Je li moguće drugačije postizanje lucidnosti u snu?

Svako moje iskustvo lucidnog sanjanja počinje na isti način, ponovnim uspavljivanjem nakon prvog jutarnjeg budjenja. Ambijent je uvijek isti, moj krevet i soba. Praktično san počinje ustajanjem iz kreveta i svješnošću da sanjam. Nakon toga san mogu usmjeravati po vlastitoj želji. Pretpostavljam da je vrijeme i mjesto tj. takav način sanjanja najoptimalniji za dostizanje svjesnosti u mom slučaju, međutim zanima me da li se svjesnost može postići i usred nekog "običnog" sna sa radnjom koje se do tada odvijala autonomno od moje namjere. Čitajući iskustva drugih dobijam potvrdan odgovor na pitanje iz naslova teme ali i dalje se pitam zašto je ovaj način idealan (i za sada jedini) za mene i na čemu i kako trebam raditi da bih proširio polje svjesnosti na što je više moguće snova.

Sve je moguće u snovima, ovisi o tvojim mogućnostima izlaska iz koncepta razmišljanja i forme. Doista, nema pravila kad se postaje svjestan u snovima, budući postoji "to nešto u nama" što nas probudi u određenom trenutku, a to se upravlja namjerom, voljom i još nekim trikovima...
Ako pažljivo bilježiš snove, vidjet ćeš da ti se određene stvari ponavljaju, npr. često se krećeš blizu mora ili voziš u autu, iako auto nemaš. To se nazivaju teme sanjanja i moguće je određenim meditativnim i voljnim tehnikama stvoriti mehanizam koji će prepoznati takvu temu kad se nađeš u njoj. Kad ju prepoznaš, onda se budiš. S druge strane, postoje anomalije u snovima, tj. teme sanjanja koje se ne pojavljuju u stvarnom životu, npr. letenje, pričanje s mrtvacem i sl. Također, isti mehanizam se primjeni na te anomalije i lakše se postaje svjestan. Zatim možemo se "reprogramirati" i pokušati stalno vraćati u sadašnji trenutak, što nas također može probuditi u snovima... stvar je jasna: trening kao i u svim stvarima. Sanjanje je nešto kao "stil života" koji zahtjeva 100% prisustvo duha i uma i predstavlja neki oblik ubrzane evolucije čovjeka. Bez volje i upornosti čega god se uhvatimo, napravit ćemo to površno ili nikako, tako je i sa prostorom svijesti gdje nastaju snovi...

Da, bilježim snove i određene stvari se zaista ponavljaju. U mom slučaju radi se o npr. određenim mjestima koja i na javi vežem uz neke neprijatne emocije, pa sam tako u recimo zadnjih desetak dana sanjao dva sna koja su se djelomično odvijala na tom mjestu. U jednom slučaju sam bio sa sestrom i tu joj je pozlilo, a u drugom su se tu sukobili navijači, pa sam skoro izvukao batine u snu. Još jedna tema sanjanja dosta česta kod mene, baš sinoć se ponovila, je da sam na proputovanju u nepoznatom gradu i kroz san se provlači momenat straha da ću zakasniti na autobus, brod ili šta već za povratak. Pretpostavljam da bi posvećenost radu na snovima kroz određene tehnike, u mom slučaju značilo više pažnje i bavljenja gore opisanim situacijama. Što se tiče vježbanja svjesnosti o sadašnjem trenutku svakodnevno praktikujem vježbanje sabranosti pažnje na dah iz budističke (theravada) meditativne prakse, mada to nikada nisam vezao uz rad na snovima.

Kašnjenje na vlak, tramvaj ili bus je tipična tema sanjanja i vrlo iskoristiva za stvaranje okidača svjesnosti. Takošer i ove ostale situacije, pogotovo što se u njima odrađuju neki strahovi, a strah je najbolji okidač za svjesnost u snovima. Treba se pozabaviti s tim osjećajem kojeg izazivaju teme sanjanja i nastojati biti i u javi svjestan kad se osjeti slična situacija ili osjećaj...
Naravno da meditacije, snovi, vjećbe uma itd. se bave istim umom. Ljudi su razdvojili tehnike i koncepte i dobiva se dojam da svaka tehnika donosi nešto novo. Ne donosi! To su različiti putevi koji vode ka jednoj točki, a to je svjesnost. Veća svjesnost, veća cjelovitost... sve je povezano. Rezultat pratyahare ili dharane je istovjetan većoj kontroli lucidnosti. Isti um se "vježba" i u jednom i u drugom slučaju...

Ako sam dobro protumačio savjet, radi se o stvaranju neke vrste poveznice/mosta između sna i jave, putem određenog osjećaja, koji bi u tom slučaju, trebao biti okidač za svjesnost u snu. Kroz osvješćivanje situacije u budnom stanju potaknuti svjesnost u istom slučaju u snu. U toku jučerašnjeg dana mi se ustvari desio na neki način obrnut proces. Razmišljajući o određenoj stvari u budnom stanju vratilo mi se sjećanje na san od prošle noći koji se u potpunosti bavi tematikom o kojoj sam mislio na javi. Ne bi me to puno zainteresovalo da su postojali makar tragovi sjećanja na taj san po buđenju, međutim, ništa od toga, ovaj san je praktično iščupan iz dubokog sanjanja kojeg se po buđenju nisam sjećao ni u naznakama. Na neki način mi se desila ta komunikacija između sna i jave, s tim da bi pravim postignućem smatrao obratnu situaciju. Ipak i ovo je nešto, mislim na uvjerenje da san i java mogu komunicirati na ovaj način, da postoji most između njih.
Jedna zanimljivost koja me privukla jutros je da nakon sna nisam bio siguran da li sanjam ili ustvari razmišljam u nekom polusnu. Međutim, sjećanje na slike iz sna mi je ukazivalo da se radi o snu, osim ukoliko u tom stanju nije moguća neka vrsta voljnih halucinacija. I nije li lucidnost ustvari stanje nekog polusna u kojem imamo sposobnost davanja slika vlastitim mislima, mašti.

Da, moglo bi se tako tumačiti, ali ja se ne priklanjam razdvajanju svjetova i komuniciranju među njima. Radi se o istoj stvari, samo što u snu percipiraš jedan dio stvarnosti, a u javi drugi dio iste stvarnosti. Dakle, to su 2 strane istog novčića, a radi se o prostoru GDJE NASTAJU SNOVI i prostoru GDJE SE ODVIJA TVOJ SVAKODNEVNI ŽIVOT. Ta dva prostora se prožimaju međusobno i u biti je riječ o jednom prostoru kojeg smo parcijalno razdjelili, samo što ljudi toga nisu svjesni. Ustvari, prostor snova puno više i jače upravlja svakodnevnicom, nego orbnuto, upravo zato jer je latentniji - zato ga je i teže kontrolirati (teže je slikati minijature, nego crtati grafite po zidovima, ili teže je pjevati operu, nego urlati po cesti).
Lucidnost nije ništa drugo nego dovođenje svijesti u sadašnji trenutak. Ukoliko je lucidnost u snu, onda je moguće donekle upravljati snom (ovisno o umijeću fokusiranja), ukoliko je po danu, onda je moguće vući pravilne poteze u životu. Nažalost, ljudi spavaju i po danu i po noći i vrlo rijetko se bude, uglavnom kad naiđu na velike probleme ili krize. Ono što ja nazivam "mentalnim orgijanjem", je u biti dnevni san, a to je sve ono što misliš i vrtiš u glavi, sve ono što pričaš u sebi u bradu i sve ono što smatraš pod pojmom JA, dakle tvoja fasada ili persona. To mentalno stanje za mnoge ljude je svakodnevnica i rijetko izlaze iz te iluzije i laži. Ukratko, možemo reći da je misao za ovaj prostor percepcije isto što i san za prostor percepcije gdje nastaju snovi.
Vježbama fokusiranja uma i koncentracije moguće je kontrolirati svoje misli, ali i snove, međutim, konačni cilj je anihilirati misao i san, tj. izaći iz tih filmova, jer to je sve iluzija, ili "unutrašnji hooliwood", privid, laž...
Sad kad ti je ovo jasno, onda ti mora biti jasno i to da isti mehanizmi vrijede i u jednom dijelu i u drugom dijelu prostora. Npr. kad ideš u dućan, prije si točno zamislio što trebaš kupiti i na neki način dao si sam sebi unutrašnju naredbu, ne samo što moraš kupiti, već i da moraš otići u dućan... i tako onda šećeš gradom, gledaš komade i zamišljaš kako ćeš uskoro ići na more i odjednom ti padne na pamet da moraš ući u dućan... kad uđeš u dućan, sjetiš se da moraš kupiti točno određene stvari... i onda to i napraviš.
Isto je i sa snom: pratiš svoje snove i promatraš što se tamo dešava, zatim izabereš neke prizore koji ti se najčešće pojavljuju i daš si naređenje tj. namjeru da kad se opet nađeš u tim okolnostima da ćeš se probuditi u snu, tj. postati svjestan sadašnjeg trenutka (što u običnom snu inače nisi)...
Jednako tako doživljene stvari i uvidi iz sna se kao i svako iskustvo prenose u tvoj život i kad te nešto asocira na dio sna, sjetiš se sna. Zato je mudro uložiti trud i vrijeme u zapisivanje snova tj. tehnike mapiranja snova. Vrlo brzo čovjek će shvatiti da se kreće kroz snove, a tako i kroz život uvjetovano, a ono što ga uvjetuje su asocijacije koje su rezultat "sudara" trenutnog doživljaja i pohranjene impresije nekog doživljaja, uglavnom iz djetinjstva. U nama, tj. našoj psihi ili duši postoji "baza" impresija, koju sam ja nazvao "matrica impresija" koja se vjerojatno djelomično nasljeđuje od roditelja, ali većinom se "popunjava" odgojem i doživljajima u djetinjstvu i to tako da sadržaj svake svoje "ćelije" popunjava dijadom slika-osjećaj. I sad kako djeluje ta matrica koja nas uvjetuje: npr, kao klinca su te učili da kad vidiš grb i zastavu svojeg naroda da se osjećaš uzvišeno, da pjevaš himnu i sl. Nakon 30 godina odeš na neku sportsku utakmicu i čuješ svoju himnu i vidiš zastavu i opet se pojavi taj osjećaj i to podivljaš od veselja. Da si Bantu crnac koji pojma nema o grbu i zastavi, ostao bi mirno sjediti, čak bi se možda i pitao što uopće radiš na tako glupom mjestu...
Dakle, u ovom slučaju ti si naučio uvjetovano reagirati na pojavu slike simbola tvoje pripadnosti i pritom si ispoljio određenu reakciju. Tehnički, tebe je simbol asocirao na određeno područje u matrici impresija, tamo si prepoznao taj sklop i reagirao si prema njemu... Više takvih mehanizama, koji su međusobno isprepleteni, ali okupljeni oko istog središtva tvore obrazac ponašanja ili nešto goru varijantu: kompleks. Zato se i kaže za neke ljude da su iskompleksirani, zato jer su zbog određenih stvari napravili podsvjesni naboj impresija unutar sebe i uvijek reagiraju na njega, kad ih bilo što asocira na to... psihopate su odličan primjer za to.
Onaj tko uspije hakirati, tj. na neki način zaobići ili osvjestiti tu matricu, taj zaobilazi sve uvjetovanosti koje ga ustvari čine robom i u ovom i u onom svijetu. Prostor gdje nastaju snovi, odličan je monitor tih elemenata matrice, jer snovi nisu ništa drugo nego neka vrst povratnog mehanizma koji nas nastoji vratiti u harmonijski odnos sa samim sobom i pritom nam prikazuje upravo one stvari koje su nam trenutno najvažnije. Čak nisu važne niti slike u snovima, koliko su važni osjećaji koje one stvaraju. Kad to dovedeš pod oko svjesnosti i počneš hvatati konce mehanizma vlastitog djelovanja, ustvari počinješ raskrinkavati vlastitu glupost i ograničenje. Čim nešto otkriješ u sebi, odmah ćeš biti kadar to isto vidjeti i u drugim ljudima koji toga nisu svjesni. Drugim riječima, počinješ na neki način "vidjeti" ljudske obrasce ponašanja, ili točnije, počinješ ih osjećati... nažalost, lagano počinješ shvaćati da svijet u kojem živiš, kao i cjelokupno moderno društvo su izokrenuti naopako i da su potpuno neodrživi... i tu se otvara polje koje se zove tolerancija, jer najteže je tolerirati od svih stvari na svijetu ljudsku glupost, a kako Einstein i Krleža kažu - "Ona je beskonačna (neizmjerna)..."

Hvala na ovom postu, mnogo korisnih objašnjenja za mene. Jedno od važnijih svakako bi bilo tumačenje zašto bi se neko bavio snovima. Priznajem da unatoč iskustvima lucidnog sanjanja koja sam uvijek mogao postizati s relativnom lakoćom, ovisno i o periodima naravno, nisam produbljivao argument niti praksu, niti sam se pretjerano bavio time kakvu korist osim zabave još mogu imati. Naravno, zabava nije dovoljno dobar motivator da bi, makar mene, potaknula na ozbiljniji rad na snovima. Radoznalost je kao motivator čak i poticajnija, ali i ona nedovoljno. Medjutim, razvijanje ili proširivanje polja svjesnosti je već nešto što tematiku smješta u fokus mojih interesovanja i stremljenja.

Postoji nešto u nama što nas tjera da rastemo i da se razvijamo. .. potrebno je samo osigurati tom impulsu prostor za nesmetan rast i plodno tlo. Drugim riječima to je prepoznavanje tog impulsa i omogućavanje njegovog ispoljavanja putem volje. Kasnije tek to možemo definirati kao "radoznalost", "zabavu" ili nešto mistično, ali svakako je riječ o nekonceptualnom prirodnom porivu koji se rađa u biću. Naravno, bez slobode i istine samo ćemo ugušiti tu iskru u nama ili ju potpuno iskriviti; gdje pod slobodom smatram "uvijek korak naprijed preko svih naših uvjerenja i stavova, tj. vječnu promjenu", a pod istinom smatram "demistificiranje i oslobađanje od svake vrste iluzornosti i prihvaćanje sebe kakvi jesmo, a ne kakvim se vidimo ili bismo željeli biti"...
Snovi su prirodno polje na kojemu se može raditi i razvijati, šteta što većina ljudi modernog društva ne poznaje kulturu sanjanja, jednako kao što srednjivjekovni čovjek nije znao za sapun i higijenu tijela...

Evo da prijavim na temi da sam jutros imao iskustvo lucidnog sanjanja na način drugačiji od uobičajenog za mene tj. onakvog kakvog sam opisao u uvodnom postu. Znači lucidan sam postao u snu i u ambijentu koji nije moja soba. Nakon prvog jutarnjeg buđenja sjećao sam se samo zadnje sekvence sna u kojoj sam čitao nešto o lucidnim snovima. Zatim sam ponovo zaspao i sanjao san koji se odvijao u stanu kod moje tetke (da ne prepričavam detalje i tok sna budući da je u ovome sada bitna jedino lokacija). Nakon toga sam se ponovo probudio i prepričao sebi san nekoliko puta da ga ne bih zaboravio (nije mi se dalo odmah zapisivati). Ponovo sam se uspavao i opet se našao u sobi kod tetke, baš kao u prethodnom snu, ali ovaj put svjestan da sanjam. Kvalitet svjesnosti je bio slabiji nego u lucidnim snovima koje inače sanjam tako da sam se po buđenju opet pitao je li ovo stvarno bio lucidan san ili sam sanjao da sam lucidan u snu. Kada sam ustanovio lucidnost odlučio sam da letim. Otvorio sam prozor međutim javila se nedoumica da to možda nije san nego stvarnost i da bih se možda mogao polomiti. Tada sam se sjetio da napravim reality check u snu prisjetivši se nekih savjeta koji ukazuju da se radi o snu. Nakon što me snolikost prizora uvjerila da se radi o snu ipak sam odlučio poletiti, no tek nakon što sam prethodno ipak malo lebdio po sobi (što je sigurno - sigurno je :-)). Poletio sam bez problema ali nisam mogao u prvi tren otvoriti oči, koje kao da su se sljepile, ali odmah ubrzo su se otvorile. Letio sam malo iznad zgrada da bi u jednom trenutku, mimo volje, počeo padati. Zanimljivo je to da bih se pri ranijim padovima obično probudio prije nego dotaknem zemlju. Ustvari to je uvijek bio kao neki moj način da prekinem lucidan san, pa bih tako otišao na balkon i bacio se s njega. Međutim, ovaj put sam tresnuo o zemlju i nisam osjetio nikakvu bol. Praktično sam se samo podigao i otresao prašinu sa sebe i nastavio hodati. Bilo mi je čudno da me pad nije probudio, pa sam se malo zabrinuo oko toga kako sada da prekinem san. Tu sam jako zaželio da se probudim pa sam zatvorio oči i krenuo trčati. Uslijedilo je buđenje i određeni ushit.

Juuuhuuuu....!
Bravo, čestitam, samo nastavi dalje i svijest u snovima upotrijebi za istraživanje, a ne za zabavu. Kad kažem iztraživanje, mislim na pomicanje granica svojih umišljaja i kontrolu drugačijih stanja.
Inače, postoji jedan trik koji je za mene najjači RC (reality check), i sasvim slučajno sam ga osvijestio (nisam ga nigde dosad našao u literaturi, pa ga smatram svojim "izumom"), a taj je sljedeći.

Najveća razlika između jave i sna (tj. najjači znak sanjanja) je sumnja u snu. Zapravo, koliko god bili pijani i van sebe na javi, mi ćemo uvijek biti svjesni da je sve to java i da nikako nije san. U snu nećemo biti tako sigurni i javit će se dvojba ili sumnja da li je to san ili java.

Moje 1. RC pravilo glasi:
"Ako sumnjaš ili dvojiš, da li je riječ o javi ili snu, onda je sigurno riječ o snu!"

2. pravilo izvedeno iz prvog glasi:
"Ako ti je bilo što čudno ili sumnjaš da ti je čudno, onda si u snu!"

Na prvi pogled, ovo što sam rekao zvuči bezveze, ali s praksom ćeš shvatiti da je ovo sama srž RC-a, a to nećeš naći, niti u opisima LaBerge-a niti drugih lucidnjaka. Probaj se fokusirati na ova dva pravila i promatrati okolinu na taj način, naravno i u snu, pa ćeš vidjeti ushita... npr. 100 puta sam znao stajati na vrhu neke visoke zgrade, litice ili nebodera i pitati se što ja tu radim, i da nije to možda san. Kako ne bih znao naći odgovor na to, jednostavno bih se bacio s te visine u ponor rekavši "Ako preživim, riječ je o snu?!"... Dakle, već kad sam činio tu aktivnost, duboko u sebi sam znao da je to san, samo sa trebao razbiti iluziju do kraja jednim hrabrim ili ludim iskorakom u provaliju...

Pozdrav,napokon sam uspjela naći ono što tražim,tj,Vašu stranicu..
Lucidni sam sanjač šesnaest,sedamnaest godina ako ne i više,prvog se ne sjećam,sjećam se koju godinu kasnije..
Svakako je u pitanju i astralna projekcija u mojem lucidnom sanjanju,jer znam,nego nemam učitelja,sve sama istražim ili slučajno saznam...
Ne znam kako a da ne okrenem sve u zabavu i trošenje vremena na ludosti i provode u svojim lucidnim snovima i prestanem napokon varati muža (Što u stvarnosti ne činim naravno)? Imam 30 godina i supruga
Bit će da sam totalni hedonoist.Znači... kako ispraksirati da ne provodiš lucidne snove u provodima i zezanciji? Ali učim iz snova u stvarnosti...

Pozdrav Ivana i dobrodošla!

Lijepo od tebe što si nam se pridružila u diskusiji. Što se tiče zabave u lucidnim snovima, svi smo to prošli. Zarazna je ta anarhija i osjećaj moći da je cijeli svijet tvoj i da ti nitko ništa ne može. Naravno, možemo se "poslužiti" bilo kojim likom iz snova bez ikakva pitanja ili udvaranja... a gdje su tek ostale stvari, npr. sve ono što nisi smio raditi sad ti je dozvoljeno. Sjećam se da sam jednom poželio u snu porazbijati sve izloge u ulici koju sam sanjao i to sam i učinio, nastojao sam biti što divljiji bez ikakvog razloga, jer sam to mogao biti, jednako kao što i sad mogu nabaciti intelektualni look i maštati o najperverznijim orgijama - tko mi smeta, slobodan sam misliti što me volja i nikome ne polagati račune! Tako nekako ide opis slobode u svjesnom snu i naravno da je potpuno zarazan, lako se čovjek zaigra i izgubi u raznim nasladama i bezvezarijama. Protraćio sam gomile lucidnosti na ta iluzorna sranja, jer cijeli san, bio on lucidan ili nelucidan je film, ukoliko se ne izdvojiš iz njega, postaješ dio njega i uzalud ti svjesnost... Danas mi nije neki gušt "loviti komade" po lucidnim snovima, a i treba biti oprezan po pitanju slobode u lucidnosti, jer sloboda je druga riječ za odgovornost... Iako je sve igra i film, poduzimajući određene radnje u tako energetsko-emocionalnim stanjima u stvari reprogramiramo sami sebe na način da stvaramo obrazac ponašanja koji kad tad može izrasti iz nas i preuzeti tok stvari. Drugim riječima, ti možda i ne pomišljaš prevariti muža, ali možda si toliko puta ponovila taj film u lucidnom snovima da je on utisnut u tebe i samo čeka povoljan okidač ili priliku kad padne veo i počinje akcija u stvarnosti... tada lako popuste kočnice i gle, ono što si sanjala sad je realnost!
To i nije tako strašno kako može biti problematičan neki drugi primjer, npr. da u snovima uživamo ubijati ljude za to jer je to zabavno i nitko nam ništa ne može, a u biti postavljamo programsku osnovu našeg daljnjeg ponašanja i možda uistinu postanemo opasno agresivni, jer slika+emocija= elementarna naredba ili sastavni dio psihičkog programa. Zato sve te igre i nisu baš tako bezazlene... S druge strane, obrati pažnju i na stvari koje su te dovele na pomisao da izvršavaš određenu aktivnost u snu, možda te do toga doveo neki tvoj kompleks ili frustracija... Zato, nastoj sve pa i snove koristiti za stjecanje što veće slobode i oslobođenja od konceptualnih granica unutar sebe. Npr. pokušaj istražiti sferu u kojoj se nalaziš (svaki san je mjehur percepcije - nešto kao pozornica gdje se snovi odvijaju i nije beskonačan), vidi gdje su joj granice i da li ih možeš prijeći ili probiti. Vidjet ćeš da je to gotovo nemoguće, jer u biti si zatvorena u svojevrsnom percepcijskom akvariju gdje se odvija radnja, želiš li kroz staklo, u najboljem slučaju, naći ćeš se u nekom drugom akvariju ili nekoj drugoj sceni. Evo probaj, u lucidnom snu ići ravno što duže, ili letiti ravno iznad koliko god dalje možeš --- i što će se desiti?
Zatim nauči prelaziti iz sna u san preko tranzita ili asocijativnih elemenata u snovima koji te transportiraju u neku drugu sferu, a da si i dalje svjestan i sl. To je pravi rad sa snovima, a ovo ostalo je gubljenje vremena, jednako kao i gledanje sapunica ili nogometne utakmice. Žali bože vremena i energije...
Lucidno sanjanje je samo početak i nije potpuna svjesnost, jer smo još uvijek žrtve tj. robovi mehanizma sanjanja. Kad bismo uspjeli zaobići taj mehanizam stavljajući ga pod kontrolu ili još bolje, potpuno anihilirali, onda smo prave face... tomu treba težiti kad su snovi u pitanju, a ne gatanju uz kavu i sanjaricu ili divljanju po lucidnostima i igranju Petera Pana...

hm da...svijesna sam da ne smijem pretjerivati,ali to što kažeš(da ne persiram) nađeš se u kolotečini iz koje se pokušavaš izvući i donjeti nekakav zaključak ili se jednostavno prebaciš na drugi lucidni san,ali sve što sam uspjela je bila opet zafrkancija. Doduše,saznajem i spoznajem neke stvari koje bi me mogle pogurati u stvarnosti ali ništa dalje od toga,na žalost...ali uspjet ću:)))
Ne znam događa li se još kome da s vremena na vrijeme se čisti u snovima,možda svakih pola godine,godinu,nađem se s bioenergičarom ili ''vračem'' u lucidnom snu,koji više da mi je nametnut nego što ga očekujem,odnosno realiziram(možda samo tako mislim) i koji na meni vrši određene zadatke,u ovom smislu simbole(bioenergija).Ja se nakon takvog lucidnog sanjanja budim kao nova osoba,ne opterećena,ne gruba,već kao nova, svijesnija realnosti i smirenosti...taj muškarac mi nastupi i uleti kad se najmanje nadam a opet kao u pravo vrijeme(možda podsvijest čini svoje)...je li se to nekome događalo,koliko je povezano s lucidnim sanjanjem i čemu ta težnja pražnjenja?
btw. U glavi mi je prvo palo na pamet prevariti muža ali sam se dosjetila kako to mogu,kroz snove Hvala puno,bitno mi je da imam osobe koji znaju odgovore i koji me razumiju,pozzzzzzzzzzzzz

Ma ništa ti ne brini, gornji post sam ti napisao čisto da shvatiš da je moguće stvoriti određeni psihički obrazac u tim stanjima, ali to ne znači da sam neki moralist. Prije sam za ljubav i uzajamno poštovanje među ljudima, a tko s kom i kad spava, stvar je kulturološke i urbane pripadnosti i odgoja. Npr, u nordijskim zemljama gotovo je normalno imati ljubavnika/ljubavnicu i dalje voljeti drugu osobu. Dolje na jugu će te za to nabiti na kolac i posuti spaljenu kuću solju...
Dakle, vodi se prema svom unutrašnjem zakonu istine i slobode i ono što ti on ukaže u određenom trenutku to poslušaj, a pravila su i tako za ovce.
Dakle, nitko ti nije rekao da se ne seksaš u snovima s tipovima, ali shvatit ćeš da je to gubljenje vremena i energije.. Radije se pozabavi s tim što te privlači prema tome i vidi da li je riječ o kompleksu ili jednostavno tvojoj pravoj prirodi. Ukoliko je ovo zadnje u pitanju, onda ti muž neće biti jedini u životu ili ćeš se patiti... S druge strane budi svjesna da s čim se god baviš u snovima, to ostavlja svojevrsan trag. Ako već ne možeš bez tog tvog zanimljivog hobija, onda budi u snu svjesna da je to samo igra i san i da sve skupa to nije stvarno i da ne želiš da bude stvarno... ali eto, što je tu je! Onda to koristi kao neki vid "emocionalno-senzualne terapije"
Onaj lik u snovima može biti svojevrsna arhetipska figura "mudrog čovjeka", pokušaj ga malo opisati i iznjeti osjećaje koji se javljaju u tvom snu kad ga vidiš pa ću ti znati više reći...

Da prije svega pozdravim Ivanu koja nam se pridružila na temi. Gordane, potpuno se slažem sa tvojim RC pravilom koje si naveo, ustvari zvuči potpuno logično. Tako se čini sada, međutim očito da do sada to nije postojalo tako jasno formulisano u mojoj svijesti i samim time nije "izronilo" ni u tom trenutku u snu, već se pojavilo ono što sam usput pokupio, pa sam to i primjenio u snu. Zanimljivo je to kako ustvari sve čemu pridamo neku pažnju utiče na nas i na neki način nas programira. Mislim da sam upravo iz te svjesnosti o vlastitoj uslovljenosti (koja rađa nezadovoljstvo) i počeo da se bavim onim što bih nazvao samorazvojem, upoznavanjem sebe, sazrijevanjem, kako god. Suština tog rada je svakako samoposmatranje ali i voljno djelovanje da bih ispravio stvari koje sam ocijenio kao štetne. Mada mi se povremeno javi sumnja da je i to na neki način "ispiranje mozga" odmah s druge strane ustanovim da i življenje po inerciji navike ima temelj u "ispranom mozgu", i to uglavnom od strane različitih društvenih silnica, pa ako vec mora biti tako onda ću radije sam prati svoj mozak, kao što perem i ostale dijelove tijela :-).
Da se vratim na snove. Mislim da nas dosta postavlja ta pitanja koja je evo i Ivana ovdje spomenula, a tiču se toga šta raditi sa snovima osim zabave. Ti si mi već dao neke smjernice na ovoj temi a i ja sam tražim odgovore... Mislim da je tu od presudne važnosti da se ima neko jasno usmjerenje na javi kako bi se onda ista težnja reflektirala i u snovima i viceversa.
Budući da ja imam tu neku potrebu za sistematičnim pristupom sada malo istražujem različite tehnike o kojima se i ovdje na forumu piše, pa bih malo eksperimentirao sa njima da vidim šta mi ustvari odgovara kao sistem za rad na snovima. Vidim ima tu i mapiranja snova, metoda iz tibetanske tradicije, Kastanede... Malo bih se dublje upoznao sa različitim načinima i vidio u čemu se nalazim. Naravno i sam eksperimentirao. Evo jedna stvar mi je pala na pamet ovih dana koju ću isprobati u prvom narednom lucidnom snu (koji nažalost kod mene nisu svakodnevni). Radi se o tome da sam svaki svoj lucidan san iskoristio za neko svoje zadovoljstvo, da sam u svakom snu bio usmjeren na sebe. Ono što želim napraviti u narednom snu je biti posmatrač svega što se odvija mimo moje namjere, jer pitam se ako u lucidnom snu moja svijest i volja kreiraju radnju, šta se dešava ako isključim namjeru i ako sam samo posmatrač. Unatoč mojoj svjesnosti san će se i dalje nastaviti i pitam se šta je to što ga kreira ukoliko sam isključio svjesnu namjeru i samo posmatram. Ako je tu na djelu moja podsvjest onda to može biti prilika za neku vrstu nijeme komunikacije sa njom.
I za kraj da podijelim sa vama simpatican isjecak iz jucerasnjeg sna. Sanjao sam da na tv-u gledam emisiju u kojoj morska krava radi joga asane :-). Nakon sto sam se probudio nisam bio siguran ni da li postoje te morske krave, pa sam odmah po dolasku na posao izguglao morsku kravu i bila je ista kao i ova sa tv-a

Pozdrav Ivana;

ivana1005 je napisao/la:

..Ne znam događa li se još kome da s vremena na vrijeme se čisti u
snovima,možda svakih pola godine,godinu,nađem se ...

Događa se i meni slično, no rijetko. Ja to nazivljem "restartiranje mozga u snu"
No, prije toga, organizam mi mora biti maksimalno iscrpljen, kako bi tijelo zamrlo dubokim snom,
iz kojeg me jedva probudi radio nakon nekoliko minuta glasne buke.
Tu se tada događaju raznorazni filmovi, kušnje, nebi stalo nabrojati na sve prste ruku tolika skakanja iz sfere u sferu,
od flash putovanja po kontitnentima, susretima s izgubljenim dušama, susret sa samim sobom u drugom vremenu i mjestu na nekoj drugoj paraleli, jednom riječju 100 snova kroz samo jednu jedinu noć.
Fora je bila ustati ujutro i do podneva nastaviti sanjati u javi, raspamećeni glavom među oblacima.
Samo što po 2 tjedna dođe krizno vrijeme da uopće ne sanjam ništa, pa prođe jedan uštap, pa mjesec dana događa se opet svašta u snu.

22

Citat :

Ono što želim
napraviti u narednom snu je biti posmatrač svega što se odvija mimo moje
namjere, jer pitam se ako u lucidnom snu moja svijest i volja kreiraju
radnju, šta se dešava ako isključim namjeru i ako sam samo posmatrač.

Ja činim tako u 99% slučaja, jednostavno prepustim sve svojim tokom (osim kad nije neka frka, ali tada se svijest javi sama od sebe). Događa se puno toga. Dolaze mi odgovori na najteža pitanja, ljude vidim točno onakvima kavi jesu iznutra ono što skrivaju, ono negativno, pogotovo koje poznam. Do sad nisam mogao provaliti samo u dvije osobe.
Iz toga svega je moguće puno više iskoristiti nego kod klasičnog lucidnog sna.
Bilo da bos gasim po rojevima žalčara, razgovaram sa papom ili nešto treće. San je san i najbolje ga je pustiti i vidjeti što će ispasti iz njega. To može biti pretskazanje za dan koji je pred nama, bar u većini mojih slučajeva.

- pitanje za "22"
Zbog čega si označen tim brojem? Zar nije Univerzalni broj 42? U čemu je bit?
Pogledao si seriju The Prisoner 2009. U onom pokusu sa snovima svi su ljudi označeni
nekim brojem, ali nisu svjesni ničega. Osim one žene koja je ležala pod tabletama godinama
kako bi kontrolirala to selce, i kad bi se je probudilo, pojavljivale bi se neke crvotočine po selu.
Nerazumljivo je to na koji način je jedna osoba mogla kontrolirati sav taj projekt preko sna.
Gotovo nikakvog poučnog zaključka nisam mogao izvući iz te serije..

Ovo mi je sve tako čudno,napokon! Priznajem bila sam lijena i dugo mi je trebalo da shvatim kako se moji snovi zovu ali nadoknaditi ću sad kad imam gdje..
Da se vratim na tu potrebu duhovnog pražnjenja ili ne znam čega?Uglavom znam gdje se njegova kuća nalazi,obilazim ju vrlo često,ali nema nikoga kad pozvonim.Sasvim ne namjerno se pojavljuje valjda kada najviše trebam u realnosti ili? Dugo se bavim tim likom..tko je i što bih mogao značiti? Uglavnom,uđem u njegovu trošnu kuću,rekla bih da je nekakav indijac,rom,puna kuća ljudi i stol kao za masažu.Liježem na njega i nakon njegovog tretmana osjećam ''lucidne božanske snove''(stvarno ne znam da li i to ima naziv)?
Budem ljuta kad ga nema a kao treba mi...Moji lucidni snovi,uglavnom su,''vlak smrti'' sa svojim bratom,kupnja u dućanu,volim kupovati(uvijek u istom dućanu),druženje s određenom ekipom,malo letenja,malo promjena ljudi i tako....volim i putovati:) Hvala na pozdravima,uvijek sam ih željna,pogotovo nova!Pozzzzzzzzzzzzzzzz!!!

Pozdrav Chris-u! Tako ste svi ljubazni...
Mislim i ja da se iza toga nalaze poruke koje mi predkazuju nešto...Dvaput sam doživjela ostvareni deja vu ali to je druga tema...ali ne kažem da iza njih ne mogu biti krivi odgovori...moji,moja projekcija koja kao anđeo i vrag šapuću hoću li,neću li?

i da,nešto kao resetiranje mozga,bravo,pokušati ću tvoj način,odlično!

Starac ili mudrac o kojem pričaš je direktno povezan s tvojim Jastvom ili Selfom, dakle tvojim istinskim bićem i Jung ga prepoznaje kao arhetip starog mudraca ili starog mudrog čovjeka, čarobnjaka, Merlina i sl. Pretraži malo Google s ključnim riječima "old wise man" "archetype" "jung" pa si malo proučavaj, ima tu dosta toga za studirati...

Inače, mudro je držati se Junga jer u tumačenju psihe nije plošan kao Freud, a zahtjeva određeni napor kod razumjevanja koje na kraju tek "sjeda" na pravo mjesto kad dođeš sama do svojih ali istih uvida u određenu materiju. To ti omogućava bar donekle da se ne izgubiš u iluziji, jer kad su snovi u pitanju i inače ta stanja, teren je vrlo klizav i lako se zaigrati i zalijepiti se za bilo kakvu osobno smišljenu ili kolektivno naslijeđenu doktrinu, a kad ti se to počne dešavati, onda gubiš smisao za realnost... zato je pametnije ne pretjerano tumačiti, već se držati emocionalne esencije uvida kojeg si dobila u određenom stanju. Drugim riječima, želim ti ukazati na to da ono što profani svijet naziva "dobro" i "zlo", je ustvari isti naziv za "laž" i "istinu". Većina ljudi podsvjesno obožava laž jer živi u njoj i od nje, panično se boje realnosti, stoga ih često možeš vidjeti kako se gube u iluzijama i cijeli život spavaju, rekli bi filozofi "ponašaju se na način svojstven krdu"... snovi nisu područje za bijeg, već područje za rad na sebi i raskrinkavanje vlastitog sljepila. Snovi ne lažu, jedino njihov jezik komunikacije ima malo više dimenzija nego li su to naši misaoni procesi koji se temelje na tim sirovim konstrukcijama koje nazivamo govorom, tj. jezikom. Jung je tu još uvijek neshvaćeni genij i njegova djela su daleko ispred našeg vremena, a pogotovo rezoniranja običnog puka. Mislimo li se doista pozabaviti sa sobom i svojom psihom i "prosvijetliti" se na neki način, onda je tu potreban itekakav posao, napor, volja i mudrost, kopanje po sebi i nezaobilazno odricanje... inače, nema puno koristi. Nisam sreo čovjeka koga je "prosvjetlilo" čitanje knjiga ili stvaranje ovakvog ili onakvog mišljenja o ovome ili onome...

Evo za početak jedne stranice o mudracu u snovima i vizijama:
http://en.wikipedia.org/wiki/Wise_old_man

christopher_johnson je napisao/la:

- pitanje za "22"
Zbog čega si označen tim brojem? Zar nije Univerzalni broj 42? U čemu je bit?
Pogledao si seriju The Prisoner 2009. U onom pokusu sa snovima svi su ljudi označeni
nekim brojem, ali nisu svjesni ničega. Osim one žene koja je ležala pod tabletama godinama
kako bi kontrolirala to selce, i kad bi se je probudilo, pojavljivale bi se neke crvotočine po selu.
Nerazumljivo je to na koji način je jedna osoba mogla kontrolirati sav taj projekt preko sna.
Gotovo nikakvog poučnog zaključka nisam mogao izvući iz te serije..

Odabir ovog nicka je najvjerovatnije posljedica nedostatka kreativnosti prilikom registriranja na forum :-). Numerologija mi nije jača strana, a i ne smatram je naročito bitnom za sebe, tako da ovo nema neke posebne veze sa značenjima. Ne znam čak ni je li 42 Univerzalni broj i po čemu ima takvu ulogu, a nisam gledao ni seriju koju spominješ. Međutim, sa brojem 22 se susrećem kroz život oduvijek. To su neke rekao bih banalne situacije kao npr. da hodam gradom zamišljen, podignem pogled i naiđem na broj kuće 22 ili prolazi taj autobus ili na digitalnom satu često ugledam 22 (naročito 22:22). Ima tu nekog mehanizma sličnog kao kod snova tj. ako o tome razmišljam počne mi se i dešavati. To je neki oblik programiranja, proizvod obraćanja pažnje, sjećam se tako naprimjer kako sam u periodu u kojem sam radi ozlijede morao koristiti štake, pa sam tek tada postao svjestan koliko ljudi u gradu se koristi štakama. Dok sam nisam bio u toj situaciji jednostavno to nisam ni primjećivao. Tako nekako funkcionira i ovo sa brojem 22. Nisam sklon vjerovanjima da neko manipulira nama putem brojeva, a i općenito sam nesklon teorijama zavjere. Naravno vjerujem da različite interesne grupacije manipuliraju ljudima, ali ne vidim tu ništa skriveno, sve je prilično očito i na neki način uz obostranu saglasnost.

ivana1005 je napisao/la:

Dugo se bavim tim likom..tko je i što bih mogao značiti?

Ja bih bio sklon tumačenju da je on kroz snove realizirana tvoja potreba za vodičem, savjetnikom, upakovana u određenu kulturološku formu koja je iz nekog razloga optimalna za tebe. Naravno to što je ostvaren kroz snove ga ne čini manje stvarnim (ili manje iluzijom :-)). Inače ta ideja je jako primamljiva, imati vodiča koji nas kroz snove savjetuje ili na neki način pomaže... Kod mene to unatoč primamljivosti ide malo teže jer općenito sam nesklon ideji duhovnog autoriteta. Nisam protiv nego za sebe vjerujem da su svi odgovori već u meni i da sam sam sebi dovoljan za onu vrstu razvoja kroz koju želim da se ostvarujem. Vjerovatno zbog takvog mentalnog stava i nemam neku situaciju sličnu tvojoj, kako na javi tako ni u snovima. No to nije ni bitno, važno je samo da se mi razvijamo i upoznajemo na način koji je najoptimalniji za svakoga ponaosob, pazeći pritom, kako reče Gordan, da se ne gubimo u bilo kakvim iluzijama, ustvari da više posmatramo a manje se ljepimo za bilo šta.

22 je itekako okrugli i cjelovit broj, jednako kao i brojevi 7,10, 12... i naravno nema veze s hoolivodskim bajkama...

22 su slova hebresjkog alfabeta na kojima se temelji cjelokupna Kabala, a time i sve židovske svete knjige, poševši od Sefer Yecirah pa do Biblije

22 su poglavlja Otkrovenja po Ivanu

22 su staze kabalističkog drveta života koje povezuju 10 sefirota

22 su velike arkane Tarota

22 je broj Majstora Zidara u Masonstvu

22 podijeljeno sa 7 približno daje broj PI

itd... dakle ima ga svuda

Pozabavit ću se s Jung-om,zanimljiva teorija,ili i neću previše razmišljati,mislim da može biti očinska figura ili uistinu neka potreba za nekakvim vodičem?I ako ovako ostanem,kao laik u ne znanju a imati lucidne snove,biram ipak to nego mudrost.. Ne znam zašto je loše bježati iz stvarnosti u san,to je najlogičnija i najrazboritija ovisnost. Svi mi govore da ću protratiti život,imam trideset godina i valjda znam odlučivati,no jedina stvar koja me neko vrijeme zabrinjava-Učestalo,jest pitanje, gdje sam trenutno-u snu ili u javi?Odnosno u javi,zamjenim nešto iz sna...Pričala sam s uglednim psihijatrom koji mi je rekao da je sanjati krasno i zašto ne sanjati ali kad se počinju miješati ta dva svijeta,sna i jave,imao je dijagnozu Borderline-a(granični poremećaj osobnosti) i liječilo bi se ljekovima,halo??Tako da ne želim o snovima više nikome osim Vas !
btw. numerološki univerzalni broj jedinstven je za svakoga,ali 11 i 22 su inače univerzalni brojevi bar što se numeroligije tiče

Hajdemo od početka. Jedan je prostor kojeg smo podjelili na dva prostora i priklonili svu pažnju samo jednom. Jedan smo nazvali java (u njemu se manifestiraju misli), a drugi san (gdje nastaju snovi). Snovi su općeljudsko, prirodno i zdravo iskustvo korektivne prirode. Međutim, povratkom u područje gdje "žive" snovi jednako je važno kao i područje koje nazivamo realnost, samo mi to potiskujemo i ne prihvaćamo. Zato smo postali hladna, racionalna i mentalna bića jedva sposobna za neki zamjetniji emocionalno odziv (osim pravih umjetnika itd). Izgubili smo intuiciju, latentni osjećaj (predosjećaj) i instinkt koji je bar milijun godina stariji nego li se pojavila prva iskra intelekta. Nažalost, to ni mnogi psiholozi ne žele prihvatiti, već i dalje promatraju ljude temeljem modela i statistike. Dok ne spojimo svjesnost da dva prostora, nikad nećemo razriješiti probleme ovoga svijeta, jer moguće ih je riješiti samo ako izliječimo sebe same. Zato su sva ta mirotvorstva i kojekakva blebetanja o ljudskim pravima samo još jedan izraz ljudske nesavršenosti, jednako kao i ratovi. Uravnoteženo i cjelovito ljudsko biće nije sposobno niti za rat, niti za bilo koji izraz ili djelovanje koje nije dio njegove prirode.
Odgovoriti na pitanje da li je ovo ili ono san, ja ću ti reći da je i tvoj život san, sve dok ne izađeš iz obrazaca ponašanja, dok ne razriješiš komplekse, poništiš sva uvjetovanja i ne umiriš misli tako da one potpuno nestanu. Isto je i sa snovima. U snovi su jednako lažni kao i tvoj život koji sanjaš tj. životariš, a smatraš ga svjesnim, a u biti živiš mentalni film koji ima malo sa stvarnošću. Film je i jedno i drugo. Psihički Holiwood. Ono što su misli na javi to su snovi u prostoru sanjanja. Međutim buđenjem u snovima izlaziš svjesno iz filma snova, jednako kao što se barem jednom u životu istinski probudiš i doživiš "prosvjetljenje" uglavnom kad te neka nevolja ili strah natjera na trenutno zaustavljanje misli, osim ako nisi višegodišnji trenirani meditant ili majstor neke od vještina poput Joge i sl. sistema. Koliko osvještvaš snove, toliko osvještavaš i svoj život na javi, jer um je jedan, samo smo naučeni da razdravajmo i odbacujemo. Počinješ osjećati da san prelazi u javu, a java u san, kao da si u konstantnoj čaroliji ili alfa stanju, osjećaš se poput umjetnika, vidiš ljudske obrasce, boli te ljudska glupost puno više nego davno prije kad je nisi niti primjećivao, postaješ osjetljiv, osjećaš latentne stvari, um radi besprijekornije i pronicljivije, uostalom cijeli taj toliko "važni svijet" ti postaje smiješan i čini ti se kao cirkus kojeg vode najveći klauni, a čudiš se kako ostali to ne primjećuju i sl. (Kako Marko Pogačnik kaže za njih da su to "Divljaci u kravatama" koji ništa ne osjećaju.) Drugim riječima, otvaraš se svojim pravim mogućnostima i malo po malo postaješ cjelovitiji. Ta dva svijeta se počinju prožimati i bivati jedno, jednako kao i Njemačka nakon pada berlinskog zida ili kao kad progledaš i na drugo oko, a cijeli život si smatrao da si kiklop. Tako je to nekako.
Borderline spada u teške psihoze, tj. osoba koja ga ima ga nije dobila preko noći, već svoju distorziju uma zaslužuje ili nekom gadnom traumom u osjetljivom dijelu života ili je jednostavno rođena takva s tim predispozicijama, isto kao i SCH. Nije to gripa koju dobiješ od cure ako se ljubiš s njom, niti se može izliječiti, a pogotovo ne kemijom. To nema veze sa snovima. Ako je čovjek labilan i shizofrenik po prirodi, naravno da je potencijalna opasnost da svoju nestabilnost produbi određenim praksama uma, ali za zdravog čovjeka nema nikakve opasnosti. Drugim riječima, mogli bismo reći: tko je već lud, brže će poludjeti, tko je stabilan, postat će još stabilniji. Daj ludom da popije čašu vina i bit će još luđi, daj zdravom, taj će se veseliti...
U svakom slučaju, ljudi koji ne sanjaju su u puno većoj opasnosti da "odlijepe", jer osim što su potpuno nesvjesni u 1/3 svog života, oni su i odbacili jedan veliki dio svog uma i parcijalno percipiraju. Osobno, ne vjerujem umjetnicima koji ne sanjaju svaki dan i koji nemaju jaku imaginaciju. Umjesto da djecu u vrtićima i školama uče sanjati kako bi se vratili vlastitoj prirodi, oni ih zatupljuju kojekakvim pričama i glupostima, koje kasnije izrastu u implantirani stil života.
Stoga, samo ti sanjaj i uživaj, jer dok si god na svojem planetu u svojem malom svijetu, nitko ti niša ne može. Ali onog trenutka kad dopustiš ijednoj stranoj ideji da uprlja taj tvoj nevini svijet, onda počinje trovanje koje završava paklom. Naravno, snove koristi kao jezik duše, a ne kao alternativnu istinu u koju želiš pobjeći. Zato vjeruj u sebe i u to što jesi u dubini svog bića, a da bi se riješila svega ovoga ostalog što silom želi ući u tebe, samo se smiješi i koristi humor što više...
P.S. 11 je broj koji predstavlja jednu vrst cjeline i savršenstva, jednako kao i 22. 11 je zbroj 5 i 6, pentagram i heksagram, ujedinjenje mikrokozmosa i makrokozmosa, upravo ono što sam ti opisao u ovom postu, spoj tvog unutrašnjeg i vanjskog svijeta...