Tajanstveni posjetioc(i)

Kad sam se na kraju krajeva oslobodio svih strahova, snovi su mi postali manje-više dosadni.
No, opet se počelo nešto događati čim mi se gotovo svaki dan u drugom snu (sferi, priči) pojavljuje neki tip u svečanom odijelu, meni potpuno nepoznat, a naizgled ko neki mafijaš. (NIje mi pratilac) i ne mogu ga definirat dali je živ ili mrtav ni što hoće od mene; uglavnom me samo muči i kad ga god sretnem nastane neki konflikt.
Prošli tjedan mi je prišao, jučer mi je gurao neki novac u džep (veću svotu novca od po 200 kuna), i rekao mi je samo nek šutim i ništa ne govorim da ga je poslao nadležni kako bi me podmitio. Naravno, novac nisam htio uzeti, već sam mu ga natrag bacio, onda se okrenuo i otišao. Danas sam ga susreo kako progoni neke ljude po ulicama susjednog mjesta, te sam trčao zanjim kako bi ga zaustavio, no on je izvadio iz sakoa pištolj i otvorio vatru prema meni. Nekako sam mu uspio prići i baciti ga na tlo, ali usprkos svemu, on je pobjegao. Neznam tko je taj čovjek u kasnim 30-tim, no nalik je na nekog Kurda.

Riješio si jednu razinu i sad ideš dalje. Pojavljuje se tvoje stari problem s kojim ćeš se još dugo sretati a vezan je uz pojam Sjene.
Što je sjena i kako ju integrirati u sebe, možeš pročitati u djelima C. G. Junga.

Smatram da sam ja riješio mnoge razine, nego, zanima koliko ih je još predamnom?!
Ako su sad "sjene" pitam se što ima dalje ili goreg od toga? Ali sjene su za mene bezopasne. Malo se poigram sjenama i bježe od mene ko' vrag od tamjana.

Prošle sam noći doživio u snu imao strahovitu integriranu snagu drevnog Samsona. Sjene su se u nekom konvoju skupih automobila uputili prema meni, stali su, i ljudi u odijelima počeli su kao neki zaštitari prilaziti meni slijeva i desne strane, poput raptora koji napadaju svoju žrtvu bočno. Bio sam potpuno goloruk, no na svu sreću kraj mene su stajali neki teški predmeti od polu-čelika (nesmijem reći što), no svaki predmet je težine 2 tone metar i pol veliki i dugački. To sam primio dvjema rukama dignuo iznad sebe i bacio prema autu-BMW-u na prednju haubu koja se odmah vinula. Napokon je nastala strka. Svi su se razbiježali, zatim sam uzeo drugi komad predmeta i odbacio ga na krov drugog automobila koji je također stagnirao. Na moju sreću, više ni jedne Sjene nije bilo u blizini. A meni je bilo drago da sam im napravio veliku materijalnu štetu u samoobrani i da nije došlo do konflikta i nekog ubio.

Nisi me razumio. Pojam sjene o kojemu govorim je naziv za potisnuti dio sebe kojeg si odbacio jer nije u skladu s tvojom vizijom tebe samog (ega). Taj dio je onaj protiv kojeg se često boriš u snovima, a u biti bi ga trebao integrirati natrag u sebe, tamo gdje mu je i mjesto, a ne ga odbacivati. Sjenu nazivaju i "tamna strana". U biti nije tako tamna, koliko ljudi ne žele priznati svoju pravu prirodu, pa odbacuju psihičke dijelove samih sebe i onda se na neki način izopače zbog tog bježanja od sebe samih. Budući da ti dijelovi autonomno nastavljaju živjeti u psihi, pokušavaju se vratiti u okrilje ličnosti gdje i pripadaju, ali ego i umišljenost pojedinca im to ne dozvoljava...
Jung kaže: "Čovjek je dijelom anđeo, a dijelom demon. Svako onaj koji želi isključivo postati anđelom, pretvorit će se u demona"... tako to u stvarnom životu ide: Ne postoji dobro i loše, postoji samo cjelovito i necjelovito, istinito i lažno, prirodno i neprirodno. Ako si stvoren kao magarac, onda se ponašaj i živi kao magarac, jer ako budeš glumio da si konj, postat ćeš crv! Tako bih ja to nekako jednostavnije rekao.

Evo ti malo za edukaciju osnovnih pojmova o kojima Jung govori:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Carl_Gustav_Jung
Nastoj se nekako shvatiti to viđenje psihe, jer ćeš se izgubiti u vlastitim filmovima, jer snovi nisu Holiwood niti kompjuterske igrice, snovi su nešto kao iskodirani jezik duše. Da bi se razumjelo što govore, treba se napregnuti pošteno da se izađe iz mentalnih obrazaca, dotadašnjih shvatanja, predrasuda i priča.

"Sjena je središnja zapreka koja koči i uništava pojedinca, «unutarnji
Đavo»- suma autodestruktivnih i konstriktivnih energija nesvjesnoga."

Kao što sam se svega do sad riješio, tako ću se i toga. Ali će se uvijek nešto novo rađati.
Nit me koči nit uništava, a unutarnji đavo, ja ga nazivljem još huškačem, neće me prevladati-nadvladati, jer spoznajem sve njegove kušnje. Osim toga znam razlučiti pozitivno i negativno, a druga je priča kad čovjek svjesno griješi. Nego me zabrinjava kako to da Jung vjeruje u demone i đavla a u Boga ne vjeruje.

Nikad Jung nije rekao da vjeruje, dapače, uvijek je tvrdio da ne može prihvatiti niti jednu religijsku priču kao istinitu jer se to protivi njegovoj prirodi kao znanstvenika i kao cjelovite osobe. Ipak, on je koristio simboliku imena u mitovima i religijskim bajkama kako bi opisao žive psihičke procese koji su skriveni i stvarni i upravljaju nama. Ono što on naziva Bogom je apsolutni kreativni obrazac (arhetip), jednako kao što Jastvo naziva Kristom, Budom, i sl. Ono što je demon za njega, za nas su naše nesređene podsvjesne sile koje se tako manifestiraju u našoj svijesti, a ne nekakve spodobe s rogovima. Isto je tako i sa svim simboličnim nazivima koje on koristi. Svi ti anđeli i demoni skupa sa sjenom su arhetipske strukture i nesrešenosti psihe koje žive u nama i našoj kolektivnoj svijesti, kao naka vrst programa u velikom kompjuteru uma. Problem je taj što su ti "demoni i sjene" odbačeni naši djelovi psihe i stoga se zato ponašaju prema nama destruktivno, jer smo se mi prema nama samima ponašali destruktivno kad smo ih odvojili od sebe. Stoga po 1000-ti put kažem, ne možeš ništa pametno napraviti bježeći od toga svega, već ih vratiti u okrilje cjelovite psihe kroz osvještavanje. Zato i kažem da je rečenica-lijek za sve noćne more "Kako ti mogu pomoći?", na ne ratovanje i bježanje od tih unutrašnjih slika, nismo Chuck Noris niti Rambo. Integrirati, a ne dalje razdvajati i raslojavati.
Možda že ti trebati godine da shvatiš te stvari, a možda ih nikad nećeš shvatiti, ali znaj da svijet nije sigurno onakav kakav je prikazan u američkim filmovima strave i užasa gdje frikovi s raspelom i kolcem naganjaju demone po ukletim kućama. To bi bilo stvarno smiješan pristup cijeloj stvari...
Junga treba itekako proučavati i nije za svačiji um. Ovo ti pišem zato da se ne zaluđuješ mitovima, pričama i ostalom demonskom konfekcijom, već sve pokušaš shvatiti kao psihički proces. Ako to nisi kadar, totalno ćeš se pogubiti u životu i sa samim sobom, vjerojetno zarobljen u nekoj priči koju ti je netko ispričao...
Rad na sebi ne trpi zastranjivanje bilo koje vrste, već gole činjenice nastale u gnozi životnog iskustva... sve ostalo je iluzija i stoga najveće zlo koje prijeti kako umu, tako i duši...

moram priznati da sam probao citati junga ("dinamika nesvjesnog") najvise nekako pod uticajem gordanovih interpretacija ovdje, medjutim, pomalo mi je tezak i gubim koncentraciju citajuci, pa sam ostavio. u svakom slucaju gordanova tumacenja junga su prilicno razumljiva i "pitkija"za citanje. bilo bi idealno kada bi gordan napisao nesto kao "jung za neznalice - specijalno izdanje za rad na snovima"

Jung nije beletristika i treba biti dobro i intelektualno potkovan, međutim najvažnije je da si praktično bar djelomično u tome i da si kadar prepoznati na sebi te stvari. Zapravo, kad citiram Junga, koristim samo njegov riječnik koji radije koristim, nego nekakav mistično-religijski koji samo zbunjuje ljude i samo ih uvlači u još dublje mistifičarenje i iluziju. Prisjećam se svojih iskustava i uvijem ih u Jungov stil, budući mi se on čini najčišćim, između nauke i umjetosti i između neba i zemlje. Ostali svi zastranjuju na svoju stranu, intelektualci na svoju, umjetnici se izgube u osjećajima, mistici trkeljaju gluposti (jer je istina van svakog koncepta i misli - stoga neizgovoriva), a hedonisti znaju samo o svojim osjetima i zadovoljavanju istih.
S jungom treba biti strpljiv i po 100 puta iščitavati njegove jezgrovite rečenice. Svaki put ćeš pronaći nešto novo i osvijetliti neki novi tunel svog nerazumjevanja, točno onoliko koliko si praktično radio na tome.
Zato pustimo filozofe nek trabunjaju bedastoće, a prihvatimo se praktičnog i iskustvenog, tj. gnoze. Onda ćeš razumijeti Junga.