Letenje u snu kao predvorje lucidnosti

Slucajno sam naisla na ovaj forum..dobro, ne bas slucajno jer sam trazila neka iskustva vezana uz sanjanje.
Ukratko bih opisala neke svoje snove.
Inace se sjecam gotovo uvijek svojih snova, no kao i svima oni blijede tokom dana..tako da mi onda uglavnom ostane samo neko generalizirano sjecanje i osjecaj;iz tog razloga sam odlucila zapisivati snove i malo se pozabaviti time.
Snovi koji mi ostanu uvijek u sjecanju su snovi kad znam da sanjam;s time da tu kod mene postoje dvije vrste:
1.znam da sanjam( rijetko) ali ne kontroliram san
2.sanjam da sanjam i znam da sanjam i ta kombinacija zna ici cak i trostruko

Ima tu svakakvih nazovimo cudnih snova ali nesto me posebno zanima.
1.Cesto sanjam da letim, s tim da i tu imam dvije metode:jedna je kad se uzdizem i lebdim, a druga je da se prvo zatrcim i onda veliko brzinom letim.To nije nikakav problem..cak i uzivam u tome no prije nekog vremena sam sanjala da letim, proucavala okolis...mogla sam biti gdje god zelim da provjerim gdje sam..no onda mi se dogodilo da sam pojurila stravicnom brzinom i nisam se mogla zaustaviti, nemoram ni reci koliko me to uplasilo jer mi se nikad nije dogodilo da letenje ne kontroliram.Uspjela sam se strasnim naporom zaustaviti trenutak prije nego sam izletila iz sna...tj.te slike.
Sto bi to moglo predstavljati? napominjem da kad letim gotovo uvijek sam sama, u pustim krajolicima zuckaste boje uglavnom...ili letim po gradu po noci koji je prazan.
Tu stravicnu brzinu sam iskusila i prije u jednom snu koji je bio prava mora u Icke stilu..sanjala sam da sam sanjala i onda sam se probudila u snu i sjetila sna u kojem sam jurila isto stravicnom brzinom gotovo sam ostala bez oblika i onda su mi vanzemaljci(nazovimo to tako, znam da zvuci glupo) uzeli jajne stanice.Katastrofa, a nisam inace sklona tim teorijama zavjere i sl.

2.Sanjala sam da sam se gledala u ogledalo ( i to cesto sanjam) i vidjela sam stravicno prelijepo bice nije imalo ni nos ni usta samo duboke sjajne crne oci..normalne velicine znala sam da sam to ja u snu naravno, a kasnije sam bila prilicno potresena.Bila sam gotovo hipnotizirana tom savrsenom ljepotom nemogu ni opisati taj osjecaj..nije to bila neka fizicka ljepota nego nesto neopisivo.

3.I sto sam jucer sanjala.Sanjala sam u snu i znala sam da sanjam i sama sebi sam objasnila san u snu.
S tim da kao da sam se rascijepila na dva bica, jedno bice je sanjalo a drugo je znalo.Ko da su bila dva ja.(malo mi je tesko objasnjavati te dvostruke snove)

Toliko od mene, ispricavam se na dugackom postu i iznosenju mozda preintimnih razmisljanja i dvojbi.
Lijep pozdrav,

Misliš da je slučajnost što si došla?! Ništa nije slučajno, samo toga nismo svjesni!

Dobrodošla na forum i općenito u virtualne prostore udruge NIA!

Odlično je da se sjećaš svojih snova, jer znači da polažeš pažnju na svoju unutrašnju prirodu, a to je nezaobilazno za cjelovitost bića. Problem i greška kod tebe je što to detaljno i precizno ne zapisuješ i prizivaš u svijest dnevnog života, jer ćeš na taj način proširiti "otvor" kroz koji ulaze snovi u tvoju svijest, a time ćeš oplemeniti vlastitu prirodu na jedan suptilni, umjetnički način, koji nećeš moći objasniti riječima, iako će biti prisutan tokom cijelog dana... Nije dovoljno samo ponekad zapisati, već nastojati svaki dan što više sadržaja iz predvorja nesvjesnog dovući na svjetlo dana, a tokom dana uranjati u svoje sjećanja svojih snova i produbljivati svijest o njima.
Biti svjestan da sanjaš samo je početak, međutim za kontrola sna ili kretanje prostorom sfere sna je potrebna posebni trening. Čak kad si i svjesna da sanjaš (lucidna), ti nisi u cjelosti svjesna mehanizma sna, već i dalje strepiš od pada sa zgrade, iako znaš da sanjaš, ili i dalje bježiš od aliena, iako znaš da je on personifikacija tvojih nesvjesnih autonomnih psihičkih sila u tebi...
San unutar sna zna biti trik s kojim nastojiš umanjiti neki problem ili realnost cijele situacije na koju se odnosi san koji sanjaš, jer kad u snu neku scenu proglasiš snom, onda ona na neki način gubi na težini... s druge strane mislim da si dosta fleksibilna i slobodna u percepciji svijeta, vanjskog i unutrašnjeg, pa ideja sna u snu i iteracijski tako, predstavlja samo jedan vid prihvatljivosti takve ideje. Neki ljudi su kruti u razmišljanjima i percepciji, pa im je nemoguće prihvatiti ideju da mogu biti npr. rasuti cijelim svemirom kao zvijezde ili da mogu imati svjetove unutar svjetova ... to se najbolje ocrtava u snovima. Imati apstraktne snove je za mene nadasve idejni pomak, pa bio on percepcijski ili mentalni.

Što je let? Što za pjesnika znači let... isto što i sloboda! To je najbolji način izražavanja slobode u snovima, ali i neprizemljenosti, npr. previše si u oblacima, a nikad čvrsto na zemlji. S druge strane, vježbanje letenja učim ljude na radionicama lucidnog sanjanja kako bi postigli lucidnost, ali kako bi i idejno "omekšali" i shvatili da ih bilo koji koncept koji je prihvatio mental, tj. razum, sputava i determinira. Letenje se iskorištava za buđenje u snu, jer je apstraktno ljudskom biću, a daje neopisiv osjećaj slobode i bijega od neke vrste mentalnog ropstva, vjerovatno i ti personificiraš ili nadasve inkubiraš san svojim dnevnim naporima da se nadvisiš, da ideš dalje i više...
Kako W. Goethe kaže u Faustu:


Sunce već tone, zamire već dan,
Al' ono drugdje novi život stvara.
O, imat krila - moj je davni san,
i letjet za ljepotom toga žara!

Da, o divna li sna! al' sunce zapada
Ali, čovjek ima krila duhovna,
Ali tjelesna ne. Bogovi nisu dali!

Ja cijeli sanjački život letim i vježbao sam kontrolu snova prvo na letenju, tako da sad mogu proletjeti i kroz ušicu igle na sve moguće načine, sve što mi dopušta fleksibilnost uma. Poseban užitak su dugački skokovi i odrazi koji se pretvaraju u let... sve je to isto, bitan je osjećaj, forma ne!
Moraš poraditi na fokusu i kontroli uma, jer "ubrzanje" koje nisi mogla kontrolirati vjerovatno je derivirano iz tvoje silne želje da učiniš veliku "mentalnu gimnastiku" ili individuacijski skok, ali bez pokrića. Nije problem naučiti brzo voziti, već stati na vrijeme!
Žuta boja mogla bi značiti intuiciju, ali mislim da ovdje ima veze sa jesenjim bojama, ili zrelost ili nešto što je prošlo, ocvalo...
Grad u snu: ah, lucidno plavičasti, pitomo pusti grad noću, kao Zagreb prije rata, kao noći na slikama Paula Delvauxa ili De Chirica i Dalijeve reminiscencije na mjesečini uz oca... nešto prekrasno, a govori o bližoj podsvjesti, tamo gdje se, pretpostavljam, rađa tvoj stil, tvoja kreativnost... bar je tako bilo kod mene, a djelomično sam taj prizor iskoristio i u svom filmiću na početku i na kraju kojeg možeš pogledati na:

https://www.youtube.com/watch?v=HaUyhS8RwDI&fmt=18

Kažeš, ostala si bez oblika, možda nekonceptualna, možda si se oslobodila nekog ograničenja i odmah su se pojavili "alieni", tvoje potisnuti sadržaji i krhotine vlastitog bića koji imaju svoju autonomiju i lutaju dubinama podsvjesti... a treba ih natrag integrirati u biće. Nema Icke ništa s tim, niti shvaćaj predstave u snovima onakvima kakvima ih tumače "new age" brijači koji su indoktrinirani mentalno-fantastičnim orgijanjima tipa "Kasiopejci", i slično. Um ima svoje zakonitosti, a jedna je od njih ta da uvijek koristi tebi poznatu sliku ili predstavu u snu kako bi pokrenila taj suptilni jezik snova, tj. emocije nužne npr. za "razgovor" s Jastvom ili integracijom, ili čak rješavanjem kompleksa koji su nastali potiskivanjem... dalje nastavi sama, skužit ćeš bit.
Ti si na rubu lucidnosti, ali ti treba malo discipline i kontinuiranog rada na sebi, da te gurne preko ruba (dokazuje i točka 3 - dvostruki snovi i samo-objašnjavanje, tj. obraćanje pažnje). Šteta je da se ne razvijaš dalje, jer osjećam da u tebi ima potencijala, ali da ga još nisi izvukla na površinu i da ti treba više rada na onom što ja nazivam "nekonceptualna umjetnost", tj. uranjanje u vlastite dubine i pecanje dubinskih sadržaja koje izvlačiš na površinu i njihvom "materijalizacijom" paralelno izvršavaš svoju integraciju bića i individuacijski rad na sebi. To je temelj svih istinskih umjetnosti i umjetnika, ostalo je tehnika, forma, itd.

...i bez isprika, prati svoju volji i piši slobodno koliko hoćeš. Ako "gnjaviš" ili nemam vremena, odgovorit ću ti na meni svojstven (slobodan) način i svi su sretni i zadovoljni... Mislim da bi se mogla za početak malo pozabaviti mapiranjem snova objašnjenim na mojem drugom forumu:

http://dhcro.1talk.net/

P.S. otvorio sam novu temu kako bih malo rasteretio prethodnu...

Da...od svih snova najvise volim letenje..cak toliko da sam i u snu pokusala objasnjavati kako se to postize i da je sasvim normalno da covjek moze letjeti..u jednom snu sam bliskoj osobi pokusala pokazati kako se leti no nije mi uspjelo.
Cak bih mogla reci da sam pomalo opsjednuta letenjem do te mjere da mi je u budnom stanju padalo na pamet da se to moze da je potrebno samo ubrzanje.Taj pojam ubrzanja mi vec ulazi i u pore svjesnog razmisljanja - naravno ne bi mi palo na pamet da skocim s nebodera i sl. pa sam se zadovoljila brzim trcanjem preko blata da ne propadnem u njega...naravno uspjelo mi je i to mi je bilo veliko zadovoljstvo, s tim da mi je jasno da to i nije nesto posebno jer to trcanje po blatu u potpunosti podlijeze fizikalnim zakonima..ali mi je svejedno bilo zadovoljstvo jer mi je taj poriv za pretrcavanjem blata bio potaknut sanjanjem letenja.
Dok sam bila mladja puno mi je bolje sve to islo..mogla sam sanjati u nastavcima, sanjati ono sto zelim i sl...danas vise to ne radim ali pretpostavljam da bi s vjezbom mogla...letenje mi je ostalo ipak premda imam 34 god.I mogu zaista reci da ga ne smatram nemogucim..nemogu tu nista jednostavno mi je postalo jako blisko.
Znam da je greska sto ne zapisujem snove, nedostaje mi discipline..i to je stvarno steta jer su mi snovi svaku noc jako bogati..ujutro ih se sjecam..no kasnije ne puno i onda imam osjecaj nedorecenosti...drugima to mozda ne smeta ali ne osjecam se bas potpuno ako zaboravim san..na neki nacin znam da bih ga trebala zapamtiti upravo zbog svoje cjelovitosti.Zasto to osjecam stvarno neznam ali tako je.
Znalo se dogadjati da bliske osobe i ja sanjamo u isto vrijeme jako slican san, elementi sna su bili isti u smislu osoba i predmeta u snu..posto ujutro uz kavu cesto znam prepricavati snove .
Isto mi je jednom bilo zanimljivo kad sam nacrtala portret prijateljice s zmijama a ona je sanjala nesto jako slicno..vremenski se cak i podudaralo makar mislim da to i nije bitno.
Necu reci da nisam pokusavala primjenjivati neke tehnike...i to zadnjih godina kad sam izgubila neke sposobnosti..ali nisam ostala na nicemu dugo jer imam problema s balansiranjem, jako se lako zanosim i prelako brisem granice..pa se kod mene pojavljuje strah da necu moci funkcionirati u svakodnevnom zivotu.Dosta sam kontradiktorna.
Naravno procitala sam sve knjige od Castanede prvi put s 15 god. i kakva jesam jako sam se znala ufurat u to...ali onda mi se uvijek pocne svasta dogadjati pa brzo odustanem..no, uvijek iznova se vracam kao sto vidite.Taj poriv je valjda jako snazan.
Pokusavala sam i AP ali sam zakljucila da to bas i nije pametno jer nemam apsolutno nikakve kontrole u nicemu...nista nisam postignula osim da sam se probudila u svom tijelu koje nisam uopce osjecala i bila potpuno ukocena, nauzivala sam se straha kao nikad jer ni svoj dah nisam osjecala i opet sam s strasnim naporom se otkocila.Uzasno.
Dosta toga bih mogla napisati...bio bi predugacak post...a ovo i nije topic o tome.
Za pocetak bih htjela doci od toga da mogu kontrolirati letenje.

Svi mi volimo letenje, a što se tiče letenja u stvarnom životu, ja sam također znao joggirati trčeći u velikim koracima, izazivajući u pleksusu osjećaj letenja, ali nikad nisam poletio! :-) Svakako, to je divan osjećaj, i kad ga doživiš jednom u snu, na javi ga također možeš prizvati. Opsjednutos letenjem sam i ja prolazio, ali ne treba pretjerivati, pogotovo pomišljati da je to moguće u onom obliku kako to piše CCastaneda, jer on je ipak samo uspješan pisac književne fikcije, čija djela treba iskorištavati za poticanje motivacije, ali nikako ne kao new age "dogmu"...
Snovi su svijet za sebe i letenje u njima ti je dovoljno, ali uvijek teži da se razvijaš i rasteš, a ne samo da uživaš!
Letenje se "bilda" imaginativnom inkubacijom snova u kojoj treba učestvovati i osjećaj i osjet, slično kao kod vježbi izdvajanja svjetlosnog tijela ili astralne projekcije. Za netrenirani um s 34 godine se dobro držiš, tj. imaš žive snove. Čitajući tvoj prijašnji post, dobio sam dojam da si barem 10 godina mlađa, budući sanjaš na takav način, a to ne vježbaš... to ti je isto kao i s tijelom: priroda časti do 22-3. godina života, a kasnije mora biti prisutan sve jači i jači trening, inače, tijelo gubi na svojoj vretenastoj ljepoti... isto je i s fleksibilnim umom. Svi mi koji imalo osjećamo malo dublje i suptilnije od prosjeka puka, imali smo svoju čaroliju u tim srednjoškolskim godinama. Netko ju je iskoristio, a netko ju je prespavao. Riječ je ospecifičnom osjećaju slobode i stanja svijesti, koje uglavnom okopni kad se utopimo u radnu masu hibernirajućih umova koji žive u "modernom svijetu"... oni koji ostaju vječna djeca, oni spašavaju svoj svijet, tj. očuvaju ga sve dotle dok ne dopuste da ga vanjski svijet inficira... zato ljudi i s godinama sve manje sanjaju, jer se umjesto prema unutra, okreću prema van, svu svoju pažnju usmjeruju na nebitno, a svoje unutrašnje dijete zatvaraju u konceptualni kavez ideja, ili tamnicu ljudske gluposti, gdje kad istrune i poslijednja iskra života, postaju zombiji ili "stari ljudi". Kaže kineski filozof Mencije: "Samo veliki ljudi ne gube srce djeteta!" Zato nemoj da te ubije ono što ja nazivam jednom riječju "Koncept", tj. ideja, misao, pravilo, obrazac ponašanja, očekivanje mase, mentalno orgijanje i percipiranje svijeta... Ovaj svijet je jedan veliki cirkus gdje caruje ljudska glupost, a njime vladaju duševni barbari, bez obzira na njihove veličanstvene i umišljene titule. Istinski umjetnici poput Hundredwassera ili slovenca Marka Pogačnika, cjelovite osobe i istinska ljudska bića koja su u skladu s prirodom, jedina su održiva na ovom svijetu, ostalo je sve humanoidnost i idejna zaluđenost. Moj pokojni frend dionizijskih vrlina, rekao mi je jednom prilikom: "Odreci se svijeta i naći će ti se pod nogama!"... drugim riječima, bori se za svoj svijet i bavi se samo svojom politikom, gdje ti je jedini autoritet u tebi duboko prepoznat kao tvoje istinsko biće... ostalo je sve laž, a da bi održala taj svijet i osluhnula govor tog bića, potrebni su ti snovi i kontrola u njima... mapiranjem snova, vrlo brzo ćeš shvatiti da cijeli sanjački svijet ima prizvuk i elemente djetinjstva, dok smo još biti to što doista jesmo, a ne uloge u društvu i umišljene civilizacijske figure.
Da bi održala svoju slobodu potrebna ti je disciplina. Bez discipline nema slobode! Kakva kontradiktornost. Ako imaš disciplinu, tvoja volja uvijek postiže cilj, a to znači da te ništa ne može pokoriti u tvojoj namjeri, zato što god radiš vježbaj volju ukoliko želiš biti slobodna...
Hehehe, prijateljica sanja zmije! :-) Zanimljivo... biće da joj se neki sex mota po glavi prema kojemu nije baš otvorena ili postoji potisnuti strah... globalno govoreći. Podudaranje snova je moguće kao i podudaranje obrazaca ponašanja u društvu. Vrlo je vjerojatno da će osobe koje "briju" na isti način imati slične elemente snova, međutim za svog života nisam sreo osobu koja je bila u tuđem snu, tj. osobe koje su dijelile san.
Teško je da ćeš se ikada uklopiti u društvo ako si napravila ijedan korak na stazi individuacije ili ako si "individualac", zato se ne opterećuj tim, nego budi prilagodljiva u tom vanjskom cirkusu pad cijenu da zadržiš svoj unutrašnji svijet zdravim. Ljudi koji su izgubili sebe (a takvih je mnogo) su sitne duše, razbijaju se o hridi sudbine i vode uglavnom plitke i nezanimljive živote, pa čak da su i svjetski poznati glumci ili pjevačke zvijezde. Stoga, ono što ti srce kaže, to radi bez pogovora, a strah pusti da prođe "kroz tebe", jednostavno se nemoj hvatati za njega i ignorirajući ga na taj način on će nestati. Strah voli hvatati se na strah, on želi pažnju, on se hrani, ždere tvoju energiju... nemoj mu je dati!
Svi smo mi prežvakali Castanedu i oni pametniji nisu završili lutajući po Sonori i žvačući tripove da bi dosegli "viša stanja svijesti". On je odličan za motivaciju i za oživljavanje te čarolije u nama, međutim svatko ima svoju...
Kad već odlučiš vježbati AP, onda budi spremna na to da vrlo moguće da ćeš u snovima tj. rubnoj svijesti doživljavati najveću moguću paniku, kako ja kažem, kataklizmički strah, koji se zna pojavljivati tik pred samu projekciju, uz šumove i zvukove, poput početka pjesme "Eternal" od Joy Divisiona ili zvuk prelaska dječaka Ivice u "Zemlju crtica" koji si mogla čuti ako si kao mala gledala crtić "Djeco ivica se zovem..." Taj strah je kao okidač ili opna kroz koju moraš proći, uglavnom vlastitim ludilom i voljom, jer hrabrost i vjera tu ne pomažu... a nakon toga počinje blaženstvo, osjećaj i nešto što nije niti san, niti java... oni koji su to doživjeli, znaju kako to izgleda. Dakle, nema straha, to su normalne pojave, kao i ukočenost, "gušenje" i sl. Strah te treba biti vlastitih uvjerenja i budalastog inzistiranja i orgijanja mentalnog uma... od toga ljudi polude, a ne od praznog uma! Puno istine leži u onoj "No brain - no pain!"
SUtra mi baš počinje prvi ciklus škole lucidnog sanjanja kojeg vodim s grupom, ako stigneš i imaš volju, prijavi se i dođi. Inače, ako želiš kontorlirati letenje, baci se na mentalni , tj. psihički trening uma koji je baziran
1) na detoksinaciji tijela
2) umirivanju uma
3) neprijanjanju za misli, slike i ideje
4) fokusiranju pažnje na jedan jedini i nepomični objekt...
U yogi imaš dobar dio toga... Ako želiš bolje sanjati, kao prvo se riješi svih otrova koji ti ne trebaju, a to su kao prvo: kofein, nikotin, šećer i sve što diže i spušta... nemaš pojma koliko to ubija spontano i suptilno ljudsko biće, i stvara auto-agresiju, a fizički te uništava malo po malo...

Sto se tice neuklapanja u drustvo tu sam vec veteranka, nisam se uklapala ni kad sam bila puno mladja a kamoli sada..no to me ne smeta..nikada kod mene ni nije bilo mogucnosti da se odreknem svog nacina razmisljanja, ponasanja ili ciljeva zbog komoditeta i eventualnog prihvacanja vecine.Znatizeljna sam po prirodi, mozda cak i previse pa cesto skacem s jednog na drugo..ali mislim da je to uz sve nedostatke ipak puno bolje od gledanja samo u jednom smjeru.
Sto se tice Castanede to sam apsolvirala odavno i moj zakljucak je da je to sjajno knjizevno djelo u kojem ima pomijesanih svakakvih tradicija..volim analizirati..i sama se uvjeriti u nesto, nisam od onih koji slijede nesto, ili nekoga-jedino mi vrijedi ono sto sama dozivim i vidim..No ipak uzivam kad me ponese dobro knjizevno djelo..kao npr.Autobiografija jednog jogija...poletim na javi.A da sam brijala po Castanedi..jesam, ha,ha.cak toliko da sam silom pokusavala vidjeti ruke u snu...uspjelo mi dva puta i odustala sam...bolje da si odredim nesto blize meni neku drugu kontrolnu tocku-recimo.
Puno sam toga procitala i nakon svih tih istrazivanja jedino sto sam zakljucila je da nista neznam i da je to bez vlastitog iskustva samo gomila podataka koje mogu prepricavati kao papagaj...zato ne volim new age brijace, cak su mi gori od zombija koje vidim svaki dan.
Naravno ne trebam onda ni reci da ne ulazim u nikakve grupe jer se strahovito opirem bilo kakvim organizacijama..jedini tecaj na kojem sam bila je kriya yoga samo iz razloga jer mi nitko nije mogao to pokazati osim na tom mjestu.Znam da zvuci ruzno ali mogu samo reci fuj..izbrijavanje do besvjesti, plus jos neugodno iskustvo same tehnike.Previse sve volim raditi sama.
Evo jucer sam probala autosugestijom izazvat san da znam da sanjam...i uspjelo je.No, samo u jednom, snu koji je bio odvojen od ostalih(bilo ih je 3 ili cak 4-ne sjecam se bas najbolje).Cak sam napravila malu skicu, prilicno siromasnu ali za pocetak bude dobro.Prvi san je bio povezan s morem, i sjecam se bio je tu jedan dugacki mol preko kojeg sam se zatrcala i skocila s njega...., drugi snovi su bili po obicaju u tom jednom gradicu negdje u Dalmatinskoj zagori ili Crnoj Gori...mali kameni grad s elementima veceg grada, pa neki most kao u Slunju i sl...ostali snovi su se dodirivali s tim gradom i mijesali s poslom ovdje..znala sam da sanjam u snu gdje sam razlagala jedan svoj problem osobni, nevezan za posao..vidis sad kad pisem mislim da je to ipak bio drugi po redu.

Posto se bavim slikarstvom i kiparstvom u potpunosti sam vizualni tip, snovi su mi jako detaljizirani (vecina)...neznam kako bih rekla..uobliceni recimo, i sto mi je zanimljivo osjecam mirise u snu..mirisi me znaju vise dojmiti od same slike...i sto sam primjetila kad god sanjam gluposti vezane uz posao(obicno u tim snovima razlazem medjuljudske odnose u simbolima-takvi snovi su uvijek tamni samo s osvjetljenim licima i predmetima (simbolima) jako su priblizeni, imam osjecaj kao da su mi uz lice..takve snove ne volim jer su presiromasni oblicima i u jednom trenutku gube prostornu dimenziju.
Pogledala sam tvoj video i da, tocno je takva boja kad letim po pustom gradu i iznad strujnih vodova..
Dobra je ta fora s mapiranjem..polako dolaze sjecanja dok crtas...cak mi se cini da bi mi to dobro doslo i u crtanju...vidjet cu da li cu s vremenom moci staviti vise detalja...sto se tice AP zasad necu nista vjezbati poradit cu na prisjecanju snova i budjenju u snu- namjernom.
imam taj problem kao sto sam vec rekla prije, prelako brisem granice i precesto se pitam na javi da li je to san..i onda pocnem svasta misliti, svasta primjecivati....bolje da steknem malo kontrole pa cu onda "zagrebati".Samo da jos spomenem nesto uz letenje...lebdenje...to mi je isto jedna inacica letenja kad se u snu pocnem uzdizati prema gore..obicno pocne tako da si vidim stopala i onda se uzdizem prema gore..ali u to slucaju letim jako visoko i kao da sam na nekom mjehuru ispod osjecam kao da me nesto podupire tjestasto..neznam najbolje objasniti.

Bez obzira što priča CC, tehnika gledanja u ruke je jedna od pametnijih tehnika za održavanje lucidnosti, naravno tek kad se probudiš u snu. Tražiti ruke u snovima bez prethodnog vježbanja je sizifov posao.
Gram prakse vrijedniji je od tone knjiga, i na kraju od knjiga nikakve koristi ukoliko u njima ne postoje praktični recepti koji te vode do opisanih rezultata. CC tu nije zadovoljio. Rekapitulaciju je pokupio od starih autora, Ouspenskog Gurdjieffa, Crowleya i nekih psihologa, Tensegriti je ili izmislio ili uzeo sa istoka kao i sanjanje koje je lošija verzija treninga zen tibetanskih majstora koji to cijeli život rade... uvijek kažem, ne vjeruj ničemu što dolazi iz L.A. Ali divno ga je čitati i stvarno je majstor, bez daljnjeg.
Nitko pametan ne voli biti dio stada niti grupa, međutim u određenoj grupnoj dinamici najbrže se napreduje, a sam je najteže raditi i često se skrene s puta ili kako se kaže "zabrije".
Mirisi i okusi u snu više govore o tvojoj taktilnosti, nego o vizualnosti. Na kraju, pravi kipari bi trebali bili uvijek veći taktilci, nego vizualci, bar ja tako nekako mislim, jer ono što se osjeti pod rukom, niti jedna šminka ne može sakriti...
Ja duboko "patim" u sebi što ne znam crtati na umjetnički način, niti se znam služiti s uljem. Krpam se s fotografijom i glazba mi ide od ruke, ali nemam vremena za vlastiti razvoj. Vjerovatno bih da sam "slobodni umjetnik" prošao kroz crtanje i tehniku kista kako bih mogao izvući maksimum iz unutra, međutim, možda u slijedećem životu.
Mapiranje je zakon i vrlo je zarazno, kad uđeš u to, onda kao da si u virtualnoj realnosti koja u biti to nije, jer se isprepliće s tvojim životom... Poslije tih iskustava, ostali virtualni svjetovi, poput igrica i TV-a postanu ti dosadni, već jedvo čekaš da si "unutra"... Samo treba kontinuitet i volja...

Dugo nisam navracala na ovaj forum, mogu rec da me zivot malo zakuglao u drugim pravcima...no rado bih sada podijelila neka svoja iskustva u zadnje vrijeme..
Ticu se naravno letenja koje mi je i dalje broj 1 sto se tice najdražih snova.
Radila sam na snovima u smislu da postanem svjesna sna namjerno..i koji puta mi je i uspijevalo ali do te mjere da sam bila svjesna sna ali nisam mogla svjesno upravljati njime niti izvodit nesto namjerno s misli da je u snu sve moguce i da to onda mogu.I bilo je tu svakakvih snova nekih zanimljivih nekih koji su se kasnije cak i ostvarili u zbilji, nekih samo projekcija mojih problema i razmisljanja.
Sto se tice letenja, zadnjih par puta sam letjela s tim da sam bila svjesna da ljudi ne lete ali ja znam kako i gotovo u svakom snu sam pokusavala tu vjestinu nekoga u snu nauciti...naravno, nije mi uspijevalo...ja sam samo odletjela ali oni to nisu mogli.
Ali danasnji san mi je bio kako bih ja sama procijenila totalni proboj u odnosu na ostale...islo je ovako
U snu sam se nasla u svojoj sobi, nista specijalno...sad da li je to stvarno bila ova soba ili nije ali u snu je bila moja ..i promatrala sam stvari na stolu...sve je izgledalo najnormalnije i u jednom trenutku paznja mi se skrenula na nekakve mobitele i u tom trenutku sam shvatila da nis nije normalno, da mobiteli takvi u zbilji nemogu biti...sad koji je to detalj..nesto oko oblika, nacina na koji su bili postavljeni na tom stolu, kakva im je bila interakcija s prostorom i samo me preplavila spoznaja da je ovo san.Nikad mi nije to bilo toliko kristalno jasno...taj san je postao ko neki odvojeni prostor od mene.ma neznam kako da to uopce opisem.I odmah mi je palo na pamet sad cu probat.
Da, sad cu probat namjerno letjeti da vidim da li je to to.
U tom trenutku sam se nasla negdje drugdje, i dalje potpuno svjesna da je san opet kazem kristalno jasno mozda cak i jasnije nego sto sam svjesna okoline u budnom stanju.
I nista, ja stojim i mislim si sad cu ajde da vidim da li cu pasti..i pustim se i poletim.I letjela sam, svjesna svoje kontrole da to radim namjerno u snu i to me ispunilo nevjerojatnim zadovoljstvom.
Bila sam svjesna da kontroliram i radim nesto sto sam mislila da mi nikad nece uspjeti.
Ima samo jedna razlika letjela sam dosta sporije nego kad letim nesvjesno...to letenje je ispocetka bilo nesto cudno kao mjesavina lebdenja i letenja a onda je postalo letenje..i dalje se onda san nastavio u nekakvim cudnim mjesavinama svega i svacega...i jos jedna stvar, neznam uopce zasto mi je ta misao dosla u glavu ali stalno sam imala osjecaj da sam promatrana i da vise njih zna da sam ovdje.Glupo ali osjecala sam puno ociju na meni.
Toliko o tom snu..Kako biste to objasnili

Dobro došla u "operativni sustav" kako ruska subkulturna škola sanjanja naziva područje svijesti gdje nastaju snovi. Lucidnost koju si doživjela promatrajući detalje na stolu je nešto dublja od obične lucidnosti zato si imala drugačiji osjećaj okoline i san se distancirao od tebe, jer je on u biti popun nekog 3d filma. Isto ti je kad gledaš tv: piljiš u neki film i nisi svjesna uopće da je to film, već si potpuno u njegovoj radnji. Međutim kad zazvoni telefon, pažnja ti se makne od sadržaja na tv-u i vratiš se u svoj svakodnevni prostor... isto je i sa snovima, samo što su stvari suptilnije i kompliciranije za objasniti, jer prostor snova djelomično ulazi u sferu "nekonceptualnog" i finijih stanja, nego li su naša svakodnevna, razumska i mentalnatalna.
Shvatit ćeš da što ti je jača lucidnost, to su ti predmeti bistriji i lakše ti se fokusirati na pojedinosti. Cijela stvar postaje itekako realna, iako si svjestan da si u snu. Ja ponekad znam da sam u snu, a svejedno strepim od kojekakvih prepreka i opasnosti, jer sigurno je sigurno... iako s druge strane, ponekad testiram da li sanjam na taj način da se bacim s neke litice ili nebodera, pa ako preživim, znači da je san?!?
Lucidnost u snovima donosi slubodu, a letenje tu slobodu pretvara u potpuno ushićenje svih mogućnosti i nevezanosti. Kad čovjek jednom doživi tu slobodu, onda će joj se cijeli život vraćati, što će se odraziti na njegov svakodnevni život, jer mi nismo slobodni zbog konceptualnih i idejnih ograničenja koji su nam, kao softver, utisnuti u um... snovi to mogu omekšati ovisno o tome koliko radimo na sebi.
Kontrola letenja je sljedeća razina vježbanja kontrole snova, jer u početku je teško letjeti kako nas je volja, upravo zato jer smo naučili racionalno, tj. mentalno upravljati svojim djelovanjem, a u snovima to ne pali. Razum je tamo nepotreban i često je teško zbrojiti dva broja. U snovima se upravlja htjenjem ili voljom, osjećajem negdje u predjelu pleksusa, niže ili više, ovisno o prirodi stvari kojom se bavimo. Ono što nas sputava u letu je naš mentalni obrazac ili idejni koncept kojega se nismo oslobodili. Malo po malo uspjet ćemo zaobilaziti te svoje bespotrebne ideje (vježbama fokusa i umirivanja uma) i kontrola u snovima će biti besprijekorna. Moći ćete letiti na različite načine u različitim položajima, gotovo akrobatski bez i najmanjeg napora, nekako prirodno kao da ste ptice. Sjećam se da sam u jednom snu letio da bih izbjegao neku nevolju, ali sam bio zatvoren u nekom prostoru sve dok nisam odlučio proletjeti kroz ključanicu ili ušicu igle, rupu koju sam tako percipirao. Uspjelo mi je samo zato jer se konceptualno nisam opterećivao tom idejom da je to nemoguće... isto tako, probaj u snovima proći glavom kroz zid ili potpuno. Tu ćeš možda najbolje osjetiti što te spriječava u tome, isti onaj mehanizam koji ti pričinjava stres kad kasniš na posao.
Osjećaj da te netko gleda: ne znam što bih ti rekao za to. Premalo si dala informacija, ali vjerujem da je to posljedica svjesnosti koja ti daje za mogućnost da gledaš stvari iz različitih kuteva. Možda je to dio nekog kompleksa unutar tebe ili obrasca nastalog kao reakcija na nešto. Možda je poruka da tamo "nisi sama", da ima još dijelova tebe koje još nisi asimilirala tj uklopila u sebe, budući se držiš gromade koju nazivaš "ja", a to je samo vrh ledene sante na svjetlu svijesti, puno toga je u moru nesvjesnog... i tu snovi vode važnu ulogu budući su sredstvo integracije ličnosti, tj. ja bih rekao našeg diferenciranog bića.

Ovo s letenjem je kako-kad. U mom slučaju
Ponekad letim besproblema i brzo, nekad plivam kroz zrak kao u bazenu, odnosno jako sporo,
nekad uzmem teret u ruke i nemogu stim letjeti uopće, vdižem se u zrak, ali ponovno padam

Ovdje govorimo o svjesnom letu, tj. letu u lucidnim snovima koji je potpuno drugačiji od spontanog leta u nesvjesnim snovima. Za svakoga let varira ovisno o "briji" u umu koju fura i koju povezuje s obrascima, kompleksima, frustracijama i svim ostalim potisnotim i nesvjesnim sadržajima. Što si lucidniji to ti je let čišći, tj. ništa ti se ne upliće u tvoj film letenja, ali je teško kontrolirati let, kao voziti bicikl kad prvi put sjedneš na njega... kasnije ide i letenje postane, kodovo svakodnevna rutina.

Važno je u lucidnim snovima imati fokus o tome da iako si svjestan ti si još uvijek u mehanizmu sanjanja, tj. možeš ti biti svjestan koliko god hoćeš da si završio u zatvoru, ali dok se ne izvučeš iz njega, nisi potpuno slobodan. Isto je i sa snovima, lucidnost je samo prvi korak i mnogi tu staju sa svojim naporima... bitno je pokušavati zaobilaziti mehanizme sanjačog sistema ili "hakirati" sustav, kako bi se to moderno reklo. Riječ je o ideji da svaki sustav ima rupe i svaki sustav je stvoren da bi te na neki način stavio u njemu potrebne granice s ciljem da ti crpi energiju u neku drugu svrhu koja nije tvoja svrha. Ovdje je riječ o trošenju energije na mentalni aparat koji nas drži kao piliće u kavezu zbog društveno-političkog i kulturno-ekonomskog determiniranja, da nismo niti svjesni da izvan farme postoji slobodan život. Ono što mi nazivamo slobodom samo je iluzija, jer istu nismo nikada doživjeli. Odrasli smo kao robovi. Kako kažu u Matrixu, živimo u zatvoru kojeg ne možemo omirisati, kojega nismo niti svjesni. Ljudi su kao ovce, ako se koja i udalji od stada... zna se što se s njom dešava, a ipak svijet se kreće iskučivo bljeskom genija, a ne "pameću" konformista. Sjeti se samo što su napravili Giordanu Brunu, isto će i danas napraviti bilo kome sličnom njemu. Metode su se promijenile, ali obrasci su ostali isti. Danas smo isto u srednjem vijeku i ista banda upravlja nama, ništa se nije promijenilo, nismo napredovali niti centimetra na putu ka ljudskosti, samo zato jer smo ostali nesvjesni i zatupljeni kojekakvim glupostima... To je sistem.
Ja osobno sve sisteme gledm kroz "Orvelovu 1984." pa i ovaj ljudski racionalno-mentalni skolop koji je rezultat stoljetnog ispiranja mozga s različitim ciljevima. Svaki sistem te udaljava od ljudske prirode i stvara humanoida od tebe. Jedini sustav koji je besprijekorno korektan je prirodni sustav iz kojega smo nastali i kojem ćemo se vratiti. Najvažnija točka u njemu je ta da naprednim jedinkama nudi mogućnost unaprijeđenja i evolucije. Prostor snova, ali ne i snove, možemo smatrati prirodnim sustavom, zašto ga ne iskoristiti za kvantni skok u evoluciji. Osobno, ne želim biti poslušan - želim biti korektan!

Pa da, u obicnim snovima s letenjem nemam problema, letim kako hocu..neki puta se mozda tesko zaustavim ako idem jako brzo..ali u ovom snu bilo je kao da sad skocim s prozora...tocno mi se cinilo da treba nauciti nesto..jesam letjela prilicno dobro samo dosta sporije i ne bas skroz kontolirano...jos sam nesto zaboravila spomenuti sto je bilo u proslom snu...kad sam je li skuzila da je to to i da sad mogu moj slijedeci pokusaj interveniranja je neslavno propao tj..htjela sam napraviti vrata ali nije ispalo bas tako..to je ispala nekakva cudna tvorevina koja potpuno granici zakonima fizike bila su vrata, ali ne kao sto su ovdje..funkcionalna da ali me smetalo sto nisu ispala onako kako sam mislila..a valjda nema potrebe od snova raditi kopije stvarnosti...to sam pomislila kad sam se probudila.

Mišljenje u snovima puno ne pomaže, ono čime se modelira u snovima je volja ili htjenje i ima više veze s osjećajem i osjetom, nego s mislima i mentalnim svijetom. Dakle, možeš ti željeti bilo što u snovima, ali dok to ne osjećaš tj. dok to nije voljno htjenje, nema pomaka niti kontrole.
Da stvar bude bolja, isti princip vrijedi za ovu stvarnost. Može tvoja želja biti da si najbogatija osoba gradu, ali dok ne osjetiš da to jesi i dok te tvoja volja ne dovede do toga, nećeš nikad biti to. S tim da jedino istinska tj. primarna volja ima stvarnu snagu koja može raditi takve kvantne skokove u promjeni, jer svi smo mi krcati kojekakvim nepotrebnim, čak i međusobno kontradiktornim željama... Nažalost, takav je razum.
Drugim riječima: da bi bila kraljica, moraš se osjećati kao kraljica, ili točnije rečeno, biti rođena kao kraljica... tu istinu možeš najbolje uvidjeti kod ovih naših "novopečenih" "urbanih intelektualaca" u politici ili kulturi. Njihova je želja da budu urbani građani, ali urbana je samo njihova odjeća koja na njima visi kao na vješalici, dok su ispod kože, uglavnom ono što su cijeli život bili: sirovine s malograđanskim kompleksom... upali TV, prošeći špicom po Zg i promatraj...
Budi ono što jesi, rasti iz korijena koji te stvorio pa tako osjećaj i oblikuj, kako na stvarnosti, tako i u snovima. Želje nisu bitne. Snovi su idealan poligon za takva testiranja...

Evo da se sad malo jos javim posto imam kako se cini lucidne snove sve cesce bez obzira sto ( nije bas pohvalno, ali ne radim gotovo uopce na tome.
Htjela sam u stvari pitati da li izuzetni stres moze potaknuti lucidno sanjanje jer kako mi se cini kod mene je u ovom trnutku upravo tako.
Necu sad ulaziti u detalje o cemu se radi ali da je lako daleko je od toga.
Kak sam i prije rekla imala sam lucidnih snova i prije, letenje u snu mi je najnormalnije od kad znam za sebe..ali nakon jednog izrazito stresnog dozivljaja to se sve skupa ispotenciralo.
Ne zelim sad ispast luda ili psihoticna ali zanima me da li iza lucidnih snova koji su potencirani jakim stresom moze proizaci odredjena psihoza..ili su to jednostavne dvije potpuno razlicie stvari.
Jer moji zadnji lucidni san je opet bio onak kao i prosli puta potpuno normalno okruzenje nista specijalno po cemu bi mogla zakljuciti da je san, jednostavno sam odmah znala da je san i prvo kaj sam napravila je bilo da sam opet krenula lebdjeti, pa onda i letjeti.I dalje ne letim kak spada..no dobro.
Stvar koja me zabrinula, ali stvarno zabrinula je da sam u tom lucidnom snu imala spoznaju da nema razlike izmedju sna i jave.Znam da zvuci pretenciozno ili neznam kak ali imala sam sasvim jasnu spoznaju u istovjetnosti ta dva svijeta.To sad nemogu opisati nije to nesto sto sam vidjela, nesto o cemu sam dosla razmisljanjem(premda inace u snovima zadrzavam izrazito logicko razmisljaje).
Ne bih htjela prolupat ko kokica ali ne zvuci mi na dobro..ne kazem da cu sad skocit s prozora i poletjeti ali da mi sad budno stanje izgleda jednako pa i ne bas.Naizgled da, ali ali ima sad tu jos nesto sto osjecam i to mi se bas i ne svidja.
Mozda ovaj forum i nije mjesto za ovako tesku temu(prije bi spadalo valjda na psihijatriju) ali mislim da imate puno iskustva pa znate vise od mene.
Aktivno se nisam nikada bavila jogom, tek povremeno, ali sam relativno dobro upucena u materiju i mogu samo pretpostavljati sto se to dogodilo kad mi je nakon velikog soka kraljeznica doslovno gorjela i kad je to sve eksplodiralo u glavi mislila sam da je gotovo no ziva sam...svejedno zanima me samo da li lucidni snovi kod mene mogu upucivati na psihozu.

Snovi općenito mogu aludirati na psihozu, npr. SCH, ako ih promatramo u dužem vremenskom periodu kroz analizu. Uglavnom u tim snovima čovjek nema nekakvu ili nikakvu kontrolu, a kamo li lucidnost.
Čini mi se da je s tobom sve uredu, osim što ti fali iskustva, pa te zabrinjavaju određeni uvidi do kojih dolaziš. Kao prvo, stres može biti odličan okidač za lucidne snove, pogotovo aku stvarnosti čovjek nastoji pronaći izlaz iz situacije u kojoj se nalazi, a koja je uzrok stresu. Indirektno to upućuje na napor ka osvještavanju trenutnog položaja i situacije, pa se slična svjesnost počinje pojavljivati u snovima i obično se tamo dešava prvi korak osvještavanja koji prekida ili oslabljuje neki od obrazaca. Ako pogledaš neke moje postove, vidjet ćeš da uvijek pričam o emocijama, a ne o razumskom rezoniranju, tj. emocija koja te probudila ili se pojavila u snu je ta koja ima značenje i moć promjene, a ne misao ili neki zaključak. Dakle, ukoliko ti san ponudi iskakanje iz nekog obrasca, pogotovo uz pomoć lucidnosti, tj. buđenja u mehanizmu sna (mntala), onda isti emocionalni naboj koji te probudio možeš iskoristiti i za javu. Ne znam da li ti se ikad desilo to, npr. da si bila pored neke osobe koja ti se nije sviđala niti te zanimala, ali odjednom si ju sanjala i upoznala određeni emocionalni impuls vezan uz tu osobu. Kad si se probudila, osjećala si isto i bila napola zaljubljena u tu istu osobu koju nisi prije niti primjećivala? Ovo se zna ljudima često dešavati, a da nisu niti svjesni toga... jednako je i s osvještavanjem bilo kakve druge stvari.
Prostor sanjanja je sistem za sebe koji je projekcija realnosti, ali ima drugačije zakone i puno je fleksibilniji. Taj prostor jednako je istinit kao i realnost, samo što smo mi većinom naučeni živjeti samo u jednom predjelu svijesti, pa nije čudo kad upoznaš neki drugi dio svijesti koji je jednako realan kao i java. To te ne treba zabrinjavati, već to prihvati kao potpuno prirodnu stvar. Tvoja kuća očito ima malo više soba nego što su ti pričali, samo treba naći vrata. Svaka soba ima svoje zakonitosti, npr u snovima racio puno ne pomaže i vrlo je nespretno raditi s njim, ali postoje drugi "organi" koji se koriste za djelovanje... treba ih samo razviti.
Mentalno poremećene osobe također mogu mijenjati stanja svijesti, međutim nemaju nikakvu kontrolu nad tim, pa se zato "gube". Vjerojatno doživljavaju jednako vjerojatne "svjetove" kao i ovaj naš, ali bez kontrole, što ih čini bolesnicima. Ne bih rekao za tebe da si bez kontrole, iako ljudi znaju "otkačiti" kad se nađu pod stresom, ali to je sve normalnaeakcija na nenormalne uvjete.
Dakle, nastoj smatrati prostor snova proširenjem realnosti, ali koje ima svoje postavke i zakonitosti. Pokušaj se fokusirati na te nove uvjete i nećeš biti zbunjena, jednostavno prihvati da postoje stanja gdje vrijede drugi zakoni.
Osim stresa, strah može jako utjecati na buđenje u snovima. U oba slučaja svijest u snovima je ta koja te "spašava", jer te izvlači iz "kandži" obrazaca. Stoga razvijaj svjesnost na svim područjima. U realnosti ti nikad neće pasti na pamet da skočiš s balkona, ma kako da si pijana - uvijek ćeš znati da je riječ o realnosti, dok u snu nećeš biti sigurna da li je riječ o snu ili realnosti, i baš ta sumnja je odličan okidač za svjesnost, tj. lucidnost.

bolesnik se valjda i nebi pitao da li je bolestan...a svaki trenutak lucidnosti odmah iskoristim za letenje.
A valjda je to pocetnicka zanesenost. a da sam znala sanjati ljude s kojima nemam nikakve veze..uh..znalo mi je danima bit neugodno.koma...da ne pricam da me neki osjecaji nisu ni pustali...neugodnjak tezi.Pa cak i danas imam osjecaj da s nekim ljudima imam vise nego sto sam imala..cudno ali...
Moj zivot je postao jedna ludjacka lopta koja ide s jedne strane svijeta na drugu i natrag, nije ni cudo da mi se dogadja u glavi svasta..
A nekim ljudima nemoze bit jednostavno, mora bit na granici ludila..taman kad hocu smiriti se onda tup...ajmo...a kad sam prije par mjeseci sanjala nocne more nije mi bilo jasno zasto...se stalno vracam u snovima na mjesto na koje jesam stigla..i na kojem spavam.no kasnije mi je naravno sve bilo jasno.To su bili pravi prorocki snovi zacinjeni s budjenjem od gavrana svakog jutra ha,ha.
I mislim da ako cu imati prilike htjela bih voziti nek mali avioncic posto mi definitivno nema nista bolje od uzlijetanja...ono kad ubrzava na pisti, priljepi te za sjedalo i plop..ko da si u bestezinskom stanju..fantasticno nemogu razumijeti kako se netko toga moze bojati..steta samo kaj traje prekratko.evo uzlijetanje u stvarnosti hm, letenje u snu moje dvije omiljene stvari osim slikanja.
Bas me zanima da li cu danas letjeti....i da onda probam bar nesto malo slozenije...

Niš se ti ne brini, nisi ništa luđa od svijeta! Važno je da ne sumnjaš u sebe, već pronađeš tu nekonceptualnu jezgru u sebi koja izrasta iz tišine. Kao što sam i Cristopheru objašnjavao, vrlo je važno da si ne stvaramo filmove u koje kasnije povjerujemo, jer to je odličan put za zastraniti. Nastoj na sve gledati kao na film i ne davati preveliko značenje bilo čemu, međutim nastojati iskopati zašto i odakle to nešto dolazi i što ti želi reći.
U svojoj školi lucidnog sanjanja sam namjerno izabrao letenje za vježbanje kontrole snova, jer letenje stvara osjećaj istinske slobode u čovjeku, a onaj tko jednom osjeti takvu slobodu, pod svaku cijenuu će je htjedi dovesti i u svakodnevni život... i tako onda postaješ fleksibilnija i nekako više uživaš u životu i sitnim stvarima, a u isto vrijeme postaješ imuna na konceptualno ludilo koje vlada pukom i svijetom u globalu...
Kažem, snovi su odličan poligon za rad na sebi... vidi Dalija, metafizičko slikarstvo, Rene Magrita, Paul Delvauxa, H.R.Gigera, Eschera koji je sve svoje metamorfoze i nerealne konstrukcije sanjao prije nego li ih je nacrtao i sl. A gdje su nobelovci i naučnici, Kekule, Newton, Wolgang Pauli, Tesla koji je gotovo sanjao otvorenih očiju bivajuć u konstantnoj meditaciji... da ne spominjem sve ostale...
Pa sad ti vidi kojim putem ka sreći...

put ka sreci...leteci....tu stvarno ne trebas nista drugo.

Pozdrav svima!
Prvi puta sam se uključila u neki forum. Uvijek sam bila gost odnosno čitala slične situacije u kojima se ljudi nalaze. Imam 32 godine i zadnjih desetak godina sanjam da letim. Kada, meni bliskim osobama, pričam o tome obično dobijem pogled s upitnikom i pitanje - kako letiš? Onda ide objašnjavanje (najčešće je - ne mahanje rukama kao krilima...) i osjećaj neshvaćenosti. Želim istaknuti kako sam hrpu puta tražila bar redak o tome po sanjaricama i po netu, ali ništa sve do danas.
Čitala sam razgovor između anavi i Gordana i nema se tu pretjerano što dodati osim - da i ja sanjam da letim, ali najviše me veseli što nisam jedina i taj osjećaj je dovoljan. Naime, let sam po sebi mi je već normalna stvar u svakakvim događajima u snu.
Osoba sam koja uvijek sanja odnosno vrlo često se sjećam svojih snova i vrlo su neobični. Često imam i noćne more od kojih cijeli dan ne mogu doći k sebi odnosno imam osjećaj da sam ih fizički odrađivala, a ne kao da sam ležala tijekom sna.
Noćne more, razgovor s meni poznatim osobama koje su umrle (uvijek znam da sanjam i pratim tijek razgovora - i kao promatrač), nedavno sam imala san više ni ne spada u kategoriju neobičan, već više kao SF film, a opet tako vrlo normalan...
Nemam ništa novo i spektakularno reći, no jedino što želim naglasiti da sam sretna što postoje ljudi sa vrlo sličnim snovima i koji se jednako ne znaju nositi sa njima :). Naravno šalim se, ali svi mi želimo dokučiti "drugu" stranu sebe.

Pozdrav i dobrodošla!

Ispričavam se što si duže čekala na javljanje, imam dosta posla ovih dana pa ne stignem pratiti forume.
Letenje je lijep osjećaj, tj. radi se o jednoj vrsti bijega od potisnutih problema, ali može značiti i alternativni izlaz iz situacije u kojoj se nalazimo a kojeg nismo svjesni. U svakom slučaju, ono što svakome sugeriram je to da se iz takvih snova pokuša osjetiti i zapamtiti osjećaj slobode i nevezanosti.
Tebi sugeriram da si u budnom stanju svaki dan po desetak puta stvoriš sliku s osjećajem letenja u snovima i daš si sugestiju tipa: "Mogu letiti samo u snu, kad letim znat ću da je to san...", drugim riječima, iskoristi svoj let za buđenje, tj. lucidnost.
Noćne more su potisnuto i neprerađeno koje nosiš u sebi, vjerojatno iz djetinjstva ili kasnije dobi, npr puberteta. Mogu biti i PTSP sadržaji, ali vjeruj mi, nebi spavala normalno mjesecima, a možda uopće da je to u pitanju.
Čovjek se mora naučiti otpuštai stvari u sebi na način da zaustavlja bujicu misli i ne održava mentalni konstrukt na kojem počiva ego. To je moguće napraviti samo dubinskom meditacijom ili upornim vježbanjem sanjanja, na način da rekapituliramo sve potisnute osjećaje od kojih smo pobjegli. Čovjek je majstor potiskivanja i zaboravljanja lošeg, ali podsvjest sve pamti i želi ravnotežu pod svaku cijenu. Dok te ne uravnoteži, mučit će te sve te stvari... treba raditi na sebi, isključivo ulazeći u svoju unutrašnjost. Današnji ljudi sve nešto traže van sebe, pa čak i po nebu, a kad im niti nebo nije dosta, onda traže u drugim galaksijama, alienima i što ti ja znam, ali nikome ne pada na pamet da se svo znanje i mudrost nalaze skriveni u njima samima - što bi rekli gnostici: "Bog je u čovjeku..."
To bi ti bile moje preporuke za uzimanje smjera u snovima i traženju same sebe...

Pozdrav!
Jako se dobro sjećam snova, pogotovo onih iz djetinjstva. Nekad imam osjećaj da se bolje sjećam snova od prije 15-20 godina nego stvarnih događaja iz tog vremena. Od malena sam sanjala da letim i to je nešto najljepše što sam osjetila. To su prekrasni snovi iz kojih mi je uvijek žao kad se probudim. Osjećaj da mogu letjeti stvaran je kao bilo koji drugi osjećaj koji sam u stvarnosti doživjela. Često sanjam da druge ljude učim letjeti. U zadnje vrijeme sam lucidna u tim snovima i nije da samo uživam u osjećaju letenja nego pokušavam otkriti kako to radim... Voljela bi razumjeti zašto sanjam te snove.
Isto tako, kad sam imala oko 8 godina (možda i manje) - a sjećam se ko da je bilo jučer, probudila sam se ured noći i vidjela na vratima sobe kako stoje dvije osobe (nisu bile moji mama i tata), nisam vidjela kako izgledaju nego samo obrise. Bojala sam se i pokrila sam se preko glave i ostala tako do jutra. Naravno da su me roditelji uvjeravali da je to bio san, po meni je bila više java nego san. Stvar je u tome što se ja toga sjetim svaki put kad prije spavanja zatvaram vrata. Recimo da mi to stvara osjećaj nelagode, bez obzira na to šta sam s odrastanjem prihvatila to samo kao san.

Letenje je izražavanje nesputane slobode koju redovito prati radost. Što smo stariji to smo indoktriniraniji i gubimo tu dječiju prirodu, jer padamo u ropstvo ideja, koncepata života i društvenog očekivanja. Gubimo dječiju izravnost i iskrenost, lažemo sami sebe i druge, prihvaćamo priče i bajke koje nam pričaju kojekakve interesne skupine i postajemo poslušno stado. Kao djeca to nismo bili, bili smo čisti i slobodni. To se manifestira letom u snu, tj. takva vrsta slobode. Obrati pačnju na osjećaj koji ti se pojavljuje u snovima s letenjem i pokušaj ga prizvati u stvarnom životu na način da si doista tako ushićena kad djelujaš u stvarnosti, bez obzira što radila - glavno je da to radiš s tim užitkom slobode.
Likovi o kojima pričaš doista mogu biti likovi s ruba sna, tj. kad se pada u san, onda hipnagogičke slike znaju prevući se preko realnosti, pogotovo kod djece koja lakše prihvaćaju maštu od odraslih.

istina živa. Treba biti "van sustava"

pozdrav, ja san eto tu sasvim slučajno, neman baš nikakva znanja o ovoj temi, inače nisan baš neki alternativni tip i uopće ne znan šta mi bi baš večeras da surfam po netu o ovoj temi, vjerovatno će moj post zvučat jako neuko ali iman potrebu podijelit svoje iskustvo sa letenjem u snu sa ljudima koji znaju o tome...:), jer kad san par puta pitala prijatelje da li oni to sanjaju gledali su me u čudu, baš me čudilo da samo ja to sanjan, hahahaha...a kad ono to sasvim normalna pojava...iskreno meni je to najlipši san oduvik..dugo godina sanjan da letin, nekad češće to sanjan a nekad prođe jako dugo...ni ne znan točno kako počne taj san ali ja odjednom buden svjesna da je to san, dakle da ja sanjan i da ću moć letit..jednostavno iman osjećaj eto sad je trenutak da počnen letit i onda se zatrčin u snu ili skočin sa nekog zidića i počnen padat i onda uzletim, to je tako neki intezivan osjećaj ugode kroz kralješnicu, ma savršeno!!! i ostalo mi je u sjećanju da nekad letim jako kratko pa se probudin i bude mi ža da san se već probudila, a nekad letin dugo i ono svjesno se zezan dok letin, pravin kolutove u zraku, i svaki put kad radin kolut unatrag to osjetin kroz kralješnicu kao neke trnce...a nekad ono samo mirno letin i uživan u pogledu na krajolik..i baš osjećan dok letin strujanje zraka po licu i kosa mi leprša i osjećan se tako mirno i spokojno...i uvik kad se sitin tog sna ovako na javi se nekako razveselin...a drugi san mi nije ugodan, to san baš sinoć sanjala vjerovatno zato i večeras iz dosade surfam o snovima je san da san budna ali se ne mogu pomaknit i uhvati me panika...iman osjećaj da san budna i da su mi oči otvorene i vidin svoju sobu, npr sinoć san imala osjećaj da gledan svoju bebu kraj mene i želin joj se obratit ali ne mogu ispustit glas ni pomaknit se mi malo i počinjen se gušit od straha....brrrrr!!!! i onda se nekako probudin naglo i prvi osjećaj kojeg san svjesna je osjećaj jakog straha doslovno od glave do pete i to traje tako nekoliko sekundi ali prođe...neko vrime buden budna i onda opet zaspim...to sva srića rjeđe sanjan nego letenje.. , ali i to san sanjala više puta i svaki put si kažen da ću se prepustit tome u snu i neću se bojat jer se ionako moran probudit ali taj strah je jednostavno jači, oprostite na dugom postu...baš mi je drago da san tomogla podijelit s nekim...odoh na spavanje, pozdrav!!!

Ništa strašno! To što vam se dešava naziva se sanjačka paraliza ili ukočenost, a radi se o tome da je um budan, a tijelo spava, s tim da se svijest nalazi bliže javi (budnom stanju), nego li snu. To stanje je predvorje astralne projekcije i često se pojavljuje paničan strah, trnci, buka itd. Najvaćnije je prepoznati to stanje i protumačiti ga kao normalno stanje, a za one naprednije: iskoristiti ga za prelazak u astralnu projekciju, jednostanvnom fokusiranom voljom da se izađe iz tijela ili pojavi u nekom drugom kutu sobe. Taj strah je vrlo kratkog karaktera i uglavnom se ljudi preplaše samih sebe, više, nego li je riječ o stvarnoj manifestaciji straha.
Pretpostavljam da ste zaspali pored djeteta, ali s fokusom pažnje na dijete, pa vam je tijelo usnilo, ali čvrsta volja je zadržala svijest. Meni se slično dešavalo kad bih drijemao, a ne bih smio spavati, pa bih u isto vrijeme i nastojao ostati budan - onda se zna desiti to stanje, gdje "tijelo ne sluša".

Pozdrav svima.
Snovi su zaista zemlja čudesnih, isprepletenih krajolika i priča. Kao mnogi često sanjam lebdenje i letenje. Pod lebdenje mislim na horizontalan položaj tijela a letenje vertikalan.
Ovaj poslijednji san bio je u lebdećem položaju.
Najprije sam lebdio u blizini tla da bi se nakon jače koncentracije (možda malo prejake) počeo postepeno sve brže udaljavati od zemlje do velikih visina.
Nakon šta sam prošao oblake probudio sam se. U tom trenutku bio sam budan, dakle otvorenih očiju, zaklopio sam oči i odlučio prizvati onaj isti osjećaj lebdenja i uspio sam u budnom stanju prekinuti osjećaj gravitacije (ali ne i let). Mnogo puta sam već letio u snu no ovo je prvi puta da mi se nešto ovakvo desilo.