Koliko ste najviše ostali u lucidnom snu

Zanima me koliko ste najvise vremena ostali u lucidnom snu ili koliko vam je prosjek?Citao sam po nekim forumima da neki mogu ostati 20,30 pa cak i
45min.Ja nisam uspio ni priblizno tome.
Kada sam se tek poceo time bavit jednom mi je uspjelo ostat u snu cca 10min. Sada kada sam naucio sve silne tehnike kako se ostaje u snu nemogu ostati vise od 5 min.Pa se pitam u cemu grijesim.

Nisam nikada to pokušao vremenski izmjeriti. Zanimljivo je da se u većini slučajeva voljno budim iz sna tj. ja odlučim da se san prekine.

Ja sam se samo jednom odlucio prekinuti san,i to mi je bio najduzi do sada.
Doslovno sam bio umoran od njega i nema sta nisam radio u njemu.
Cista zabava!
Sada manje vremena trosim na zabavu a vise na istrazivanje sfera sanjanja,
tranzita i pokusaja da se sto duze ostane u snu.

Ako smijem znati zasto se odlucis sam prekinuti san?

Pa uglavnom što mi dosadi, nisam više znao šta bih činio. Napominjem da nisam snovima prilazio istraživački već se uglavnom svodilo na zabavu. Ja ustvari tek sada počinjem sa nekim recimo ozbiljnijim i istraživačkim pristupom snovima. Zanimljiv je i način na koji bih se budio. Radio bih to skokom sa visine jer obično se probudim prije pada. U zadnjem snu me nije ni pad probudio, pa sam zatvorio oči i krenuo trčati, a bio je prisutan i neugodan osjećaj da se neću moći probuditi, pa vjerujem da je i to doprinijelo buđenju. Sada već ima toliko toga što bih želio istražiti ali imao sam svega dva takva sna u ovih zadnjih mjesec dana. Još uvijek je to sretna okolnost a ne pravilo. Ti često sanjaš lucidno ili je kao i kod mene slučaj?

U zadnjih nekoliko mjeseci prosjecno imam oko 8 lucidnih snova mjesecno. najvise sam u mjesec dana imo 10.Na pocetku mjeseca si postavim cilj koliko bih ih trebo imati i sta bi trebo raditi u njima i trudim se to odrzati.
Naravno,cilj treba biti realan. Osobno mislim da treba probati vise tehnika da vidis koja ti najvise odgovara i tada se lakse postize lucidnost.

Uz pomoć koje tehnike ti najlakše postižeš lucidnost?

Kad su u pitanju tehnike, onda moram napomenuti da nastojim svakim atomom svoga bića biti lucidan u svakom trenutku, a vježbe i "igre" koje koristim, samo su stvari koje podržavaju tu moju težnju.
Kao prvo bez razvijanja memorije tj. sjećanja na snove, zaboravite bilo kakvu ozbiljnu lucidnost. Tu sam dugi niz godina zapisivao snove dok nisam otkrio i razvio na svoj način mapiranje snova koje koristi ruska subkulturna skupina hakera snova. To me toliko okupiralo da sam već par godina posvećen samo tome i lucidnost sam potisnuo u drugi plan, jer mapiranje nakon određenog vremena radi određeni kvantni skok u percepciji, vjerojetno isti onaj koji imaju ljudi koji se bave tzv. aktivnom imaginacijom. Pojavljuje se jedna puno latentnija, ali stabilnija svjesnost, koja nije tako kumulativna kao lucidnost... ona raste puno sporije, ali je puno stabilnija.
Nakon toga yoga nidre, vježbe letenja kao i izdvajanja tijela, zatim vježbe fokusa svijesti, vježbe neprijanjanja svijesti i naravno čišćenje uma i tijela od misli i toksina, zatim disanje, reality check, WILD, MILD, duboke meditacije i rad na svemu što potiče alfa stanje.
Za početnike je dovoljno da savladaju pravilno buđenje, i odlaženje na spavanje, neku jednostavniju tehniku opuštanja i meditacije, i tada tek krenu na kreativnu vizualizaciju inkubacije snova koju nakon nekog vremena dorade s RC (reality checkingom), naravno RC preko dana je odlična stvar...
i da, baš prije neki dan imao sam jako dugački lucidni san, prolazio sam kroz više sfera i od dosade sam odlučio se probuditi. Zanimljivo je da nisam baš nešto bio zainteresiran za tu lucidnost, ali imao sam osjećaj kao da sam 10-15 minuta u toj lucidnosti. San je bio rezultat jednog posna gdje sam nekom od vas govorio kao je teško doći do kraja sfere... tu noć sam u lucidnosti išao ponovo provjeriti gdje je kraj te sfere.. letio sam cijelo vrijeme, gotovo u istom smjeru, mijenjale su se ulice i kvartovi u gradu, tako da ih je gotovo nemoguće zapamtiti. Kad sam se probudio, cijelo sjećanje je bilo toliko kompleksno da nisam zapisao san. Shvatio sam međutim, da su se neprimjetno mijenjale sfere uslijed moje žudnje da došem do njihovih granica...

22 je napisao/la:

Nisam nikada to pokušao vremenski izmjeriti. Zanimljivo je da se u većini slučajeva voljno budim iz sna tj. ja odlučim da se san prekine.

Postižeš lucidnost, ali nemaš "mišiće" da ju održiš. Tome pomaže meditacija, umirivanje uma i stvaranje prostora bez misli. Dovoljno je započeti s tim, dalje ćeš sam skužiti...

da,ja isto ne bih znala odrediti vrijeme,ali me sjećanje dobro služi,napokon da dnevnici tinejđerke imaju koristi,na njima sam učila tehniku pamćenja,tj, zapisivanja i ako me intuicija dobro služi,pamtim više od 90% snova...
Zašto si stavio lucidnost snova u drugi plan,mislim da će ti oni više reći nego vježbe. Iskušavam i ja,nagli apetit za budizmom,lagana meditacija u toku dana,pred spavanje,disanje,razmišljnje,pokreti... Da,znam, se i ja od dosade probuditi ili me netko naživcira,ali ako usnem ponovno nakon desetak minuta,pa čak nekad i sat vremena,jednostavno pred san zamišljam plažu i prijateljice i tulume i orgije,potom sam u Španjolskoj na balkonu,gledam svirače koji prolaze,obilazim drage ljude i s njima laprdam...čisto opuštanje,tj. resetiranje mozga koji je na paši...

Ja se također trudim biti svjestan što je moguće više u svakodnevnom životu. Ne mogu reći koliko sam uspješan u tome, daleko od toga da sam zadovoljan, ali trudim se. Za mene je pitanje svjesnosti jedini odgovor koji sam mogao sebi ponuditi tražeći odgovor na pitanje kako spriječiti ponavljanje grešaka i ne dozvoliti da me smota ta inercija življenja po navici za koju sam se bezbroj puta do sada uvjerio da mi donosi više štete nego koristi. Dok prostore uma obasjava plamičak svjesnosti sve je o.k. i trudim se održavati taj plamen kroz svoje minute, sate, dane...
Sa tehnikama koje spominješ se polako upoznajem kroz čitanje (otvorio sam i temu o literaturi želeći saznati više ). O mapiranju snova čitam na ovom i drugom forumu, probam sebi predstaviti u glavi kako bi to izgledalo, ali za sada samo bilježim snove i trudim se upoznati kakva to mjesta, likovi i emocije dominiraju mojim snovima. Za sada mi još nije potpuno jasan koncept mape ali ću kasnije vjerovatno imati neka pitanja na tu temu.

Ovo sto je gordan rekao u vezi zapisivanjem snova,mapiranja,provjera stvarnosti tjekom dana,meditacije,promatranja misli radim i ja, i stvarno ti mogu puno pomoci u ostvarivanje lucidnosti i svijesti.
Kada sam spojio to i tehnike za lucidan san. Imo sam puno bolje rezultate u postizanju lucidnosti.

Jedna od tehnika koju koristim je da se ustanem nakon 4:30 ili 6h spavanja i neko vrijeme budem budan.Bitno je da se razbudis u to vrijeme. Ponovno legnes i brojis od 1 do 100. i ponavljas nocas cu postat svjestan da sanjam 1.nocas cu postat svjestan da sanjam2.I tako sve do 100.
Kada se pocnes gubiti u brojanju,mislim da zaboravljas di si stao tada brojis od 1 do 10. i ponavljas nocas cu postat svjestan da sanjam kao sto sam gore opiso plus da bis ocvrstio paznju ja sebe vizualiziram kako izlazim iz tijela.Ono sto je kljuc u tehnici da zadna stvar prije utonuca u san bude
tvoja afirmacija.

Rezultat ove tehnike je:uci ces izravno u san
-Izgubiti ces na kratko svijest i naci ces se svijestan u snu
-moguce da imas i astralnu projekciju
-Tokom sna ces postati lucidan

Jos mi je dosta uspjesna tehnika sa timerom.

Smatram da je vrijeme u snu naš neprijatelj. Imam samo osjećaj da se lucidnost odvija kroz nekoliko minuta,
ili kako sam nedavno htio prevariti sve skupa unutar sna, poletio sam kao nikad brzinom Mig-aviona, osjećao kako mi
snaga kala kroz noge i to me držalo u vodoravnom položaju dobrih 20 sekundi, rekoh; sada sam savladao ovu tehniku, naglo prekinuo cijeli san, u roku dvije sekunde počeo sam sastavljati druge slike u kojima sam se "želio" nalaziti, međutim, nije uspjelo, probudio sam se za kratko, a potom utonuo u sljedeći san u neku drugu sferu...

Jutros sam narihtao buđenje na 9:00, no kako sam bio dosta umoran dosta toga sam presanjao te noći, dok me sat nije probudio u 9. sklopio alarm, i legao ponovno kao na 5 minuta, ali zaspao. Unutar 45 minuta izjalovilo se još nekoliko kratkih snovi, dok nisam pogledao na satu bijaše 10 do 10, a ja imao osjećaj kao da su prošla još 4 sata.

Zapravo, realno vrijeme brže prolazi od onoga u kojem se nalazimo snivajući.
Problem je što nikad nemam san koji bi trajao punih 6 ili 8 sati. Možda i poneki san traje 2 sata
ali to je rijetko i nemože se dokazati. Nitko još nije štopirao točno vrijeme pojedinog sna.
Nemam utisak na realno vrijeme jer ga ne mogu kontrolirati unutar sna, samo predosjećaj zadnjih sekundi kad će me
sat probuditi ujutro. Vrijeme sna je isprekidano, zbog onih epizoda i skakanja iz filma u film i mijenjanja slika, i tu se gubim i kad bih mogao pogledati na sat u snu, bio bi to lažni sat, onakvim kakvim ti ga um projecira.
No taj sat i onaj u javi u dosta slučajeva mi se poklopio kad sam naglo otvrio oči iz sna. Prolazili su me trnci. Kako je to moguće, kako sam sam sebi mogao narediti u pravo vrijeme da otvorim oči?!

ivana1005 je napisao/la:

Zašto si stavio lucidnost snova u drugi plan,mislim da će ti oni više reći nego vježbe.

Zato jer tako trenutno osjećam da moram ići tim putem, jer sam se zasitio na neki način lucidnosti, bar na onoj razini na kojoj sam bio. Sad me zanima nešto što se naziva "kontrolirano sanjanje" gdje se po snoovima krećeš kao po nekom gradu, a ne lutaš. Naravno, snovi nisu linearni kao ova stvarnost, već se sastoje od sfera koje su mešusobno povezane tranzitima... više o tome imaš na onom drugom forumu http://dhcro.1talk.net/
Nekoliko puta mi je uspjelo kretati se snovima na tajj način i zaista je fascinantno. Mapiranjem doista dobiješ osjećaj da vodiš dva života i da ti se udvostručuje iskustvo, jer iskustvo u snovima ili na javi je jednakovrijedno, ali različito.
Žao mi je što prije 20 i više godina nisam znao za tu metodu, puno bih brže napredovao...
Jedna od stvari koja mi se dešava posljednjih 2 godine zbog mapiranja je ta da se mogu sjetiti snova iz dalekog djetinjstva koje nikad nisam zapisao. Sjećanja dolaze u bujicama na trenutke i to je toliko fascinantno da mi je teško pričati o tome. Ista stvar se dešava i ostalim sanjačima koji mapiraju snove... i ne samo to, pojavljuju se sjećanja i s jave i to s takvim detaljima da nekad ljude začudim, kako se sjećam svih tih pojedinosti...
POjavljuje se jedna latentna svjesnost, a s druge strane imam osjećaj da sam nekako pronicljiviji i intuitivniji, pogotovo s ljudima... Često mi se dešava da odgovaram na pitanje kad netko još niti prvu priječ tog pitanja nije izgovorio... ne znam, žao mi je što sam bio lijen voditi dnevnik o tim stvarima pa da vidim kako je to sve išlo, ali u svakom slučaju, svaki trud uložen u rad na smovima i svjesnosti se 100-struko isplati...
Loše stvari koje ti se dese su te da nemaš s kim podijeliti iskustva i osjećaš se kao da si pao s Marsa, a nitko ti ne vjeruje da si tamo bio ili ih vidiš kako su potpuno rezervirani po tom pitanju. Postaješ nekako osjećajniji i jače te boli ono što te prije nije biljelo, jer nisi primjećivao oko sebe, kao da na neki način prozriješ svijet, pa se pitaš "kakva je ovo noćna mora oko mene" ili što Bare kaže "gdje je nestao čovjek"... s druge strane, znaš da imaš svoj svijet koji je opet divan kao i u djetinjstvu, a i nakon nekog vremena ponovno ti se otkrivaju ti potisnuti osjećaji djetinjstva... po mojim zapažanjima, imam osjećaj da neke životinje i mala djeca to osjete, vidim to u komunikaciji... s druge strane, vidiš da te neki smatraju malo "opičenim", ali vjeruj mi da nebih nikad živio živote kako oni žive jer to nema veze sa životom, već životarenjem... tako ti ja to nekako vidim i osjećam, a smatram da su snovi, sungazing i neke tehnike Marka Pogačnika (temeljene na Rudolfu Steineru) odigrale veliku ulogu u svemu tome...

Inače Ivana, mislim da si ti na dobrom putu što se tiče sebe same, tj. daješ si slobodu i iskrena si. Vjerujem da je to zbog budizma s kojim petljaš, ali sve što si opisala, dio je nas svih. Svi mi patimo od "istih" bolesti, samo neki to primjete i otvoreno iznose, a neki ne... Samo se ti zabavljas sa sobom i svojim svijetom i prati taj "unutrašnji užitak" i radoznalost, bez obzira na sve... i nećeš pogriješiti. Ono što te ispunjava i čini radosnim, tj užitak, to te neće prevariti. Ono što ti "smrdi" ili postoji loša intuicija... makni se od toga, ma što ti drugi govorili i uvjeravali te... Uvijek sumnjaj, u sve i svakog, pa čak i u svoj um, ali nikad u ono što je latentnije i finije od uma i misli, a dolazi kao tatani osjećaj iz tebe... dok sam god intuitivno slušao sebe, uvijek mi se sve dešavalo kao pod nekom čarolijom, kad sam god slušao druge ili "brijao" na neki idejni koncept, uvijek bi to završilo malim paklom...

Vrijeme u snu, bar u alfa stanju, teče jednako kao i na javi. To je dokazano eksperimentima dr. La Bergea koji ima institut za lucidno sanjanje. Što se dešava na drugim razinama moždanih valova, to nebih znao reći. Na kraju nije niti važno koliko traje, glavno je da traje...

Inače, posljednjih godinu dana sam u posebnom modu rada, jer imam malu kćer koja se stalno budi i dosta smo kao roditelji neispavani, pa mi je to još jedan izazov, kako zadržati stare navike i snove... ali sanjam svaku noć bez obzira spavao 2 sata... Sve će biti ok, samo sretno i veselo!

Da,što se tiče mapiranja,to se i meni događa,mislim da ih imam oko pet(noćne more iz djetinjstva,prva lucidna sanjanja,boje,životinje(često i odmalena sanjam kako neke životinje pričaju sa mnom),letenja. npr.sjećam se kad sam prvi put poletjela,kad sam prvi put pobjegla iz noćne more..ima ih dosta i stoje u file-ovima u desnoj hemisferi mozga Ja sam bila uvjerena da djeca osjete ili te gledaju starim,mudrim očima ali su mi rekli da su djeca jako niskog entiteta,pogotovo bebe a isto tako i životinje,ali to što kažeš-ne možeš sam sebi poreći da nisi osjetio, iako budizam tako ne nalaže,slažem se s tobom..Obožavam predosjećaje ali to što kažeš,kome to prije ispričati,odmah put za Vrapče
Tvoja je energija Gordane pozitivna energija mudrog čovjeka Kad bude došlo drugo dijete,sve će se vratiti na staro jer do tada će biološki sat biti izrađen iliti izgrađen;))))Mislim,ne znam,nemam djecu ali vidim po bratu;))) puno sreće;)))

hehe, ja ti živim po fazama kao umjetnik. Dijete je samo jedna od njih. Osobno se ne predajem i kako mi godine idu, osjećam se mlađim i luđim, upravo zbog svih ovih stvari kojima se bavim. Teško ili nikako ne upadam u klišeje, pa čak niti u onaj klasični klišej braka. To me spašava da ne umrem duševno, jer svaka rutina ili monotonija izaziva stagnaciju, a pravo ime stagnacije je smrt...

Gordan je napisao/la:

hehe, ja ti živim po fazama kao umjetnik. Dijete je samo jedna od njih. Osobno se ne predajem i kako mi godine idu, osjećam se mlađim i luđim, upravo zbog svih ovih stvari kojima se bavim. Teško ili nikako ne upadam u klišeje, pa čak niti u onaj klasični klišej braka. To me spašava da ne umrem duševno, jer svaka rutina ili monotonija izaziva stagnaciju, a pravo ime stagnacije je smrt...

Pretpostavljam da je svatko od nas umjetnik ako uspije izbjeći monotoniju braka:)) Vjerujem da sam prošla mnoge živote od kojih niti jedan nije imao reprizu,pa ni ovaj,tako treba živjeti,nema reprize,stoga je monotonija ili stagnacija iliti smrt za mene također neponovljivo..kao da je Dan Zadnji-Svaki Dan!

Svaka monotonija i čvrsto vezanje za neku ideju (pogotovo ako je blesava) je smrt za dušu. Malo je ljudi koji nisu skroz u nekom životnom programu, bez obzira, bio on društveni, poslovni ili religijski. Snovi pomažu da uvidimo gdje nas guši i gdje se trebamo osloboditi, kao prvo popraviti ono što smo dozvolili da nam poremete u nama. To što je poremećeno, javlja se kroz intenzivnije snove i more, agresiju i ratovanja u snovima, sve dok to ne počistimo. Onda smo tek spremni za rast. Do tada nema rasta, već samo čišćenje i dovođenje u prirodnu ravnotežu.
Snovi nas samo pokušavaju dovesti u normalu, bar u početku, a tek kasnije nas vode ka unutrašnjem razvoju koji se manifestira individualizmom, samoostvarenjem, neovisnošću i nonkonformizmom. Koliko znaš takvih ljudi u svojoj okolini? Sigurno ih zovu "luđacima" ili bi ih ljudi najradije razapeli jer nisu po mjeri pučke mudrosti i kulture... tako je bilo u srednjem vijeku, tako je i danas, ništa se nije promijenilo, osim metoda.
Zato vjeruj u sebe i u to što živi duboko u tebi, a ostalo sve drži na odstojanju i smatraj potencijalnom opasnošću.

Često sam zapravo na sekundu u snu ili je to samo kratak tunel ?