.

tao je napisao/la:

...Neznam od kuda joj sve to dolazi, jer nikad nije meditirala ni radila nista slicno.
Upravo me zbog takvih i slicnih stvari snovi toliko zanimaju.

Ima puno toga u svemu ovome, samo što nitko još to nije mogao nekim dokazima točno definirati te stvari.
Vjeruj mi tao, takvim osobama nisu potrebne ni meditacije ni pripreme za san. Sve skupa dolazi samo od sebe, kad se
najmanje nadamo. Ja sam osoba sklon istoga, no u zadnje vrijeme sam zabrijao za lucidne snove da se malo otarasim
starih navika, iako umirućima dajem potpuni pristup, s njima treba znati. Jučer mi je došao pokojni susjed, no što god da sam ga upitao, umjesto da odgovori on se kao gušio kašljanjem. Budući da znam narav tog čovjeka, pogledom sam mu dao do znanja da ga sažalijevam. Šta ćeš, svatko mi ponekad navrati. Netko je prijazan, netko nabasa zlovoljan; sve usvemu, tada je najbolje minutu-dvije biti s umirućim, strpjeti se, ali nikako nije dobro skočiti u lucidnost ili preskočiti u neko drugu sferu, na taj način im pokazuješ kako nećeš imati posla sa njima, i ti postaješ čudan njima. Jednom sam bio zarobljen od neke žene starije dobi, imao sam osjećaj da je koristila nešto "zabranjeno" nadamnom, i taj san je trajao prilično dugo, imao sam osjećaj dobru polovicu noći, ušao sam u njenu kuću i više nisam mogao izaći van. Funkcioniralo nije ništa, niti sam mogao letjeti, niti sam svjesno mogao uraditi koji drugi manevar. Katastrofa.
Žena mi je prvo počela brijati glavu. Skoru svu kosu sam izgubio gledajući se u ogledalo, poblijedio sam, krenuo prema van, a sve zabarikadirano, žedan... Ova hoda stalno za menom kuda god pošao. Nisam imao kamo pobjeći. Kad sam došao do kraja sobe, odmah bi me odvukla do stolice i vezala me. Tada mi je sinulo da sam ja fizički puuno jači od nje, i tako se vrlo brzo riješio spona, a ona je napokon popustila, uzeo sam neki predmet razbio prozor i završio na ulici iz koje sam dalje nastavio sanjati. Što god da je bila ta baba, bila je moćna, a moja greška je bila što sam se oslanjao na svoj "fini" talenat kojeg koristim u snu. Uvidio sam da se ipak nekad treba osloniti na svoje "ja". Kad ne pomaže um, onda snaga klade valja.

Zaboravio sam napisati gore za entitete, kako ih vi stručno nazivate te kojekakve likove u snu.
Eniteti se po mnogočemu razlikuju, i kad se susrećemo snjima u snu bio on demon, čudovište ili u mojem slučajau
baba dora, za njih se mogu reći da su duboki proizvod naše unutrašnjosti. No, kad su u pitanju "umirući"
neispravno je reći da su i oni entiteti, zato što nisu. Umirući su "živa energija".
Ja sam jedne noći u vojsci na stražarskom mjestu razgovarao sa prijateljem koji je danas isusovac, on mi je kazao kako
može vidjeti umiruće, a tijekom noći s njima je i razgovarao, i kaže da ga to umiruje. Ne mogu svi to, samo odabrani.
S druge strane, negdje sam pročitao da i psi imaju osobine da mogu vidjeti i osjetiti umirućeg (tu energiju) u neposrednoj blizini.
Eto, zato mnogi od nas imaju prilike najbolje kroz san komunicirati sa umirućima. Ovo nije igra.

Nebih ja išao tako daleko u tumačenje, jer to su sve naše projekcije, a ne mrtve duše. Znam da ljude podsvjesni strah od istine da su konačni tjera na zamišljanje da su besmrtni kao individue, pa žele utiskivati u um različite ideje od života u drugim dimenzijama do reinkarnacije... ipak to nebi bilo prirodno. Vjerojatno prelazimo energetski u neki drugi oblik energije, ali naše ja i sve ostalo oko toga se potpuno raspada i nestaje... tako barem kažu oni koji su danas najjači u duhovnim stvarima i čije tehnike su starije od 5000 godina...
Ljudi svakake mentalne i psihičke pojave unutar uma i snova tumače mrtvima, svecima, duhovima i slično... time ulazimo u zonu praznovjerja i naklapanja... Bolje je da na sve gledamo sa skepsom, nego da od toga radimo bajke i priče jer ćemo se brzo izgubiti u labitintima iluzije, a od tamo nema povratka.

kad sam naisla na ovu temu da vas pitam za savjet o mom slucaju ..

od prilike od svoje desete godine ( a mozda i od ranije, nisam sigurna ), sanjam mrtve. U pocetku to su bili moji bliznji , ali onda sam pocela sanjati i nepoznate ljude. navest cu par primjera .

I: nalazim se na jednoj livadi dok je tu nastupao zagrebacki zbor. kad su zavrsili sa nastupom pozvala me je jedna djevojka koja je stojala poslijednja. pruzila mi je ruku, rekla da se zove Barbara Lijanic i rekla mi da navratim kod nje u Zagreb kada budem mogla, zatim mi se srdacno nasmijesila. Nakon toga sna provela sam par mjeseci trazeci Barbaru po zagrebackim zborovima i uopce u Zagrebu, da bi mi jedan predvodnik jednog starog zagrebackog zbora rekao da je ta Barbara mrtva vec duze vrijeme...

II : majka od mog rođaka, koja je umrla jako mlada. Sanjala sam je kako sjedi na prozoru nepoznate kuce, u vjencanici. Ja sam joj prisla a ona me poljubila. Osjetila sam njezinu hladnocu. Pitala me je zasto je niko ne voli i zasto je se svi boje....

III : nalazim se u nepoznatoj kuci sa covjekom i zenom. covjek na sebi ima odjecu iz XVI stoljeca. Uplasen je. Zena u drugoj sobi ubija neku djevojku. Ja govorim covjeku da bjezi, on uporno govori da se plasi. Zena ubijenu djevojku donosi do mene i stavlja je meni u narucje. Ja govorim da skloni to sa mene. ..

IV : penjem se uz neko brdo i nailazim na grob. Grob je naget i ja ga usporavljam i cistim. Vidim sliku mladog covjeka i citam sta pise : Ivo Corelli

1401 - 1439 , bio je dobar suprug i otac ... poslije toga sna sam dugo trazila ivu corellija i ni traga ...




necu vise pisati snove, to su samo dijelici grozota koje sanjam svake veceri... Najcesce sanjam svoga djeda, ciju smrt i nakon sedam godina nisam prihvatila potpuno ... Ne sjecam seni jednog sna koji sam sanjala a da u njemu nije bila neka mrtva osoba ... Trpim to vec vise od deset godina i snage mi ponestaje ... Mrtvi su postali dio mog zivota i dio mene ... Ljudi su mi govorili da palim svijece za one koje sanjam i da ce to proci ... zapalila sam ne sjecam se ni ja vise koliko svijeca i nista ne pomaze..
... Ponekad osjecam necije prisustvo dok sam sama negdje, ali ne vidim nikoga... Je li to samo plod moje maste ili imam neku povezanost sa mrtvima koji su mi svake veceri u snovima ??

Dobro nam došla ghostwisper.
Stupila si i nalaziš se na pravom forumu. Iako nas je vrlo malo, no svatko svakog prilično dobro razumije.

I kad se većinom sanjaju mrtvi, nije problem. I komunicirati s umirućima nije problem, dapače, svašta se može doživjeti.
No, nitko nam sa sigunošću ne može potvrditi što nepoznate mrtve osobe žele od nas u snu. Neki smatraju da su to samo likovi kao u filmu, ali znam da komuniciranje sa mrtvima unutar sna jedino uspijeva.
Iznenadio sam se kad si sanjala nepoznatu djevojku iz zagrebačkog zbora i kad si ju našla da je zaista postojala. Još više da ti je rekla svoje ime i prezime. Možda si trebala malo dublje kopati i doznati ponešto o toj djevojci, možda je nešto skrivala i nešto ti željela reći, tražila pomoć od tebe. Ne boj se. Smatraj svoj dar blagoslovom, ali nemoj skrenuti. Budi jaka. Mrtvi živima ne mogu nauditi. Ja također imam sličnih snova, ponekad mi dolaze cijele skupine, što me odmah razveseli i ako hoću otarasim se ih lucidnim djelovanjem, inače mogu pričati snjima, nekad im postavljam pitanja a oni odgovoraju, nekad oni meni postavljaju pitanja, nekad plaču i moram smirivat situaciju. Duhovnost je također bitna.
Tamo si napisala da ti ponestaje snage, kako trpiš više godina takve snove. Moguće je da te iscrpljuju takvi snovi, no nemoj si utuvit u glavu da su Mrtvi postali dio tvog zivota i dio tebe jer time prelaziš granice normale. Budi jaka. Molitve više pomažu od svijeća, i nemoj okolo pričati ljudima tvoje snove jer oni to ne shvaćaju, mnogima je to nemoguće, a samo će te tješiti. Ja u najtežim trenucima, kad padnem u očaj ili sam u duhovnoj krizi, palim tamjan u svojoj sobi tik prije spavanja, opustim se, lagana meditacija i ponavljam si bez obzira što se može dogoditi u snu bit ću jači od toga. I doista uvijek pobijedim. I dok lukavi um caruje, svijest je ta koja oslobađa čitavo žiće i spašava situaciju nastalu gubljenjem litre znoja u dubokoj rem-fazi sna.
Bez brige.

Pozdrav i dobrodošla!

Nije to niti plod tvoje mašte, niti povezanost s mrtvima. To je poruka tvoje unutrašnje osobe da moraš raditi na nečemu što potiskuješ ili si potisnula tokom godina, a vezano je uz tvoju emocionalno-psihičku ravnotežu. Znam da očekuješ instant rješenje problema kako to rade ovi žuti časopisi ili "duhovnjaci", tipa "pojedi tri banane i gledaj cijelu noć u zvjesdano nebo i riješit ćeš problem...", međutim stvar zahtjeva puno veći tvoj angažman i rad na sebi.
Možeš paliti 1000 svjijeća dnevno, stajat na lijevoj nozi i recitirati Ilijadu i Odiseju unatrag, ali bez ikakve koristi. Zve je to potiskivanje i trpanje pod tepih, dakle udaljavanje od izvora problema.
Ono što tebi treba je zapravo način tihe introspekcije kroz neki vid meditacije o svojim osjećajima i životu. Dakle, prekapanje po vlastitim sjećanjima, impresijama i emocijama. Naravno, kreni od snova.
To što si sanjala ima svojevrsni emocionalni otisak i u njemu se nalazi putokaz koji te vodi na pozornicu problema. Dakle, pitaj se kad si prije doživjela taj osjećaj, uz što je on povezan, gdje se u djetinjstvu pojavljivao, što ti san kroz taj osjećaj želi reći. Mrtvi ljudi su samo simboli koji nastoje potaknuti te potisnute osjećaje da izađu van. Ono što je potrebo kao prvo je to da ih prihvatiš i osvijestiš, a ne da ih potiskuješ i kontroliraš. Svaki ovaj san je znakovit i govori o tvojoj nesigurnosti, strahu, i sl. To pronađi u sebi i promijeni se. Npr, snovi o smrti su snovi o promjeni, a većina ljudi ne voli promjene u životu. Život je promjena, i samo oni koji su u stalnoj promjeni i rastu mogu biti istinski normalni.
Ljudi se panično plaše promjene i uvijek žele ići na staro, a to u životu ne ide.
Smrt osoba u snu, bez obzira bile oni poznate ili nepoznate, je smrt određenih ideja unutar tvoje vlastite personalnosti i psihičke sfere. Te osobe u snovima nose emocionalno-psihički naboj koji govori o tvojoj vlastitoj psihičkoj sferi, a ako je riječ o stvarnim ljudima, onda je riječ o utjecaju koji su ostavili na tebe.
Vrlo je moguće je da je smrt tvojeg djeda u tom ranom dobu tebi dovela u svijest ideju da je sve konačno i prolazno, da ništa nije vječno - osim naravno, promjene. Veliki dio ljudske populacije to ne želi priznati i cijeli život zatvaraju oči na to da su smrtni i prolazni smišljajući razne varke samo da to potisnu i naprave od toga tabu. Vjerujem da te je ta ideja zatekla kao malu nespremnu, a nitko ti je nije na prirodan način osvijestio i razjasnio da život ustvari takav jest i da je sve to prirodno... budući da je to žarište ostalo neriješeno ono tinja i dalje, ali i na drugim poljima gdje su prolaznost i promjena prisutni. Očito imaš podsvjesni strah od promjene i neizvjesnosti ili od samog prihvatanja ideje da život ide dalje i da se sve mijenja. Postoje faze u životu gdje se to osobito jako osjeti, npr. oko mature, kriza tridesetih i sl.
Ono što ti preporučam je to da sve svoje snove pokušaš bilježiti i analizirati u svojim meditacijama upravo s tog emocionalnog aspekta, uvijek tražeći u sebi nesigurnost, strah i tu emociju odakle dolazi i na što te u životu podsjeća, tj. gdje se ona već pojavila u tvom djetinjstvu. Pitaj san, pitaj sebe, pitaj svoje emocije u tišini što ti žele reći, gdje griješiš u djelovanju i shvaćanju problema. S vremenom ćeš osjetiti odakle sve to ide i vidjet ćeš da je to cijela mreža potisnutih emocija, nesigurnosti i sl. Kad to dovučeš jednom u svijest bit će ti lakše jer ćeš čvršće stajati na zemlji prihvaćajući realnost života. Jednostavno ćeš lakše prihvaćati rast i promjene u životu... To što sam ti opisao je stalni posao i stalno preturanje po sebi, jer jednako kao što kuću moraš čistiti od prašine i smeća svaki dan, tako trebaš i sebe samu...nema instant rješenja!
Jedino ti tako mogu pomoći sad trenutno, da te navedem na preokret u percepciji da naučiš osluškivati svoju unutrašnju prirodu i komunicirati sa glasom vlastitog bića unutar sebe kako bi mogla vidjeti što ti doista treba i što moraš prihvatiti/počistiti unutar sebe. Mnogi to ljudi nerade, zanemare svoju istinsku prirodu i tako venu do smrti...

P.S: s druge strane, moguće je da određeni ljudi u određenim trenucima imaju predispozicije osjetiti nečiju smrt, što je opet normalno, jer čovjek je kompleksno biće i mnogo toga ne iskorištavamo, a što nam je prirodno dano. Opet, to možeš znati samo kao pažljivo pratiš što se to unutar tebe dešava i kakva je realna slika toga svega, npr. ako stvarno primjetiš da svaki put kad netko poznat umre sanjaš smrt, onda to proanaliziraj s tog aspekta. Meni osobo se to par puta znalo dešavati, iako mi se u zadnje vrijeme zna dešavati da sanjam određene katastrofe, tokom dana kad su se one desile, a da ja nisam znao za njih, npr. par puta sam sanjao avionsku nesreću i tek bih uvečer na dnevniku vidio da bi ona doista bila ili sanjao sam učestalo rat u Hrvatskoj 2-3 godine prije nego li se on stvarno pojavio, iako je okupator u snovima bio sasvim niki drugi od stvarnosti... i sl.

Mislim da san koji cu prepricati spada u ovu temu. . Sa kolegom sam otisao u kino. Nakon odgledanog filma ustanovim da je kasno poslijepodne i da se ne trebamo vracati na posao. Prolazimo pored neke baste gdje nas zaustavlja covjek koji se zali kako mu je krava bolesna, mrsava, ne jede... Nakon toga se nalazim u sobi gdje mi jedna zena koja je inace vec dugo bolesna prica o svojoj bolesti, tegobama itd. Po budjenu naravno sam prvo pomislio da se radi o bolesti neke zene. To sam sanjao prije nekih mjesec dana. Prije par dana taj isti kolega mi javi da je nakon bolesti umrla jedna poznanica, ustvari njegova bliska prijateljica koju sam poznavao samo preko njega. Na sahrani sam se sjetio sna i povezao nju, bolest, njega...

ništa se nemoj čuditi, svašta ćeš kroz snove predvidjeti i osjetiti, prije nego li to izađe na površinu i realizira se kao neki događaj...