Primjetio sam da nakon prve radionice mnogo ljudi dolazi s "problemima" koji im se pojavljuju u radu...
Obično dobar dio 2. radionice lucidnog sanjanja potrošim na objašnjavanje opiranja mentalnog sustava s obzirom na vježbanje. Obično to spominjem kroz utjecaj "unutrašnjeg sabotera" koji nas na svaki mogući način nastoji odvratiti od promjene i vratiti u staro stanje. Manifestacije su različite: lijenost, izgovaranje, umor, frustracija vlastitim umom i rezultatom, odustajanje i sl. Sve to su otpori koji se pojavljuju kad se krećemo pozabaviti sa sobom. Nastavak ovog posta je odgovor jednoj učesnici škole koja je "zaboravila" doći na radionicu, iako je par sati prije razmišljala o tome kako će taj dan biti na 2. radionici... Laži ega su veličanstvene, 1000000 je načina kako će vas prevariti i vratiti natrag u mrak. Na kraju takav je i koncept svijeta oko vas: da je svuda oko vas more iluzije i laži koje vas truje svakog dana... ako se ne pozabavite sami sa sobom i svojim obrascima, utopit ćete se vrlo brzo i nastaviti spavati dalje...
Interesantno je da su svi došli na 2. radionicu sa sličnom pričom, pomalo frustrirani samim sobom i umom. Objasnio sam im da sve to što im se dešava je opiranje uma za promjenom, tj. rekli bi neki "ego se opire, ne želi izgubiti vlast", a u biti je uistinu niti nema. Ego kao i bilo koji drugi "organ psihe" ima svoju ulogu u sistemu života, ali ukoliko ne radi tu ulogu koju bi trebao obavljati, onda stvara neravnotežu. Ego ne možemo odbaciti, kao što ne možemo odbaciti, npr. niti jedan dio naše potisnute prirode. Možemo ih samo transformirati, tj. dovesti na mjesto gdje pripadaju. Problem kod ega je taj što on sebe smatra kraljem, tj. centrom cijelog našeg svemira, a u biti je samo službenik u službi duha ili onog što nazivamo Jastvo ili Self. Umišljena pozicija ega je u tome što on "ne vidi" tj. ne osjeti pravo stanje stvari, jer je učahuren u konstrukcije ideja i misle i ograničen vrtlozima obrazaca, koji su na
kraju i nastali upravo zbog diferencijacije svijesti, tj. odvajanja ega od cjeline, a time i potiskivanja određenih dijelova naše psihe, koje cijelo vrijeme nastojimo odbaciti... (kasnije ti isti dijelovi poprime neku vrst autonomije pa nam se vraćaju kroz snove u nastojanju da se vrate u okrilje cjelovitosti bića, ali ih mi i dalje ne želimo prihvatiti, pa često takvi snovi imaju oblik noćne more ili čak demonskih proganjanja, a to što nas proganja je naša vlastita glupost i nesvjest...).
Dakle, možemo reći da su naše misli, koje tvore strukture ideja i obrasce ponašanja, krivi za izoliranje ega od istine i ne samo to, misli podržavaju ego i drže nas u zaslijepljenosti i mraku sna kojeg cijeli život umišljeno sanjamo. U biti svi mi smo manje više daleko od ljudskog bića, tj. mi smo neki oblik humanoida, budući smo implantirani gomilama bespotrebnih scenarija, ideja i uvjerenja koje podržavaju misli, a time i odvojenost ega od cjeline. Možda ti je teško sad to uvidjeti, ali hajdemo vidjeti primjer iz života...
Ratovi, odnosi i svo ljudsko ponašanje samo je preslika, tj. manifestacija onog što se dešava u našem umu. Nikad na svijetu neće nastati mir ili će on postati "pravedan" dok većina umova koji žive u tom svijetu ne riješe svoje unutarnje sukobe i vrate se u stanje cjelovitog bića kakvi su bili kao vrlo mala djeca. Ova gornja priča o egu ima bezbroj manifestacija i možeš ih primjetiti svuda oko sebe, pa i u samoj sebi. Zamislimo nekog mediokriteta koji obavlja dužnost velikog šefa neke firme ili velikog političara u nekoj državi: ono što ih je tjeralo da dođu na takve pozicije uglavnom je ambicija nastala podsvjesnom žudnjom za vlašću koja nije ništa drugo, nego vanjska manifestacija nekog kompleksa manje vrijednosti, uglavnom naslijeđenog iz djetinjstva. Tvrdim da je 90% ljudi na takvim i sličnim poližajima upravo takve prirode. Mudar i pametan čovjek ne teži vlasti, on je sam po sebi vlast, naravno svog malog svijeta kojeg živi u potpunosti, koji nije ništa drugo nego ekstenzija priride... to je ravnoteža. Vratimo se šefovima i političarima: dakle, njihove ambicije su ih dovele na te pozicije, njihove nesavršenosti koje su posljedica njihovog "ranjenog" tj. odvojenog ega od cjeline. Budući je ego van harmonijske strukture despot, stoga takvi ljudi imaju karakteristike despota. Obično su okruženi (u najvećem broju) poslušnim mediokritetom, poltronima i konformistima sličnima njima. Među njima nema korektnih ljudi, već samo poslušnih, upravo zato jer ego, tj. takve osobe ne trpe kritike, čak ni kad su one konstruktivne. Uglavnom to se svodi na "ja pričam - vi slušate"... Takav sistem je osuđen na propast (imaš tisuću primjera), zato jer ne postoji "negativna povratna veza" npr. u obliku kritike ili sumnje, koja regulira sistem i održava stabilnost, tj. ravnotežu. Poslušni poltron i konformist je redovito nesvjesno biće i mediokritet, jedino što zna to je parazitski se uvaliti u trenutnu strukturu i odobravati politiku svog nadređenog, bez obzira kakva ona bila... Takve pozicije, npr. šefovi i političari sebe podsvjesno smatraju centrom svemira i svaka ideja ili aktivnost koja bi promijenila njihovu lažnu poziciju im je neprijateljska, te se bore protiv nje na sve moguće načine... i što se dešava: kad-tad takav sustav se raspada, jer ne postoji povratna veza koja ga čini stabilnom, već samo "pozitivno" klimanje glava poslušnog mediokriteta koji još više pogoršava situaciju te sistem tjeraju u još veći mrak nesvijesti...
Na ovom primjeru možete vidjeti kako se unutrašnje stvari, manifestiraju na van. Primjeri su svakodnevni, a jedan od njih je i Hrvatska u svim svojim segmentima gdje su se u sve strukture uvukli slični ljudi. Povijest obiluje takvim likovima, a Napoleon, Hitler i Staljin samo su najizrazitiji primjerci "kompleksaša" koji su zbog svojih ego-tripova i duševnih majkavosti izazvali previše boli ljudskom biću, gotovo na svim razinama, što se kao posljedica i dan danas osjeća u umovima mnogih ljudi...
E sad, čemu cijela ova priča: Svi mi imamo takve "despote" u sebi koji jedva čekaju da se dokopaju vlasti. Nažalost, nekima to i uspjeva, ali mnogi ostaju na razini gdje jesu i osjećaju manifestacije o kojima pričate i o kojima slušam ove dane na radionicama. Dakle, takvi smo kakvi jesmo, imamo "pomaknut" ego iz sustava prirodne ravnoteže, "organ" koji je umislio da je glavni i stvorio cijelu mrežu obrazaca i misli oko sebe koji ga podržavaju da ostane tako samouvjeren. Zbog toga smo svi slijepci, manje ili više, i prvi korak da se izvučemo iz te zamke je taj da je budemo svjesni. Iz tog razloga, dao sam vam onu vježbu uma, koja daje uvid u unutrašnje stanje uma i odvaja nas od tokova misli i mentalnog orgijanja. Kad jednom osjetimo da te misli nismo mi, onda smo spremni početi stišavati te virove buke uma do neke konačne anihilacije. Što su misli slabije, više svjetla dolazi do našeg ega i on se lagano vraća s mjesta umišljenog kralja na svoje mjesto službenika, tj. posrednika između našeg stvarnog centra bića (Jastvo) i našeg svjesnog dijela. Ego ima
svoju ulogu za koju je stvoren, a ta je da je on centar našeg svjesnog dijela bića, međutim nikako nije tu kao veliki vladar, već kao "službenik" koji treba preuzeti "poruke" našeg Jastva i transformirati ih u ideje i djelovanja koja će nas još više približiti pravoj prirodi i harmoniji života. Budući je Jastvo kao centralni arhetip van svakog pojma, i van svake naše svijesti, nazivaju ga svakakim imenima, od Boga do anđela, od prijatelja do mudraca. Osobno, ja ga nazivam Umjetnik, a cijeli postupak komunikacije Jastvo-ego i djelovanje u skladu s tim, nazivam nekonceptualna umjetnost, budući Jastvo boravi u prostoru bez koncepta... stoga je i istina neiskaziva, nekonceptualna, a svaka filozofija o njoj ili gomila besmislica ili laž. Ako se već treba filozofirati, onda treba pričati o putu i praksi, a ne o uvidu, koji je na kraju cijele priče, strogo individualan. Dakle, sve te manifestacije lijenosti, zaborava, nedostatka volje i nezainteresiranosti su odgovor vašeg ega ili "unutrašnjeg sabotera" kojemu nikakva promjena ne odgovara. Ego je konzervativac, a sve što je konzervativno je neprirodno i osuđeno na propast, jer se u prirodi sve mora mijenjati da bi se održala ravnoteža (Voda koja se ne kreće se usmrdi i pretvori u baruštinu)...
Vježbe koje sam vam dao su direktni napad na "konzervativno" stanje uma i ego se na sve načine opire smišljajući podlosti na svim razinama, jednako kako to rade veliki političari da bi manipulirali narodima i sistemima. Nema razlike; sve je to isti obrazac, a različite metode. To je borba koja će vas pratiti cijelo vrijeme i naviknite se na nju na način da ju prihvatite, ali ne tolerirate, tj. uvijek vam treba biti na pameti kako da se oduprete tim varkama i despotizmu "unutrašnjeg sabotera" ukoliko doista težite slobodi - a sloboda je stvar duše, a ne vanjskog svijeta, te jednako apstraktna i neopisiva, kao i istina... zato su Umjetnici slobodni - rade ono što žele i žive isključivo u svom svijetu...
Bili ste opomenuti da će vam se sve to dešavati, zato sam vam sugerirao da pišete dnevnike, jer je to jedan od načina kako osvijestiti sve te prepredene fore i muljanja onog što nazivamo Ja. Zato ja ne marim za to što moje radionice nisu masovne kao neki sladunjavi tečajevi s "pozitivnim energijama" i "delegacijama anđela" koji još više produbljuju ljudsku glupost. Meni trebaju revolucionari - avangarda, ljudi koji započinju najgoru moguću borbu, a to je borba s vlastitom iluzijom unutar sebe. Sve prave i istinske revolucije počinju iznutra, nikako ne izvana kroz postojeće sustave i doktrine. Ne želim vam tepati i podilaziti s ciljem da mi se divite kao vekom "velikom guru-učitelju" ili pametnjakoviću, već vam želim na neki način rasplamsati te vaša volje koje su vas dovele na radionice, a kojih još niste svjesni, jer nešto vas je ipak dovelo i natjeralo da napravite prvi korak, a na meni je red da vam kroz svoje iskustvo pomognem, da naučite koračati kako biste mogli nastaviti dalje sami. Snovi su odličan i prirodan poligon za rad na svim tim stvarima i njihovu istinsku moć ćete tek shvatiti kroz rad i znjanje nastalo na vlastitom uvidu kroz iskustvo. Sva ova demagogija tu je samo zato da vas nadahnem i motiviram da izdržite, da ne potonete u učmalost prosjeka, fah idiotizma i globalne uvjetovane gluposti - da budete što više svoji i prirodni, kao djeca da imate svoje svjetove, svoj život koji je poput sna i san poput života, da ste odgovorni sebi i toj maloj iskri unutar vas, tom malom plamenu koji vam stidljivo gori u grudima i koji se veseli životu... a svu ovu kramu i jaram ljudske gluposti, da na neki način, bar djelomično zaobiđete... to je pravo "hakiranje sustava", tj. Koncepta - kako ga ja nazivam, zaobilaženje konceptualne idejne strukture implantirane u nas kako bismo bili i ostali necjeloviti i služili nekoj potpuno neodrživoj i neprirodnoj svrsi... na kraju, to i sami znate...
Jedna priča kaže da Isus kad je razgovarao s Poncije Pilatom govorio, kako se on ne želi boriti protiv Rimljana... da on samo želi promijeniti ljude i svijet putem ljubavi, bez obzira bili oni Rimljani ili Židovi... A Poncije Pilat mu je na to rekao: "Bez obzira borio se ti za promjenu oružjem ili ljubavlju... Mi promjenu ne želimo! Zato ćemo te razapeti!"...
Takav je i ego, razapet će vas svaki put kad želite promjenu, pokušavajući ga vratiti tamo gdje pripada...
Sretno!
P.S. ...ništa ti se gadno ne sprema, već ti se sprema natezanje sa samim sobom sve dok to ne prihvatiš kao svakodnevni život, tj. izazov. Početak je težak, kao i otpuštanje kvačila dok auto stoji...
Kao što trijebiš vrt od korova, tako trijebi i svoju dušu od korova iluzije i laži da bi tvoja mala i nejaka biljka mogla rasti i stasati u gorostasa, sve dok ne bude po prirodi stvari bude dovoljno jaka da se odupre svom tom civilizacijskom korovu...
U biti to radimo cijelo vrijeme; moramo si omogućiti pravilan rast, a sve što činimo u svrhu toga je uređivanje vrta, čišćenje korova da bismo mogli rasti, a kako i gdje ćemo rasti to ne znamo mi, niti ćemo ikada znati...
Treba samo slušati tu prirodnu volju koja nas tjera da slobodno rastemo i naravno, braniti se od korova...
I nisam rekao najvažniju stvar kao se boriti protiv tih korova, tj. "unutrašnjeg sabotera" - na način da mu oduzmemo važnost i ne obaziremo se na njega, ignoriramo ga kao da ne postoji i nastavljamo slušati taj impusl, tu iskru ili težnju unutar sebe koja nas tjera da djelujemo na određeni način, u određenom trenutku, bez kalkulacije i onog nepotrebnog razloga "zašto"?
Početna stranica 
