Snovima do slobode (objavljeno u Mediapositiva)

Kad ne vodi Školu lucidnog sanjanja magistar znanosti Gordan Topić, diplomant Elektrotehničkog i Filozofskog fakulteta u Zagrebu, priprema doktorat. U slobodno vrijeme prakticira jogu, a bavi se i glazbom. Jedan je od pionira tehnike lucidnog sanjanja u Hrvatskoj.

• Što je lucidno sanjanje?

Klasična definicija kaže da je to sanjanje u kojemu je sanjač svjestan da sanja. Međutim, nisam bio njome zadovoljan, pa sam definirao lucidno sanjanje kao razinu svijesti potrebnu da bi sanjač bio svjestan da sanja.
Normalno sanjanje je pojava koja je vezana uz prošli događaj, to jest uz sjećanje o snu u kojemu nismo aktivno sudjelovali, već smo bili unutar scene u kojoj se odigravao film na kojeg nismo imali utjecaj.
Lucidno sanjanje je stvar sadašnjeg trenutka, jer smo svjesni unutar sna da sanjamo i možemo kontrolirati scenu i film koji se odigrava u snovima u ovisnosti o tome koju smo dubinu svjesnosti postigli i koliko nam je stabilna ta svijest.
Naravno svaka svjesnost, pa tako i ova u snovima, ovisi o tome koliko smo u stanju imati kontinuirano fokusirani um.

• Tko su lucidni sanjači? Koliko vas ima u Hrvatskoj?

Lucidnim sanjanjem bavim se više od 20 godina, no vrlo rijetko sam sretao prave lucidne sanjače, pri čemu mislim na sanjače koji se time bave u kontinuitetu.
Puno ljudi doživi lucidan san, ali to je početnička sreća i napikavanje. Kao da igrate golf s drškom kišobrana: ponekad ćete pogoditi rupu, ali nikada nećete postati pravi igrač. Tako je i sa snovima.
Dugo sam se nadao da ću naići na neke ljude kojima je to stil života, ali s vremenom sam odustao od toga i sasvim slučajno osnovao udrugu koja se, između ostalog, bavi izobrazbom lucidnih sanjača i davanjem osnovnih tehnika za hakiranje snova, kao što je tehnika mapiranja snova.
Tijekom godina uspio sam od pedesetak ljudi stvoriti malu grupu doista zainteresiranih sanjača i osnovati poluzatvoreni klub unutar udruge kojemu je radno ime "Klub aktivnih sanjača", a geslo "Carpe diem et noctem!" ("Iskoristi dan i po noći!").

• Kako i zašto ste postali lucidnim sanjačem?

To se i ja pitam. Puno sam razmišljao i kopao po sebi prateći korijenje odakle dolazi to korijenje. Zaključio sam da sam još kao četverogodišnje dijete skeptično gledao na svijet oko sebe, smatrajući ga kao nekom vrstom pozornice gdje svi glume kako bi mi prikrili pravo stanje stvari.
Gotovo sam potisnuo tu djetinju maštariju dok nisam vidio film koji je obrađivao tu tematiku, a onda sam se sjetio da sam u to doba kao klinac u vrtiću imao lucidne snove i to mi je bilo sasvim nešto normalno.
Kako su mi s godinama "turpijali mozak" raznim društvenim indoktrinacijama, tako sam sve više gubio sebe i svoje snove. Srećom, u osnovnoj školi sam imao jednu učiteljicu koja nas je pokušala probuditi iz tog mediokritetskog sna. Krajem osnovne škole dobio sam od nje knjige na čitanje u kojima su bile vježbe kako izazvati lucidne snove i kako vježbati imaginaciju i fokus pažnje.
Pošavši u srednju školu, konfiscirao sam neku Jungovu sanjaricu na engleskom od moje sestre i pokušavao ući u svjetove obrazaca koji su upravljali mnome. Prije sam doznao što je to arhetip nego što je to kvadratna jednadžba. Lucidnost se ubrzo počela pojavljivati.


• Što vam je u lucidnom sanjanju najprivlačnije i najintrigantije?

Sloboda. Jednom kad osjetite taj osjećaj, više nikad ne odustajete od njega.
Sloboda ovisi o nama samima i količini svijesti kojom raspolažemo. Ropstvo je ugrađeno u nas poput programa koji se čak utisnuo u arhetipske predjele i dobivamo ga djelomično naslijeđem kroz odgoj i prenošenje obrazaca, a djelomično kroz društveno implantiranje idejama koje nas udaljuju od vlastite prirode i ljudskog bića.
To je kao kad ovcama otvorite vrata tora i niti jedna ga neće napustiti, zato jer su naučile da su preko noći vrata zatvorena, a tamo možda živi i vuk, pa je opasno izlaziti.
To nazivam konceptualnim ropstvom. Često objašnjavam da smo svoje istinsko i cjelovito biće (koje nazivam "unutrašnje dijete") zatvorili u mentalnu tamnicu ideja i predrasuda, a sebe odvojili od temeljnjih puteva kojima dobivamo ljudskost, a to su intuicija, osjećaj i instinkt.
Užitak je promatrati transformaciju ljudi u par mjeseci dok zajedno radimo. Uvijek me iznenade. Oni za koje mislim da nikad ništa neće ništa postići pokažu se najnaprednijima, a oni talentirani redovito otpadnu. Zato ne vjerujem u talentirane, već u ljude jake volje.

• Tko sve može lucidno sanjati? Ima li prepreka ili ograničenja?

Svi sa zdravim interesom i voljom. Prepreke su lijenost, površnost i zatrovanost, bilo predrasudama ili kemijom koju svakodnevno unosimo u sebe laskajući svojim slabostima, a koja nam uništava prirodni ciklus sna, kao primjerice kofein, nikotin, adrenalin (stres) i slično.
Ne bih preporučio te prakse psihotičnim osobama ili teškim epileptičarima bez stručnog nadzora, pri čemu mislim na psihijatre i ljude od struke.

• Zašto bi netko htio kontrolirati snove? Nije li bolje prepustiti nesvjesnom/podsvjesnom da obavi svoje?

Nesvjesno već obavlja svoje. Sve ono što potiskujemo i što su nas učili da potiskujemo i trpamo "pod tepih" u nekom životnom dobu ispliva kao aždaja iz mora nesvjesnog bacajući nas u duboke krize i nezadovoljstva. Zapadna civilizacija smatra sebe čistom i naprednom, ali po pitanju mentalne higijene smo na razini srednjovjekovnog puka. Po pitanju duha nismo se maknuli dalje od stare Grčke.
Podsvjesno nastoji vratiti nas u stanje ravnoteže, ali mi se na to ne obaziremo, jer vrlo malo ljudi koristi jezik unutrašnjeg bića, koji je vidljiv i kroz snove. Mi siječemo korjenje samima sebi i što to više radimo to postajemo veći humanoidi.
Svijest o prostoru gdje snovi nastaju sigurno nas vraćaju u ljudsko, prirodno biće. Što više svijesti to više slobode, a što je više slobode, to je više radosti i zadovoljstva. Manje trebamo, više jesmo, jer na kraju kad jesi onda i imaš, a kad nisi, onda ti svo blago svijeta neće dovesti osmijeh na lice.
Prava revolucija nastaje duboko u ljudskom biću. Svijet je moguće promijeniti na bolje isključivo kvantnim skokom u svjesnosti ljudi, a ne tehnologijom. Trka za tehnološkom razvojom nije pokazatelj napretka, već naše nemogućnosti da postignemo cjelovitost, a snovi su jedan od puteva kako to malo po malo postići.
Uostalom, kontrola snova je pogrešan naziv. Pravilnije bi bilo reći dovođenje svijesti u prostor sanjanja ili osvještavanje snova. Što si lucidniji u snovima, to si lucidniji i na javi. To zen-budisti "mantraju" bar već 5000 godina.


Razgovarao: Miroslav Wranka (Mediapositiva)
Link: http://www.mediapositiva.hr/Default.aspx?sid=9057