Ja samo sanjam

Danas sam u stvari došla po 1000 put na net pogledati u neke sanjarice od kojih sam željela objašnjenja iako sam jako dobro znala da ona u njima ne postoje. Osim onog objašnjenja letenje=sreća...
I tako nezadovoljna naletjela sam na ovaj forum...i ostala bez...daha...JA SAM NORMALNA...napokon...
Obično ne razgovaraš s ljudima recimo na poslu o tome što si STVARNO sanjao... npr.spomenem s vremena na vrijeme da sam nešto sanjala...ali oni mi kažu da oni ne sanjaju..ili se ne sjećaju svojih snova...
Još nikom ni najbliskijima nisam iskreno priznala što je to što mi se događa u snovima...vjerojatno bih izazvala salve smijeha...
I tako eto me na forumu na kojem možda postoje ljudi...koji će mi reći..što se to događa u mojim snovima...
Već godinama mogu kontrolirati svoje snove....mogu zaželjeti..što ću sanjati ove noći...
obično mi se ta želja i dogodi...ali...postoje i nastavci za koje sigurno nisam željela da se dogode...
Svoje snove mogu jasno podijeliti u nekoliko grupa:
-željeni i režirani...; svi oblici letenja..predivnog li osjećaja,...kuće...u svim mogućim situacijama...jednom sam mjesecima sanjala kako opremam kuću...gradila sam dio po dio...i svaki put kada sam se vratila u san nastavljala sam gdje sam stala.. sve su to OK dijelovi...ali onda dolazimo do nekih snova koje ja ne kontroliram...sa vrlo intenzivnim osjećajima...koji ostaju u meni danima...ja ih zovem navještajući snovi...i...oni se obično ostvare...nadam se da mi se ne smijete...žestoke emocije iz budućnosti navještavaju mi se kroz snove...ima li to ikakvog smisla...

Ne znam hocu li ti znati reci sta pametno ali ako stvari zaista stoje onako kako si opisala, a nemam razloga da ne vjerujem, onda zaista imas velik stepen kontrole nad snovima. Poznati su mi "fenomeni" koje opisujes ali kod mene su oni izuzetak a ne pravilo, pa ipak i to mi je dovoljno da se interesujem za snove, istrazujem taj svijet te i na taj nacin upoznajem sebe.
Moram priznati da mi narocito fascinantno zvuci ta serija snova o gradnji kuci. Drago mi je da si dosla na forum i nadam se da ces podijeliti s nama svoja sanjacka iskustva, kako prosla tako i tekuca i buduca. Ovdje mozes pricati o snovima do mile volje i niko ti se nece smijati zbog toga osim ako san nije smijesan . Sto se tice ljudi koji kazu da nikada ne sanjaju meni se znalo desiti da bih samo pricao s njima na temu snova i dan poslije bi mi rekli kako su eto tu noc sanjali. Naravno nije to zbog toga sto sam ja neki cudotvorac nego sto su oni sami napokon obratili paznju na snove.

Dat ću vam samo dva primjera koji su me totalno izbacili iz takta...
U svojim snovima uvijek se krećem totalno nepoznatim krajolicima...nikada ne sanjam poznata mjesta..a kao što sam već rekla...uvijek se i ponovo u snovima vraćam na njih...sada već imam osjećaj da sam izmislila cijelu novu zemlju , dakle nakon određenog vremena jako dobro već poznajem krajolike iz mojih snova...
e sad...dogodilo mi se da sam sticajem okolnosti morala otići izvan lijepe naše..dakle nova zemlja u kojoj nikad nisam bila...vozila sam autocestom i nakon jednog zavoja...totalno sam se skamenila i izbezumila...fizički sam..budna, bila na mojem mjestu iz snova..stala sam nasred autoceste i istrčala iz auta...tu je bilo moje brdo...moje drvo...znala sam što je iza onog slijedećeg brežuljka...ostatak društva iz vozila bio je prilično zabrinut za mene...nikada se još nisam ponašala tako neodgovorno...ostavila sam auto nasred autoceste
Dugo nakon toga još me držao onaj friki osjećaj da tu nešto jako..jako ne štima...u obitelji imam psihologa pa sam kao slučajno otišla na kavu kod nje...vidjela je da sam totalno izvan sebe, ali me uspjela uvjeriti da sam sve to ja samo umislila i bla, bla...nakon nekog vremena pomirila sam se sa činjenicom da je možda moj mozak nešto pobrkao i nastavila živjeti normalno...
no takvi događaji mi se ponavljaju...dođem u nepoznati grad..prvi puta...šećem prekrasnim drvoredom..i odvedem ljude do drveta na kojem je u koru urezano srce...ja znam da je tamo..sjećam se (iz svojih snova) tko ga je i u kojim ukolnostima ucrtao, ali očito prije puno godina..jer sad fizički vidim da je rez jako star..
Nakon godina života sa sobom ne šizim više zbog takvih situacija i sad i u snovima mogu razlikovati koje su to situacije koje mogu očekivati da će se pojaviti u javi..ne znam reći kako..ali jednostavno znam...i to jednom kada već zaboravim san...jednostavno će me jednog dana dočekati iza slijedećeg ugla...ima li sve ovo ikakvog smisla ikome...ili se moj mozak jako pougrava samnom

Dobrodošla u klub!

To je normalno , što opisuješ, bar za neke. Ja sam jedan od tih. Často puta prepoznam krajolik ili osobu iz snova. Trenutno se mogu sjetiti sna iz 2 razreda srednje škole, dakle prije više od 20 godina kad sam sanjao jednu plažu sa zelenim morem... 10 godina kasnije naišao sam slučajno na jednom otoku na tu plažu, na otoku za kojeg nisam niti znao da postoji u to vrijeme... mislio sam da san ima veze s Afrikom zbog boje mora...
Isto mi se desilo s Pragom, po kojem sam šetao u konstantnom deja vu-u kao da sam cijeli život proveo tamo, a prvi put sam lutao njim u doba kad nije bilo interneta i nisam znao kako ulice izgledaju.
Sjećam se scene iz vojske gdje pričam s frendom i skužim da sam tu istu scenu sanjao davno prije, čak da sam i zapisao san da razgovaram s prijateljem, ali ne znam koji je to prijatelj... naravno , kasnije sam ga upoznao...

Nemoj me pitati za objašnjenje, jer prosor gdje nastaju snovi je teško opisati razumski. Jednostavno prihvati te stvari i nemoj ih tumačiti, jer je svako tumačenje pogrešno zbog nemogućnosti cjelovitog sagledavanja istine u tom području svijesti...
Predložio bih ti da se pozabaviš tehnikama mapiranja snova, tzv. dreamhackingom o kojemu dosta imaš na zatvorenom forumu DHC. Možda si odgovoriš na neka pitanja, bar približno...