Nešto uznemiravajuće kad moram sanjati groblje. Nalaziti se na groblju i obilazati, odnosno
gubiti se između grobova nije problem, nego vrijeme koje se pritom mahom mijenja, brzo teče, brzo stižu tmurni oblaci,
brzo pada sumrak, ili od oblaka kao poput neke pomrčine nastaje polutama i onda neka nelagoda, odjednom se želim
riješiti i izaći van na otvorano, a nikako ne mogu to učiniti, već sve dalje i dalje groblje biva veće i iveće, postaje gušće,
i od silnih grobova nigdje kraja. Kako se brže krećem to više se bliži zalazak sunca i dan je pri kraju dok unutar sna prolazi
čitava vječnost. Tako je bilo u zadnjem snu. A prošli tjedan sam sanjao kako se nalazim na otvorenom polju i vidim divljač.
Kad sam se približio to je zec žderao drugog zeca, a odvratno žvakao mu je iznutrice, ulovio sam tog zeca da ga ubijem, i kako sam
snjim trčao da ga lupim po stablu, nekako se odjedanput smračilo i ja sam jednom nogom propao-zaglibio u zemlju a ispod stopala sam osjetio kako puca ljudska lubanja i hrskanje kostiju, čim sam pogledao oko sebe bilo je to nepoznato i neočekivano groblje. Zec mi je od straha pao iz ruku, a ja sam nastavio trčati, dok je sfera prikazivala i dalje grob do groba. To je bilo dovoljno da me probudi, pogotovo dok sam se zagazio na nečiji grob... Ne mogu si protumačiti snove sa grobljem. No mislim da se radi o tome kako sam nadvladao sve svoje nevolje i da me od sada ništa neočekivanog ne može prestrašiti. Ništa fascinantno se nije dešavalo ovih dana da bi bilo vezano uz te snove. Jedino ako se ne poveže nekoliko tjedana kasnije, toga se i bojim...
Početna stranica 
