Želja za spavanjem - bijeg od života ili ?

Hajde dobro, otvorit ću novi topic samo zato jer ne znam gdje da smjestim ovo pitanje.
Naime, zanima me što se to događa sa ljudima koji jednostavno 'vole spavati' i 'nikako da se naspavaju'. Ok, postoji kronični umor, no u ovom slučaju se radi ne o teškom fizičkom radu i stresu nego možda o potisnutim 'stvarima'.
Zapravo, to spavanje liči na bijeg od života. Veže se uz opće stanje prvenstveno lijenosti i nevoljnosti. Uvijek postoje neke stvari koje će te osobe rado napraviti ali nikad dalje od svojeg kratkog interesa.
Nadam se da sam dobro objasnila. Gornji opis se odnosi na više ljudi kod kojih sam imala priliku primjetiti navedeno, a moram reći da sam i sama znala imati slične faze...ali ne takve.

Inače, noćas sam sanjala da jedem med. Bio je previše sladak.

Hajdemo od početka:
1) adrenalin (stres), kofein, nikotin i slični podizači ubijaju prirodan san i uništavaju zdravlje na duge staze.
2) potisnute stvari i problemi koje ne želimo odmah vidjeti rješaaju se meditiranjem, a usput se pridobije i relaksacija koja nas drži normalnima preko dana
3) spavanje treba biti ekstenzija života i izvor kreativnosti koja rezultira stanjem bliskom radoznalom djetetu koje nikad nema dovoljno vremena za zadovoljiti svu svoju radoznalost i kreativnost. sve je tojedan krug, treba početi od negdje. po meni je najbolje početi meditirati kako bi prvenstveno mogla pustiti stvari da isplivaju i odvojiti se od njih, paralelno s tim i snovi počinju reagirati pa se i oni otvaraju, nestaje stres i umor, život postaje lijep čak i u zaguljenim trenucima. zapadni um olako shvaća tako jaki duhovni alat kao što je meditacija.
Što se tiče ljudi - oni su svi isti dok su god u prosjeku mase. Već viđeno i predvidivo. Nema tu puno materijala za nešto kvalitetno, a prosjek mase znači da ljudi nisu svoji, bilo da su se zaboravili ili se nikad nisu upoznali sa samim sobom. Sve što nam treba za dobro raspoloženje cijelo vrijeme se nalazi u nama, samo je potrebno raskinuti ugovor s konvencionalno-društvenom prihvatljivom osobom u sebi i posvetiti se onom jezgru iz kojeg raste i izlazi naša prava priroda. Ostalo je sve laž i gubljenje vremena.
Osobno, prestao sam se zamarati ljudima i njihovim mukama, sve dok nisu kadri proniknuti bar malo u vlastitu iluziju i dok ne pokažu volju za ovo ili ono.
Dakle, najbolje je na sporedne stvari u početku ne trošiti previše vremena, npr. na TV, "bižuteriju" i masovnu zabavu, trošenje energije i vremena s uzgred viđenim ljudima i raspravljanje o bezveznim stvarima. Sve ono s čim se trebamo pozabaviti i doista prionuti je u nama, ne u našem ja tj. konglomeratu ideja koji sačinjava sliku o nama samima, već o našem ljudskom biću na kojem jaši ta mentalna tvorevina zvana ego... ima tu pune detalja, ali najbolje ih je same doživjeti i proživjeti, ne zbog trčanja za ciljem, već užitka u putovanju ka samom sebi.

Kad mi pofali motivacije ili se počnem gubiti u idejama prosjeka ili nešto deseto, zaletim se ovdje pročitati koji Gordanov post. Zaboravim one osnove, jednostavne istine, a toliko od nas odvojene. Imam dojam da stagniram a i snovi su počeli blijedjeti. Prije nego smo govorili o zamisljanju letenja, bila sam u jednoj zgradi na 8. Katu i po prvi puta se odmaknula od lifta i pogledala kroz staklo. Wow kojipogled. Bila sam zadivljena, osupnuta. Život nam daje,kazuje,samo treba percipirati. I dalje smatram da je nepredvidiv, želim uhvatiti što više onih trenutaka u kojima sam svjesna sebe, alu to je kao voda ili sitni pijesak, curi kroz prste koliko god grčevito stiskali dlanove. Možda treba sami otpustit..

Samo se opusti i odbaci mentali diktat da nešto moraš. Radije se "igraj", tj. nađi u praksama zadovoljstvo kao što ih umjetnici pronalaze u stvaranju ili djeca u igranju... Napravi od svega vlastitu umjetnost, vlastiti stil života, vlastiti svijet...

Što učiniti sa predrasudama?

(Ma ne------------ja nemam predrasuda, ja sam OPEN MINDED jea rajt)

Kada shvaćaš da si zapravo produkt ovog suhoga svijeta i njegovih čeličnih ideja? I da su sve naučene ideje naslagane u blokove kao cigle, sa točno određenom formom i točno određenim smislom. Da opravdaju same sebe i cijeli sistem. I tako, iako se mučiš, i imaš unutarnje monologe, prepireš se sa sobom, a da ne znaš zašto i prepireš se sa drugima, vodiš bezvezne razgovore, a da im ne vidiš svrhu...i onda skužiš da si postao/la kocka. I sve što radiš je kockasto, govoriš o ljubavi, a iz ustiju se kotrljaju kockice, razmišljaš kockasto, gledaš ljude na kockasti način, iza ćoška. I oni su kockasti. Negdje ih više žulja pa na drugoj strani ispadne velik palac, uho, nokat, grba štajaznamšta. Ni kocka nije svemoćna.

Ali kockamo se valjda svi sa ovim svemoćnim životom. I oni tebe gledaju kockasto. Onda se udruže dvije kockice i komentiraju drugu kocku. Onda više kocki gledaju na kockastom tv kako ljudi vode kockasti život u turskoj, španjolskoj, meksiku, kaliforniji, sori, kako bi trebalo voditi kockaste živote...Nude se rješenja kockastosti, kockasta, naravno.

Jes zabrijala sam. Ali samo zato što ne znam postaviti pitanje, pa mi se ovako učinilo lakše.

Dakle.
Zašto ja ljude/stvari/događaje gledam drugačije/kockasto? Ok, sistem.
Drugo. Rješenje. Ok. Meditacija.
Ali zbilja bih htjela da ljudi malo to prokomentiraju.

kada ste si priznali da su vam usadili ideje....neke umjetne, lažne ideje....neprirodne...o da, logične...svaka ideja mora imati zrnce istine da bi mogla uhvatiti korijenje....

i tak...

 
dakle, napreduješ!
Obrati pažnju, što je to što te u životu čini sretnom, odakle to dolazi i što je potrebno da bi to bilo prisutno gotovo u svakom trenutku?
Ja to zovem "nekonceptualno", jer istina je van svake kocke, tj. koncepta, mentala, ideje... to jednostavno jest i stalno je prisutno, samo što se ne fokusiramo na to, pa nas vodi buka uma. To si živjela kao malo dijete, samo se ne sjećaš. Snovi i meditacija će te podsjetiti na to, vremenom, ali sve te unutrašnje bitke su samo skidanje oklopa sa sebe, sve dok si svjesna da si takva i da to ne valja. Kad si svjesna da "briješ" nema ništa loše u tome, jer znaš da postoji i druga opcija, pa se tvoj odabir naziva slobodom, a osjećaj slobode nudi dimenziju više. Problem je kad nisi svjesna da si kocka. Inače, ta kocka je tvoj ego, tvoja implementirana slika svijeta pomiješana s konglomeratom kontradiktornih ideja o sebi kao "ja". Ništa to nema vrijednost, pa se postavi prema tome tako i ne kači se na to, jednako kao što vježbaš ne kačiti se na misaoni proces i slike u meditaciji... rupa koja preostane kad distanciraš sva ta mentalna orgijanja, iz nje curi esencija, jednake arome, kao poslije sna. Ta esencija stvara čaroliju kao realnost boji divnim nijansama trenutka koje drugi ne primjećuju. Dovoljno je ukloniti misli i fokusirati se na sadašnjost i osjetiti TO oko sebe i u sebi... sjeti se kako su stvari pojave i npr. boje življe izgledale u tvom dječijem oku... pokušaj prizvati to! Onda će ti sva ta buka predrasuda i misli biti samo obično ometanje, kao što te muhe i komerci dosađuju ljeti.
Kako raste svjesnost, raste i neka frustracija okolinom, ali u isto vrijeme i razumjevanje za postupke okoline. U istom trenutku svijet ti se čini smiješan i blesav zbog svoje "ozbiljne" prirode, u isto vrijeme tužan i depresivan zbog svoje beskonačne i nepromjenljive gluposti i boli. Postaješ osjetljiva na ljudsku glupost i nju najteže toleriraš, a ipak prolaziš mimo toga kao duh kojega se sve to ne tiče, jer si ti u nekom svom istinitijem svijetu u kojem obitavaju prave vrijednosti, a koje izlaze iz osnove tvoga ljudskog bića, a ne moralnih društvenih dogmi, koje uglavnom nemaju svrhu. Sjeti se malog princa kako je on riješio svoj problem sa Zemljom - učini i ti tako, vrati se u svoj svijet, zalijevaj svoju ružu, brini za nju i vulkane, promatraj zvijezde i budi vesela... je... svijet, on je uvijek bio takav i ništa ga neće promijeniti.
Većina ljudi se nalaze u hipnotičkom snu i s vremenom počinješ uviđati njihove obrasce ponašanja i bjesomučnu jurnjavu s ciljem da zadovolje svoje kontradiktorne želje. Umjesto da stanu, odgurnu lažan i zavodljiv svijet od sebe, oni i dalje pokušavaju pokrpati svoju rupu koja zjapi u njima ne neučinkovit način... svijet je takav, površan, grabežljiv i plitak. ljudi osjećaju malo, samo se čini da imaju velike radosti. nepatvorena djeca, ona jedina žive dok i društvo i institucije ne indoktriniraju do boli ludila... onda gube sebe, a kad izgubiš sebe, više nema radosti, sve je prazno... zato služe moje radionice, da ves vratim u to dječje srce putem prirodnog procesa sanjanja koje je kompenzacijski mehanizam za liječenje distorzija duše. sve se odvija prirodno, van zacrtanih planova, upravo onako kako treba. zato, zalijevaj svoj vrt, uzgajaj to što raste u njemu s ljubavlju i čupaj korov čim se pojavi. stvarni svijet je ustvari vrlo krhka tvorevina, zato toliko galami kao i svaki slabić... drhti od straha da ne počneš osjećati svojim bićem i da mu kažer "stari... ti si u banani, živim u tebi, ali te ne doživljavam..." i onda sve ide lakše... postaješ dijete-umjetnik koje se igra umjetnosti življenja onako kakav mu je ćeif, a ne kako sistem očekuje... i za kraj, nije sve tako crno, to što vidiš kockasto u ljudima, to su njihove persone koje laju na svijet oko sebe "ja, ja , ja ... vidi mene, ja , ja ,ja", a te persone su samo maske, potrebne da mogu komunicirati s vanjskim svijetom. pod tim maskama su krasna, ali zaboravljena ljudska bića... nauči gledati (osjećati) ispod tih maski, pokušaj nekog potaknuti uz pomoć trika da se sjeti tog bića u sebi, da progovori slobodno i iskreno iz njega... vidjet ćeš kako čovjek odmah zablista... ali to možeš izvesti samo ako i ti znaš izaći ispod svoje maske, koja troši toliko energije svoje egzistiranje. ... uostalom, ono što nas zasmeta na drugima, često je projekcija naših nesvjesnih stvari... ne škodi porazmisliti malo i o tome :)

Ne znam da li napredujem. Znam samo da se mijenjaju stvari. Isplivavaju užasi oko mene, pritisci sa svih strana i samo se smjenjuju, a ne jenjavaju. Cijelo vrijeme mislim to je faza, ali ovo sad već predugo traje.
Ne mogu razmišljati da vidim dobro u ljudima koji mi čine štetu. Nisam još dorasla tome i iskreno, ne da mi se. Tako bih radila kontra sebe. Ipak, čini mi se da privlačimo ono što nam je slično, bilo da je to nešto što nam odgovara ili što nas smeta (blago rečeno).
Možda je i to saznanje dovoljno da se pomirimo sa svijetom i samima sobom, tj. barem da lakše kročimo kroz život.

Sjećam se boja cvijeća i mirisa u djetinjstvu. Sve je nekako astralno, potpunije, intenzivnije, nego u odrasloj dobi. Odrasli, kao što i sam kažeš, ne osjećaju, njihova su zadovoljstva malena iako se čine velika. Osjećaju malo i zadovoljenje želja ih ne ispunjava.  

Otkuda toliki pritisak okoline? Da li se to i drugima događa?
Ovo je sada prešlo sve granice normalnoga.
Ne mogu reći da se stvari raščišćavaju, iako mi to prvo padne na pamet. Čim se nešto razriješi, krene nešto drugo...neočekivano :(

što činiti sa emocijama, ono kada je čovjek posvađan sa sobom? načimam drugu temu, nisam baš nešto koncentrirana...možda je to samo natuknica za kasnije...

Naravno da se mijenjaju stvari. Zapravo, vraćaju se na staro, gdje su i bile - tvoja percepcija raste, odnosno vraća se u staro korito... kao što sam već stoput objašnjavao, pa me svi gledaju s čuđenjem.
Dakle, pritisci su to cijelo vrijeme, i ne samo tebi, već i svim ljudima, samo što su ljudi oguglali na to i potisnuli taj dio percepcije, uma ili čega god hoćeš. Većina to ne želi vidjeti ili priznati jer nemaju snage, pa radije žive laž, ali svi oni podsvjesno dobro znaju da sa svijetom nije ništa uredu i da vjeruju u totalne gluposti koje su im prevučene preko očiju da zavaravaju sami sebe i životare dalje dok ne umru da nisu ustvari živjeli nikakav život. Stoga, to nije faza, već stanje stvari. Trebat će ti neko vrijeme da se navikneš na realni svijet, s kojim se, međutim, nikad nećeš pomiriti, jer znaš da je neodrživ i necjelovit. Prezirat ćeš ljude ili će ti ići na živce mase, zasljepljene budalaštinama, indoktrinirane, pohlepne, isključive, fah-idiote i svaku njihovu necjelovitu i neodrživu aktivnost. Jednostavno rečeno, postat ćeš alergična na ljudsku glupost i vidjet ćeš ju svuda oko sebe - čak te drugi neće razumijeti "da što ti je tu čudno...". Sve ono što je odsjeklo svoj korijen prema ljudskoj prirodi i prirodi općenito, smatrat ćeš humanoidnim otpadom, štetočinama, opasnim organizmima i po sebe i po okoliš. Nema tu ništa čudno, tako je bilo vijekovima, i tako će i biti, jer nema promjene. Tehnologija nije napredak, to je mazanje očiju i skrivanje činjenica da je većina stanovništva u duševnom grču, da je nezadovoljno jer u njima stoji ogromna rupa koju uzalud pokušavaju pokrpati kupovanjem, hedonizmom, idejnim orgijanjem i sl. Ono što je najgore je to da nikoga na silu ne možeš "preobratiti" ili vratiti u njegovo istinsko ljudsko stanje ili mu bar ukazati na svu tu kolektivnu ljudsku glupost koju na jadvite jade pokušavaš istolerirati i pronaći neku vrst razumjevanja...
Sistem i ljudi koji besvjesno žive u njemu ti nanose štetu onog trenutka kad se ti duševno počneš odvajati od tog sistema. Nekad bi te spalili na lomači, ali danas koriste druge metode... međutim, čim nanjuše da se budiš ili da si drugačija, slijedi ti isti obrazac: etiketiranje, nerazumjevanje, agresija, pljuvanje,  medijska lomača itd. Pričao sam vam o tome na početku, ali teško je to shvatiti tada... shvate samo oni koji rade na sebi pa se kasnije sjete mojih riječi, pa me po gradu cukaju za rukav i usićeno pričaju o istini do koje su došli, a o kojoj sam pričao...
Nemoj pokušavati boriti se sa sistemom, niti se pokušati pomiriti s njim kroz nekakvo razumjevanje. Razumjevanje služi samo da se na neki način izoliraš od toga, iako cijelo vrijeme plivaš u toj baruštini. Dakle, nemoj se boriti "protiv", bori se "za", a to "za" je tvoj svijet s kojim si rođena i kojeg si se u jednom dijelu života odrekla jer si trebala "odrasti i postati ozbiljna", prihvatiti društvene dogme i očekivanja... a to nije to, to nije život, već duševno i mentalno ropstvo. Najbolje će ti biti da što prije shvatiš da ne pripadaš ničemu, da se ne trebaš identificirati s nijednom idejom, grupom ili institucijom. To ne znači da ćeš se odvojiti od svijeta, dapače, bit ćeš još dublje u njemu, ali se nećeš "prljati" njim. Teško je to objasniti jer je stvar nekonceptualne prirode i to je vrsta umjetnosti življenja, jer baci dijamant u blato, on će još uvijek biti dijamant, čak će i svjetlucati. Tako je i s tim. Meditacija koju sam vam objasnio je odličan alat za bezbolno postizanje toga.
Što se tiče prelaska normalnog, stvari će biti još gore, budući i na globalnoj razini stvari takvima postaju. Kod nas su ljudi sve siromašniji, sve pametno napušta zemlju, a puk je u nekoj vrsti histeričnog ludila natopljenog ideološkim i religijskim budalaštinama. Budući da je tako društvo daleko od definicije "zdravog" očekuj da će stvari biti gore i nerazumljivije (npr. sve više ćeš se pitati "...kako netko može učiniti tako nešto?! i sl.").
Lijepa stvar u tome je ta što nisi sama i što ima sličnih ljudi i što ćeš ih vrlo lako otkrivati "po njuhu" i  iako ih slabo poznaješ, trebat će vam vrlo malo vremena da postanete saveznici i prijatelji u pravom smislu riječi. S druge strane, lijek za tvoju bolest, osim ponovnog ustanovljenja vlastitog svijeta i izgradnje istog, je bavljenje kreativnim radom, ali "nekonceptualnim" koji je rezultat tvojeg bavljenja i izgradnje vlastitog, a univerzalnog svijeta. Taj kreativni rad mora biti rezultat esencije koja kapa iz tvog duševnog bića i ne smije imati namjeru (tipa: slikam da bih zaradio, ili bavim se glazbom da budem najpopularnija pevaljka u RH :). Taj rad treba biti rezultat rasta i sam taj rast... on je nusprodukt svega, tvoje transformacije i povratka sebi samoj, te najviše služi tebi samoj... možda ćeš imati poriv taj kreativni rad podijeliti s nekom grupom ljudi, pokloniti ga svijetu,ali svakako kad osjetiš poriv za komunikacijom tog djela prema publici, napravi to... taj rad je "terapija preživljavanja" u ovom "raju" zemaljskom. Onda ćeš kužiti sve istinske umjetnike i mistike i shvatit ćeš njihove priče, tj. razumijet ćeš njihovo stanje -stanje djeteta. Npr, vidjet ćeš da priča o Isusu i njegov transcedentalni prikaz je potpuno drugačiji od institucijskih i pučkih sljedbenika koji se zaklinju njegovim imenom, na isti obrazac ćeš naići i u revolucijama i društvenim pokretima, gdje sljedbenici nikad nisu do cjelosti razumjeli one koje su pratili i to je stvaralo tu zabludu u svjetsku bol. Krivo i necjelovito razumjevanje. Zato i ti nemaš nikakve koristi slijediti mene ili bilo koga drugog (svatko sam za sebe, jer je "vođa-guru" u tebi), već isključivo svoj put, put tvog unutrašnjeg djeteta koje je istinski umjetnik života. To dijete moraš zaštititi od vanjskog svijeta, a ono će zaštititi tvoju dušu od svjetske gluposti... i to je ta simbioza kojoj svi težimo i manje više uspjevamo, a sve ono o čemu sam pričao su samo tehnike koje taj zagrljaj ubrzavaju. Ima još puno toga za pričati i o tehnikama i percepciji, ali s vremenom ćeš sve to shvatiti i ugraditi u svoj život ovisno o tome kako ćeš se integrirati... shvati sve ovo samo kao određenu dječiju bolest koja se svima nama na vlastitim putanjama dešava. Ako se ne dešava, onda ne napredujemo, spavamo ili se zavaravamo. Ipak i iza svih tih "problema" postoji nešto čvrsto i nepokolebljivo što ti daje radost i veselje i u najcrnjim situacijama, a što drugi ne osjećaju, ukoliko nisu djeca, ... i to je ono za što se moraš uhvatiti da ti uvijek bude lakše prelaziti sve te životne nedaće...  

Citat :

"Pakao živućih nije nešto što će biti: ako postoji, onda je već ovdje, onda je to pakao koji svakoga dana nastanjujemo, koji tvorimo bivajući zajedno. Dva su načina da izbjegnemo patnju. Prvi mnogima polazi za rukom: prihvatiti pakao, sroditi se s njime do te mjere da ga više i ne opažamo. Drugi je smion, iziskuje stalnu budnost i učenje: tražiti i znati prepoznati tko i što usred pakla nije pakao, i omogućiti mu da traje, datimu prostora..." --- Italo Calvino, Nevidljivi gradovi

Pitanje 1.
Iako si iznad u jednoj rečenici odgovorio, postavljam kao posebno pitanje. Kako registrirati, reagirati i djelovati bez žaljenja ili osjećaja krivice kada nas neki ljudi počnu 'isisavati' svojim problemima?
Gore si napisao slijedeće: Osobno, prestao sam se zamarati ljudima i njihovim mukama, sve dok nisu kadri proniknuti bar malo u vlastitu iluziju i dok ne pokažu volju za ovo ili ono.
Hoćeš li malo proširiti misao, jer ipak dok god smo na nekoj prekretnici lako naiđemo na 'skretničare'. Što i kako onda postupiti?

Pitanje 2.
E. Fromm: Vjerujem u slobodu, u čovjekovo pravo da bude svoj vlastiti, da se postavi i bori protiv onih koji ga pokušavaju spriječiti da bude on sam. No sloboda je više od nepostojanja nasilnog ugnjetavanja. Ona je više nego sloboda od. Ona je sloboda za – sloboda za postajanje neovisnim, sloboda ne za imati mnogo već za biti mnogo.

Koliko smo u biti slobodni i koliko smo robovi vlastitih ograničenja, predrasuda i kompleksa, možemo uvidjeti tek onda kada shvatimo da ne- dopuštamo sami sebi željeti nešto. Bilo što. Npr. ući u neku lijepu sliku, fotografiju, zamisliti se negdje. Bojimo se poželjeti nešto - jer na koncu konca to se neće niti ostvariti.
Zatim tu je tema religije i igranje sa seksualnim zabranama. Seksualna revolucija 60tih godina prošlog stoljeća je pokušala strgnuti te brane, religijske, konzervativne, političke...borba protiv sistema na kraju završi tako da revolucija pojede svoju djecu. Koliko religija manipulira seksualnošću čovjeka i što dobiva time?

Postavila si više od 2 pitanja pa ću biti kratak.
1) Žaljenje, krivica, problemi - sve su to značajke mentalnog svijeta u kojem caruju ideje i koji djeluje na tvoje cjelokupno biće na način da te uvlače u svoju igru. Može se reći da je to tvoj program koji ti je implementiran tokom života, indoktrinacijom. Kad je čovjek u modu gdje se ne hvata za um, tj. ne identificira se s njim, onda te stvari nestaju (meditacija stvara rakvo stanje). Kao prvo, bez obzira koliko god meditaci produbi tvoju empatiju prema drugim bićima, jednako tome će te na neki način izolirati od toga istog, budući ne prijanjaš ili slabije se kačiš za ideje i sadržaje uma. Stoga, osjećat ćeš svijet, ali činit će ti se kao da u njemu radiš s rukavicama ili kao da si u filmu, pa čak ako ti se i radi o glavi. Ukoliko si dopustiš taj komfor i da se hvataš za sve te mamce uma, uletjet ćeš u njegove labirinte i onda počinju "problemi" i sve ostalo. Rješenje ovog pitanja ne leži u razumsko logičkoj sferi, već u nekom vidu nadracionalnog efekta koji se dobva običnom jednostavnom meditacijom, neovisnim unutrašnjim promatranjem ili prazninom.

2) Sloboda i istina su dvije strane istog novčića i njihova definicija također nije u domeni racionalnog, pa je svako svjesno slobodno djelovanje ropstvo, a filozofija o istini laž, budući su necjeloviti. Dakle, hajdemo reći da je istina za um ono što je sloboda za djelovanje. Jedno bez drugog ne ide, a vezano je uz uvid da ono što tvori centar našeg bića nisu naše misli, stavovi, tijelo, um itd. Može se reći da smo mi svjesnost. Putovanje do te svjesnosti znači krčenje puta kroz džunglu zvanu razum ili um u cjelosti. Za to postoje metode, uglavnom univerzalnog karaktera, nekom bolje - nekom gore. Ljudsko biće nije slobodno biće iako postoji mogućnost da je rođeno slobodno ili s dobrim uvjetima da to postane, međutim društvo i zajednica ga izobliče prema svojim potrebama. Kao prvo treba skinuti sa sebe jaram društvenog očekivanja, zatim početi čistiti sve ideje u sebi kojih se čvrsto držimo, pokušati ih rasklimati suprotnim idejama kao također "istinitim", naučiti se mijenjati temeljem uvida kao što zmija mijenja kožu, a ne ostati zapečen u ljušturi osobne gluposti kao npr. vjerski fanatik. To su prvi koraci, a kasnije dolazimo do uvida da je program u nama arhetipske prirode, tj. da postoje u nama utisnute slike čak i kolektivnog karaktera koje rukovode našim životima u određenim fazama. Bilo kako bilo, teško je baviti se oslobađanjem od tako nečega, ali moramo biti uvijek na oprezu da neku od tih slika ne prihvatimo kao "svoju vlastitu prirodu" pa počnemo živjeti kao robovi neku od njih... npr. Hitler je potpao pod arhetipsku sliku Heroja (vjerojatno Siegfrieda iz germanske mitologije), da ne kažem koliko ima "svetaca" i "karizmatika" koji su totalno prolupali jer su jednostavno progutani od arhetipske slike sveca spasitelja i sl. Primjera je mnogo, vi žene u jednom razdoblju potpadate pod utjecaj arhetipa majke, mi pod oca i sl... i sve je dobro dok smo toga svjesni i dok svjesno nosimo to arhetipsko "odijelo", ali ukoliko ga uzmemo zdravo za gotovo kao našu prirodu, onda to znači da sebe proglašavamo slikom ili ulogom, dakle stavljamo se u određeni obrazac ili kutiju... a to je ropstvo. Prava naša priroda je spontana i nesvjesna ("dijete ne zna što radi, uzme vreću od 50 kila pa nosi po dvorištu" :). Zen majstori su TO jako dobro pokušali naznačiti. A kad smo kod ZEN-a, on ti nudi i najbolji odgovor na pitanje kako postupiti u određenom trenutku, kad npr. dođeš do "skretnice": tako da ušutkaš "inkvizitora" i "unutrašnjeg sabotera u sebi" i trenutno postupiš po impulsu koji je izniknuo iz tebe poput nekog nadahnuća... jednako onako kako bi i prešla bosonoga preko vatre... bez misli, bez sumnje, jednostavno porivom iznutra.

Što se tiče naših želja, one su često kontradiktorne i vežu se uz koncept, tj. naše prijanjanje za svijet ideja, a što najbolje iskorištava industrija i potiče marketing. Zadovoljan čovjek nema želja, budući zadovoljstvo dolazi iznutra. Slučajno sam to spoznao jedne godine u miru jedne morske pustoši, gladan i bez previše novca, gosteći se s konzervom ribe i prastarim kruhom, istovremeno se osjećah kao kralj na gozbi... Sve je onako kako si napraviš, i to iznutra. U ljudima zjapi ogromna rupa, nastala njihovim "odgojem" kojeg ja nazivam indoktrinacija, a funkcionalno to znači čupanje korjena iz kojeg ljudsko biće raste i odvajanje od njegove istinske prirode. Podsvjesno ljudi osjećaju tu rupu i pokušavaju je pokrpati na različite načine: novcem, seksom, drogama, alkoholom, voljom za moć, vlast i sl. Međutim, to samo produbljuje njihovu agoniju. Zbog toga su sve revolucije koje ne dolaze iznutra uzaludne. Seksualna i hipi revolucija je samo pokušaj i vanjska reakcija na određene stvari, međutim, malo je toga napravljeno iznutra. Ne mogu ja sebe sad proglasiti slobodnim i imati 10 žena oko sebe, jer kad tad će moja ili njihova necjelovitost privući neki problem: zavist, ljubomoru, gramzivosti i sl. Možda je kod neiskvarene djece moguće napraviti neku vrst idealnog društva i odnosa, međutim, kod odraslog čovjeka, zapeklog u ovaj neodrživi svijet, teško. Zato su propali ti pokreti, iako su ostavili svoj trag i zato ih treba poštivati. Brane se ne trgaju silom niti racionalnom odlukom, jednako kao što navučeni pušač ili narkoman ne prekida svoju ovisnost dobrom željom i mentalnom odlukom. Treba doći do uvida, a uvid je svojevrsna istina o nečemu, npr, kompleksu problemu i sl. Tad dobivamo slobodu i to slobodu izbora da budemo ili ne budemo u tom obrascu kojeg smo osvijestili uvidom. Kako sa seksualnošću, tako i sa svim ostalim, ako toga nema, još smo uvijek pod nesvjesnim programom bar jednog obrasca ponašanja koji sačinjava neki kompleks.

A što se tiče tabua i sksualnosti, tko ga god koristi je izrazito zao ili glup. To je najbolje sredstvo manipulacije i to su znale sve skupine koje ga koriste. Necjelovitost ljudskog bića ne bi bila tako opasan problem da nije jalove i divlje energije koju stvara drugi najveći problem, a taj je seksualno potiskivanje. Naša civilizacije, pogotovo zapadna, je majstor u potiskivanju, ne samo instinkta, već i osjećaja, misli i djelovanja. Potisnuta seksualna energija je jedno od najvećih zala ovog svijeta, jer kad se izmanifestira kroz neki kompleks ili necjelovitu prirodu stvara velike probleme. Često puta kažem da ratovi, nacionalizam, politika i sl, nisu ništa drugo nego kompleksi umotani u vrle riječi. Hitler, Napoleon, Staljin, svi kepeci od metar i žilet, iskompleksirani do boli... da ti ne nabrajam dalje, pogledaj oko sebe i zaključi sama. U nekom pametnijem budućem društvu, seksu će se oduzeti ta vrijednost i mistifikacija... drugim riječima, ljudi će e moći seksati jedan s drugim bez velikog uzbuđenja ili ljutnje... bit će im to normalno kao što je danas normalno tebi da s nekim muškarcem popiješ piće. Da si prije 200 godina otišla s nekim muškarcem u birtiju, spalili bi te na lomači kao neotesanu kurvu. Dakle, neke nove generacije će valjda biti odgajane u slobodnijem duhu da u seksu ne gledaju nikakav tabu. Ljubav će uvijek biti svetinja i ona sa seksom nema gotovo nikakve veze, odnosno iste onakve kakve zajednička ishrana u nekom domaćinstvu. Ljudi imaju pravo spavati s kim ih je volja i kad ih je volja bez obzira na institucije u koje ih se želi ograničiti. Trebat će na našim prostorima proći još koje stoljeće da ova moje izrečena "hereza" zaživi, osim ukoliko se ne pobarbarimo do kraja, a kad to bude bilo tako, ljudi će imati puno više prostora za fokusirati se na čistu ljubav, a ne miješati kruške i jabuke... Slična tendencija je u nordijskim zemljama i smatram da su oni daleko ispred nas osim ako ih ne iskvale ovi dotepenci iz zatucanih zabiti koji sobom nose sve te blesave starovjekovne paradigme.
Kad istinska univerzalna religija postane osobna umjetnost svakog čovjeka kao njegov individualni put, a kad izumru sve religijske institucije i njihovi nakaradni dogmatizmi i zastranjenja, postoji mogućnost da ljudska rasa krene u humanije i održivo društvo. Do tad ćemo i dalje imati podjele, bol, fundamentalizam, zastranjenje i ljudsku glupost. Osobno nisam optimist da bi svijet u skorije vrijeme mogao postati pametniji, budući se još nismo niti približila, a kamo li nastavili dalje od točke gdje su stali stari Grci prije 2000 godine u pogledu duha i filozofije.

"Što se tiče naših želja, one su često kontradiktorne i vežu se uz koncept, tj. naše prijanjanje za svijet ideja, a što najbolje iskorištava industrija i potiče marketing. Zadovoljan čovjek nema želja, budući zadovoljstvo dolazi iznutra . "

Život nam nudi iskustva i igra se sa nama oduzimajući nam i dajeći nadu. Ne mogu zamisliti da je zadovoljstvo stalno stanje čovjekove duše jer takva potpuna, cjelovita i zadovoljna duša ne bi pristala na život.

"U nekom pametnijem budućem društvu, seksu će se oduzeti ta vrijednost i mistifikacija... drugim riječima, ljudi će e moći seksati jedan s drugim bez velikog uzbuđenja ili ljutnje... bit će im to normalno kao što je danas normalno tebi da s nekim muškarcem popiješ piće. Da si prije 200 godina otišla s nekim muškarcem u birtiju, spalili bi te na lomači kao neotesanu kurvu. Dakle, neke nove generacije će valjda biti odgajane u slobodnijem duhu da u seksu ne gledaju nikakav tabu. Ljubav će uvijek biti svetinja i ona sa seksom nema gotovo nikakve veze, odnosno iste onakve kakve zajednička ishrana u nekom domaćinstvu. Ljudi imaju pravo spavati s kim ih je volja i kad ih je volja bez obzira na institucije u koje ih se želi ograničiti. Trebat će na našim prostorima proći još koje stoljeće da ova moje izrečena "hereza" zaživi, osim ukoliko se ne pobarbarimo do kraja, a kad to bude bilo tako, ljudi će imati puno više prostora za fokusirati se na čistu ljubav, a ne miješati kruške i jabuke... Slična tendencija je u nordijskim zemljama i smatram da su oni daleko ispred nas osim ako ih ne iskvale ovi dotepenci iz zatucanih zabiti koji sobom nose sve te blesave starovjekovne paradigme."


Da, od seksa je napravljen tabu, ljudi kada govore o seksu, govore prljavo, jer su kao što kažeš potisnuli energiju u sebi. Ali kao i ljubav i seks je svetinja. Nažalost, u današnje vrijeme je oskvrnut i sveden na akrobaciju i natjecanje. I pornografiju. Kao i ljubav i sve drugo u životu i seks ima svoje vrijeme… Moje stajalište nije konzervativno, jednostavno razmišljam kao žena.

Pravo zadovljstvo jest konstanta i rezultat je svjevrsne samosvjesnosti, koja je rezultirana uvidom u to da mi tj. naše istinsko "ja" ili naša bit nismo naše misli, želje, tijelo i td. Nema veze sa zadovoljstvom kad jedeš Nutellu ili dobiješ na lotu, kupiš nove cipele ili ideš na godišnji odmor - sve to je prolaznog karaktera.
Umjesto da se naprežeš shvatiti to o čemu ti govorim, bolje ti je da pristupiš praksi pa da sama osjetiš s vremenom to nastalo stanje koje bi se grubo moglo nazvati "zadovoljstvom" ili možda točnije punoćom ili potpunošću u trenutku, bez obzira kakav taj trenutak bio. Nema tu vjere, uvjerenja, misli niti racionalne konkluzije po tom pitanju. "Praksa, praksa i samo praksa..." - mislim da je Marx u pitanju.

Seks je svetinja kao i što je hranjenje, spavanje, disanje i sve ostalo, međutim, ovdje govorim da ga se ne smije usko povezivati s ljubavlju, niti mu pridavati pažnju u smislu jednake važnosti ili ga nepotrebno mistificirati, a kamo li korititi kao sredstvo manipulacije u kombinaciji sa strahom i osobnom nesigurnošću. To je potreba kao i disanje ili ishrana, inzistirati da moraš disati ili jesti isključivo s partnerom čini mi se neodrživim, jednako kao i moralno-dogmatski celibat, ukoliko postoje drugi porivi koje nam je priroda dala, bez obzira na društveno očekivanje, dogmu, moral i sve ostale izmišljotine uma.
Pornografija i ostalo, samo su projekcija necjelovitosti i nesređenosti psihe, da ne kažem manifestacija kompleksa i frustracije, pa i rezultat nepotrebne apstinencije... Stari tantristi mogu nama izgledati potpuno razuzdani, međutim, itekako su bili posloženi i u glavi i u tijelu. Jer ljudska bit i jezgra je na svojem izvoru čista, humana i "dobra". Distorzirana, nesređena psiha i indoktriniran um je ono što nas čini takvima kakvi jesmo, globalno neodrživi. Samoostvareni ljudi nisu zli, niti psihopate, pa tako i njihov seksualni život je u harmoniji, istini i slobodi.

P.S. mislim da bi bilo pametnije konzultirati djela Maslowa po pitanju libida, nego Freuda, zbog cjelovitije paradigme i pristupa samoj biti potreba:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Maslowljeva_teorija_hijerarhija_potreba

Kako često ne uzimamo zaozbiljno ritam spavanja i način života koji vodimo, te ostajemo budni dugo u noć radeći ili se zabavljajući, uz razne  elektronske naprave, a često zbog bezveznih razloga doista je potrebno malo više obratiti načinu i zdravlju spavanja.

Nedavno sam pročitala da se prirodan ritam sna odvija u tri faze i da je zapravo pojam o osmosatnom snu zabluda. Radi se o dvije noćne faze i jednoj po danu tzv. popodnevni drijemež. Tek uz takav način spavanja ljudi mogu povratiti snagu i okrijepiti se u potpunosti te funkcionirati puno bolje u budnom stanju.

Noćno bdijenje, dakle, prekid između dvije faze spavanja bi se trebao koristiti za molitvu, meditaciju ili rad na nečemu kreativnom. Ne preporuča se paliti jarka svjetla tj. raditi bilo što uznemirujuće.

Da, pametno je napraviti nidru ili odrijemati malo popodne. Uostalom, ima jedan članak o spavanju naših strih:

http://goo.gl/4igexD

i još malo o drijemanju:

http://goo.gl/FflmtZ

Gordane, možeš li malo o manipulaciji?
Negdje si pisao malo više o tome, ali ne mogu pronaći taj post. Mislim da se premalo o tome govori, zapravo pojam se uzima kao jasan sam po sebi, no čini mi se da je puno kompleksniji.

Pokušat ću ukratko dati uvod: imamo manipulaciji na razini politike, manipulaciji roditelji - djeca i obrnuto, manipulacija između spolova, na poslu, u tzv. prijateljskim odnosima itd...

U svakom slučaju, izmanipulirana osoba tj. osobe predaju svoju volju, zdrav razum drugoj osobi/grupici ljudi. Kako ta druga osoba nije i ne može biti kompetentna za ostale (osim za sebe), a izmanipulirani se odrekao svoga centra dolazi rekli bismo do disharmonije i nečeg nakaradnog. I puno drugih loših stvari ...
Manipulacija je usko povezana uz laž, neiskrenost, prešućivanje, zapostavljanje.

Kakve su posljedice na razini izmanipuliranog, a kakve na 'višoj' razini zajednice?

Hajde, ako imaš malo volje raspiši se :)

Nema se puno što reći o manipulaciji. Ona ide iz istog korijena necjelovitog bića kao svi problemi. Što je biće manje cjelovito (integrirano), to je manje svjesno, a samim tim inferiorne stvari poput potisnute boli, kompleksa i frustracija upravljaju njim. Na kraju grade se mentalne strukture i izgrađuje lažna slika sebe oko svega toga i sve to biva uronjeno u nesvjesno... tako da proračunatost ima također korijene u dubini nesvjesnog... uglavnom, glavni manipulator je ego, vječni unutrašnji saboter koji ti se predstavlja kao spasitelj, a u biti svo svjetsko i osobno zlo dugujemo njemu. Opisane stvari su kompleksne i moguće ih je razriješiti samo uvidom i osvještavanjem, kao prvo u sebe samog, pa onda tek u okolinu. Može se reći da se sa svjesnom prisutnošću dobiva dodatni prostor koji na neki način potkopava sve te laži kod sebe, a s tim sasvim prirodno dobivamo bistrije oči za promatranje i vanjskig svijeta, jer kad čovjek u sebi uvidi određene stvari, onda ih prepoznaje i kod drugih. Svijet je zagađen tim strukturama, pa je normalno da svi sa svima manipuliraju, a istina i sloboda izostaju...

https://www.youtube.com/watch?v=chzqWI346DI