Osecaji ,predosecaji i snovi!

Ne zrazumem se puno u ove teme i ne znam kako cak ni da pocnem,ali bi mi necija pomoc ili slicno iskustvo veoma znacilo.
Kao prvo nisam sujeverna osoba i ne verujem u vradzibine i ble bla.
Naime meni su se pocele dogadjati cudne stvai pre 6/7 godina.Molim Vs nemojte se smejati jer se stidim da o ovom i pricam.Moju mamu je pogigao ocuh.Predivan covek kojeg i danas zalim.Sanjala sam ga par puta,retko je govorio i samo me je jednom poljubio u obrraz -kazavsi da je doaso da vidi kako sam,pa ide da obidje sestru koju je puno voleo.Ona je i danas ziva.
Drugo,po smrti maminog ocuha,pojavljuje se njen pravi otac-valjda griza savsti ili sta vec,jer je ostavio kao malu.Zvao nas je jednom na slavu.Svi smo bili,smejali se i u jednom trenutku u mojoj glavi samcula svoj glas-ovo ti je poslednja slava-.Na zalost tako je i bilo.
Trece,mamima rodjena tetka,pre 4 godine,apsolutno ista situacija.Zena je imala oko 57 god,zdrava ....umrla je polse 3 nedelje.
Cetvrto,skoro je preminula mamina sestra od rodjenog ujaka.Zadnji put,pred bolest/tumor na mozgu-najgore vrste/kroz pricu nam je kazala da ima povremene glavobolje...Opet sam u moj glavi cula svoj glas-ma ti imas tumor-.Nedelju dana nakon toga je pala,mislili su prvo da je slog a onda su shvatili i operisali je.Tri meseca kasnije usledila je druga operacija.Preminula je pre 3 nedelje.Obilazile smo je do poslednjeg.Znate kako neko izgleda nakon citostatika i hemoth.Pre 2-3 noci iz sna je trgao njen nezni glas,dva puta me je pozvala po imenu,ali sam se probudila.Ovog jutra sam se prepala iza sna.Sanjala sam vise mrtvih oko mene/koje i ne znam/ i medju njima raspoznala nju.Bila je lepa kao lutka i u beloj haljini.Crne kose,kao sto se farbala-jer je drzala do sebe.Samo me je pogledala,blagim suznim pogledom i nije rekla ni rec. Pokusala sam da ustanem iz kreveta,ali nisam mogla.Nisam mogla ni glasa da pustim.
Sve me to uzasno pogodilo.
Jos jedna stvar,imala sam psa,kojeg sam jako volela i koja je tesko obolela pa smo morali da izvrsimo eutanaziju.Posle nje,par godina,nasla sam mackicu koju sam cuvala i koja se jako vezala za mene.Kada sam otisla na fax,jedne noci sanjam ja nnju,moje pokojne baku i deki,mog psa i moju macu,sve zajedno srecne.Mama je krila od mene,ali sam bila uporna da mi kaze sta je sa mojom mackom.Onda je briznula u plac i kazala kako je bilo.
Ljudi,molim vas za pomoc.Apsolvent sam medicine i svesna sam mnogih stvari ali me sve ovo jako zbunjuje a i plasi.
Jesam li pocela da ludim ili imam neku jacu intuiciju shodno svemu.Molim jos jednom za pomoc i unapred hvala na svim odgovorima!

Koliko sam uspio pohvatati iz tvog teksta vidim da se radi o "predosjećanju" ili onome što nazivam intuicijom, a vezano je za te "poruke" koje dobivaš kao glas. Ukoliko se to često pojavljuje a nema veze s realnošću, onda i sama znaš sa je dijagnoza SCH, međutim, osobe koje su na neki način dovoljno suptilne ili imaju to po prirodi mogu predosjetiti obrasce koji se latentno pojavljuju, ali nisu rezultirali završetkom.
Nije običaj da ti se to pojavljuje kao glas, taj glas je više tvoje vlastito objašnjenje tog intuicijskog "impulsa" koji se pojavio. Npr. prije 2-3 godine kad sam zadnji put razgovarao s jednim poznanikom učinio mi se kao da ima crnu potamnjenu facu, kao da je malo poplavio u licu. Stvar je bila subjektivne prirode, ali imao sam osjećaj da neće još dugo... tako je i bilo, umro je u punoj snazi par tjedana kasnije od srčanog udara.
Nekad se taj impuls pojavi i preko snova, ali u oba slučaja treba biti oprezan, jer često se to može zamijeniti i krivo shvatiti, stoga je praksa i zdrav razum jedimo što pomaže u odlučivanju što je a što nije.
Ako već imaš takvu sposobnost, tj. dovoljno si osjetljiva na te stvari, nemoj bježati od toga već prihvati to kao prirodnu karakteristiku svih bića, osim što većina ljudi ne sluša taj unutrašnji glas... naravno, pod uvjetom da nije čovjek lud, jer onda čuje svakakve glasove, od anđela, božanstava, vragova, demona, mrtvih ljudi itd.
Znam da su ti na medicini ispirali mozak stvarima da ništa osim mesa i kemije ne postoji u našem organizmu, ali postoji naša prirodna mogućnost da predosjetimo mnoge stvari koje su nam od važnosti, kao što životinje predosjećaju potrese.
Npr. prije nego li je tsunami zatrpao jedan od otoka u Indijskom oceanu, jedan dječak je sanjao 7 puta sličan san o plaži koji ga je toliko preplašio da taj dan nije išao na plažu...i to ga je spasilo. Imaš na YouTube. Međutim, neozbiljno bi bilo svaki san i svaki strah unutar sebe promatrati kao "pretskazanje", jer to onda sigurno vodi u ludilo.
Predosjećaj je uvijek sazdan od neke nepokolebljive sigurnosti da će to doista tako biti i nitko te ne može uvjeriti u suprotno, međutim lako se taj osjećaj zamjeni sa strahom, fantazijom, budalaštinom i sl, bilo na javi ili u snu. Gotovo uvijek dolazi neočekivano i trenutno poput iskre. Ako ga prihvatiš i pojasniš, imaš informaciju, ako ga razumski uništiš, onda ga potisneš i nema koristi od svega... kako ja volim reći, razum je veliki inkvizitor.
Dakle, opusti se i prihvati to što si osjetila i pokušaj radije razmišljati kako ćeš te stvari poboljšati u sebi...

Inače, ljudi često osjete obrasce ali ne vjeruju u njih dok se ne dogode. npr. vidiš nekog i "znaš da neće dobro završiti", jer jednostavno to osjetiš, ali ne znaš reći zašto, jednostavno osjećaš ga ide krivim putem i da mu ne možeš pomoći jer je već duboko zaglibio u svoju manje ili više blesavu sudbinu... tako to ide kad malo više osjećaš od drugih i kad vidiš malo razgovjetnije, ali sve se to da vježbati i razvijati. Naravno, kasnije dobiješ potpuno drugačiju sliku o svijetu, i jednostavno znaš da jedino što možeš promijeniti si sam ti...