Regresijske tehnike u lucidnom sanjanju

Jucer sam ucestvovao u grupnoj regresiji vracanja u prosle zivote. Jednim dijelom iz radoznalosti, a drugim dijelom ne bi li iskustveno dobio neku predodjbu o tome, buduci da nemam neki stav o tome. Intelektualno razumijem pricu ali je ne dozivljavam, bas kao recimo koncept Boga, otvoren sam prema tome ali nemam to iskustvo. Bilo je zanimljivo i ne preintenzivno u smislu u kojem se cesto moze procitati o ljudima koji vriste, placu, smiju se i slicno. Dobio sam svoju pricu, dvije ustvari, s tim da je prva bila upecatljivija, slikovitija i par nekih bitnih informacija mi je stiglo bas u nekom fleshu. Sve skupa je barem za mene bilo dosta opustajuce, bio sam posmatrac u svemu, nisu me uznemirili ni momenti vlastite smrti, ma neko slicno stanje kao kada radim yoga nidru ustvari. Ustvari sve to dodje kao neko putovanje kroz podsvijest, tako bih to definirao. Sama tehnika ukljucuje kucu, silazak sve dublje niz stepenice, hodnik, razna vrata i ulazak u svoj zivot. Ono sto mi je kasnije palo na pamet je da bi ovo kao tehniku bilo puno jace primjeniti u lucidnom sanjanju, najvise zbog bolje vizualizacije i narocito zbog bolje interakcije svjesnog i podsvjesnog u lucidnom sanjanju. Sta mislite?

Dali bis mozda mogao opisati kako se izvodi ta tehnika?
Inace me zanima ta tematika pa da i ja probam
UNAPRIJED HVALA

Sve zapocinje progresivnom relaksacijom tj. opustanjem pojedinih dijelova tijela, kako se vec to izvodi, ako si radio yoga nidru imas istu stvar, to ti je to. Tu se odlucis i za neko pitanje na koje zelis dobiti odgovor tokom ovog putovanja. Kroz cijeli proces imas voditelja koji ti prakticno daje smjernice koje slijedis. Nakon te opustajuce faze voditelj ti sugerise da zamislis kucu i sobu sa knjigama u kojima su opisani tvoji bivsi zivoti. Dalje te vodi do stepenica niz koje treba da sidjes. Imas tri nivoa od po 10 stepenica i silazis sve dublje i dublje dok on broji od 10 do 1. Tada se nadjes u hodniku sa dosta vrata gdje trebas odabrati neka po osjecaju, vezana i uz pitanje koje si postavio sebi. Pronalaskom i otvaranjem svojih vrata stupas u svoj prosli zivot. Ja sam se recimo nasao u sobi pomalo starinskog stila sa masivnim drvenim stolom u sredini, vitrinom itd. Bio sam djecak od nekih desetak godina i kroz glavu mi je prostrujalo da se zovem Johan. U sobi nije bilo nikoga, a cijeli ambijent i osjecaj je bio da se nalazim u Njemackoj. Izasao sam i uvidio da se nalazim na selu. Bilo je tu i drugih kuca, priroda, ali nije bilo nikakvih ljudi. Bio sam sam ali nisam osjecao tugu zbog usamljenosti. Osjecao sam se kao neki radoznali djecak koji gleda svijet oko sebe sa nekom vrstom smirenog interesovanja. Onda je voditelj sugerisao da se projiciramo 10 godina unaprijed. Opet sam bio na istom mjestu, u nekoj bijeloj kosulji, a bila je tu i neka plava zena. Imao sam osjecaj da imamo i konja tu i uglavnom da radim na tom imanju. Dalje je trazeno da se projiciramo u trenutak nase smrti u tom zivotu i tu sam se vidio u sobi za stolom i tu sam se dozivio kao starijeg sijedog gospodina od nekih sezdesetak ili malo vise godina. Bila je tu i blizini i neka zena sa pregacom, a osjecao sam prisustvo i neke djece. Smrt je bila kao od srcane kapi. Dalje je trazeno da se prebacim u novi zivot i tu pocinje nova prica. Po zavrsetku se ponovo vracas u onaj hodnik, pa stepenicama nazad i u svoje tijelo. Meni sada sjecanje na to lici kao sjecanje na neki san, pa cak i po zavrsetku seanse kada smo prepricavali dozivljaje potpuno nesvjesno sam koristio termin san za opis tih zivota. Istini za volju ovo iskustvo, iako prijatno i zanimljivo, nije me bas nesto posebno ubjedilo da bih sada mogao iskustveno znati da se ovdje radi o mojim proslim zivotima. Neki momenti su prisutni kod mene i sada, recimo ta soba iz sna, uvijek sam se nekako prijatnije osjecao u pomalo starinskom interijeru kojim dominira drvo i nema bas previse svjetlosti. Ili to ime Johan je dosta slicno muskom imenu koje mi se svidja i koje planiram za potomstvo, a to je Jan. Dalje taj nedostatak ljudi i okrenutost sebi u prvom snu, dok je u drugom bilo dosta ljudi ali sam i tada osjecao da sam sam u gomili, rekao bih da ima neke veze sa mnom kakav sam sada tj. dosta uronjen u sebe iako sam prilicno drustven i imam veliki broj prijatelja i dobre odnose s ljudima.

Zanimljivo,nemam voditelja ali cu pokusati sam to isprobati.
Sjecam se da je prije nekih 15 godina moja sestra nesto slicno pokusala sa prijateljicom i takoder je vidjela da je zivjela na selu kraj neke kolibe sa ocem koji ju je tukao i lose se prema njoj odnosio.Njoj se bas nije svidjelo sta je vidjela.
Koliko otprilike taj proces treba trajati?
Dali je to vise imaginacija ili slike sna (hipnagogija)

Pa ovo je trajalo oko nekih sat vremena, vise - manje. Jedna moja prijateljica je takodje dozivjela neke stvari malo traumaticno, ubijena je, ali opet sta ja znam, mislim da mene nista tu ne bi moglo iznenaditi, mozda zbog toga sto se nisam u potpunosti poistovjetio sa pricom da sam to stvarno ja. Imam taj neki posmatracki stav i to je to, pa i ako mi dolaze neke lose slike, misli ili sta znam, jednostavno mislim da nisam to ja ovaj koji sada jesam, nisam nista tu kriv.
Ovo kod mene bih prije nazvao imaginacijom nego hipnagogijom.

pa jel imaju tu neka posebna pravila,dali se to moze izvest pomocu bilo koje osobe da se znaju pravila i bitni detalji izvodenja tog procesa??
sto je sve potrebno? :/

Opisao sam gore proces kroz koji sam ja prosao, ne cini mi se da ima nekih posebnih pravila. Iskreno meni je to vise neki oblik namastavanja prije nego vracanje u prethodne zivote i slicno. Takav je barem moj dozivljaj.