Jeza u snu

Zamislite 12 sati punog sna, odmora, regeneriranja i obnavljanja ljudskih stanica, a usput nezamislivih doživljaja
i sve to unutar jedne "duge" noći. I na kraju probuditi se potpuno ukočen točno u podne.
Ovo što ću ovdje opisati biti će približno onome što me zadesilo tog jutra kad sam se probudio.
Svega 2 put godišnje mogu tako dugo spavati kao mrtav, i sanjati više epizoda u snu.
Svega nekoliko puta sam iskusio jezu u snu, a što sam stariji, gustije me pogađa.
Prošle godine dva put, ove jedanput. No, ova zadnja je bila ubitačna, odnosno najžešća.
Osjećaj je kao da u dubokom snu netko težak sjedne ti na prsa i polako te guši. Potisak zna trajati
nekoliko minuta, i osjeti se težina (u mom slučaju preko 100 kg-a). Osjećao sam nedostatak kisika, dok je
srce počelo pomahnitalo udarati. Imao sam osjećaj da je srce prekoračilo svoje otkucaje u minuti, a treslo me
i pumpalo i malo je falilo da mi ne izleti kroz jednjak ili ne eksplodira.
Probudio sam se ukočen (paraliziran) od straha, pomalo veseo da je to bio samo običan san.
No, od silnog šoka, velika šteta što se nisam mogao sjetiti zbog čega mi se to dogodilo u snu i što sam tamo vidio
i gdje bio. Meni, koji se uvijek sjetim svega. Zanimljivo, ali osjećaj je bio obostran. Ili je nešto je bilo samnom u sobi
dok sam spavao, ili je san bio toliko stvaran da su sva osjetila poludjela.. neznam.
No, ako mi predstoji još jedna takva noć, nebi bilo loše u tom trenutku lucidno djelovati.

Meni se cesto prije događala paraliza spavanja.To je privremena paraliza tijela koja se događa odmah po buđenju ili prije padanja u san.Slicna je normalnoj paralizi koja nam se događa za vrijeme Rem faze sna.Zapravo se dogodi da nam je mozak potpuno budan,no tijelo nije.Ovo stanje moze biti i popraceno halucinacijama. Prvo bi zaspo,pa bi izaso iz paralize,pa ponovno krenuo spavat,pa opet paraliza i tako po nekoliko puta uzastopce.Ponekad bi jos u paralizi cuo nekakve glasove koji mi izgovaraju ime,neki sablasni smjeh ili nekakve prikaze koji mi pokusavaju naudit. Posto u pocetku nisam znao o cemu se radi znao sam biti prilicno uznemiren. Kada sam poceo meditirarti i bavit se slicnim stvarima,polako sam sve rijeđe doživljavo paralizu.Sada mi se mozda desi jednom godisnje.Inace, iz tog stanja se vrlo lako moze astralno projicirati.Sta sam tek nedavno skuzio,i bas me sad to moralo prestati:D

Je, istina!
To su ti "vrata astrala" i mnogi početnici se preplaše u tom stadiju, međutim, nema tu panike, jednostavno treba proći kroz to i naći ćeš se ili u lucidnom snu ili astralnoj porjekciji. Ako želiš češće to isprobavati, evo ti jedan trik:
Nauči se ujutro buditi postepeno na taj način da se ne pomičeš niti milimetra, već zamisli kao da pomičeš neko fluidno tijelu unutar stvarnog tijela. Najlakše je početi divlje se koprcati ili okretati u krevetu, ali bez da mičeš stvarno tijelo.
Naravno, za to ti treba malo više kontrole i svijesti, ali isplati se vježbati. Pojavit će ti se i ta buka i strah i trnci, šumovi, ovisno o dubini sna i vrlo vjerojatno da ćeš se naći kako letiš po sobi, koja neće baš imati obrise sna, već realnosti...

Pozzzzzzzzzzz♥! Paralizu u snovima sam imala dok nisam imala priliku posve izostaviti noćne more koje su mi se kao slučajno nametale...U mome slučaju,paraliza je trajala kratko i bila sam je svijesna ali ne dovoljno snažna da se pomaknem u realnom svijetu ali to sam savladala,ima već dugo..Chris,nemam noćne more baš i ne kontrolirane snove često, ali znam ih imati jednom u dvije godine,muž me snimio mobitelom dok sam kao katatonična,pokušavala napraviti pomak tijela ili ispustiti glas,užas,ali mislim da se to često događa i ne lucidim sanjačima..ali da se iskontrolirati..ja nemam noćne more,moje noćne more su u potpunosti iskontrolirane jer ja tako želim,jer sve ide na moju stranu,nema neprijatelja i tuđeg nametnutog...npr.često sam sanjala rođeno mrtvo dijete ili muža koji me vara,sada toga nema,uvijek sam ja koja zapravo i nije bila trudna ili sam ja ta koja varam,uglavnom ide u moju korist..možda sebično,ali treba se i u nametnutim,astralnim snovima izboriti kao i u realnom svijetu,ma koliko mi to zvučalo nekako pre-čudno!:)) Npr. ako mi se u snu dogodi da rađam mrtvo dijete,sad je to dijete rođeno kao moj anđeo koji me taj trenutak čuva u snu,koliko ponekad i u budnom stanju..dok ne nadođem;) ali kako sam iz grada koji je pogođen ratom,često su moje noćne more bile i uz vriske,ništa čudno,samo vrisak za drugim,nakon kojih me netko probudio:)to je normalno..ne namećem to kao nešto vrijedno,samo spomen..Zanima me zašto se svatko jutro budim sa bar 120m otkucaja srca u minuti od silne navale adrenalina...?;)))Više se umorim u snu nego u ''budnom'' stanju...

Mrtvo dijete ili varanje muža ti je neki od obrazaca straha i emocionalne nesigurnosti koji ti se pojavljuje u vezi, ili čak slična tvoja pomisao uzrokuje suprotne emocije (npr, najljubomorniji muškarci su upravo oni koji varaju svoje žene, jer misle da su one poput njihovih lakih lovina...). S druge strane, tvoja varanja u snu mogu biti ili komunikacija s tvojim muškim djelom duše tzv, animusom koji se takošer mora hraniti odrešenim iskustvima, ili pojavljivanje potrebe za izlaskom iz rutine i želja za "potrošnjom" nekog drugog tijela. Dešava se, ljudi smo i dešavat će se dok je čovjeka, bez obzira na smijem-ne smijem zakone i moralne prodike...
Ubrzani rad srca i ukočenost u snu moće biti povezan uz predvorje astralne projekcije, ali može biti i PTSP uzrokovan učestalim psihičkim šokovima. U svakom slučaju, uđi u sebe i otvori se svemu tome i pokušaj srediti stvari unutar sebe...

Gordan je napisao/la:

Mrtvo dijete ili varanje muža ti je neki od obrazaca straha i emocionalne nesigurnosti koji ti se pojavljuje u vezi, ili čak slična tvoja pomisao uzrokuje suprotne emocije (npr, najljubomorniji muškarci su upravo oni koji varaju svoje žene, jer misle da su one poput njihovih lakih lovina...). S druge strane, tvoja varanja u snu mogu biti ili komunikacija s tvojim muškim djelom duše tzv, animusom koji se takošer mora hraniti odrešenim iskustvima, ili pojavljivanje potrebe za izlaskom iz rutine i želja za "potrošnjom" nekog drugog tijela. Dešava se, ljudi smo i dešavat će se dok je čovjeka, bez obzira na smijem-ne smijem zakone i moralne prodike...
Ubrzani rad srca i ukočenost u snu moće biti povezan uz predvorje astralne projekcije, ali može biti i PTSP uzrokovan učestalim psihičkim šokovima. U svakom slučaju, uđi u sebe i otvori se svemu tome i pokušaj srediti stvari unutar sebe...

za sve druge sam pozitivna i dajem jako puno pozitivne energije pa i na poslu kao i u društvu,kod kuće sam ipak malo opuštenija:) Ne znam što bih rekla o tim varanjima,muž je stalno uz mene pa valjda zato,a naživila sam se pa mi nije jasno,jednostavno sam osoba koja voli leptiriće u trbuhu pa makar i u snu,sva sreća pa su ti ljudi daleko od mene:))
p.s. Nemam PTSP,iako moj opet suprug misli da imam psihičkih poremećaja hihihihihihhihhi:)))

Samo ti uživaj, ja ti samo nabacujem moguće obrasce, a ti najbolje znaš što se dešava duboko u tebi, tj. jedino ti to možeš iskopati na svjetlo svijesti.

tao je napisao/la:

Meni se cesto prije događala paraliza spavanja.To je privremena paraliza tijela koja se događa odmah po buđenju ili prije padanja u san.Slicna je normalnoj paralizi koja nam se događa za vrijeme Rem faze sna.Zapravo se dogodi da nam je mozak potpuno budan,no tijelo nije.Ovo stanje moze biti i popraceno halucinacijama. Prvo bi zaspo,pa bi izaso iz paralize,pa ponovno krenuo spavat,pa opet paraliza i tako po nekoliko puta uzastopce.

Ne znam je li to - to ali meni se nesto slicno desava ako spavam poslijepodne. To je kao neki lucidan san ali bez sna, nema slika ni desavanja samo znam da spavam. To su mi losa iskustva jer obicno ufuram da mi nestaje daha i jako se zelim probuditi ali ne ide tako lako. Onda recimo pokusavam pustiti glas ili pomjerati stopalo, objasnio sam dragoj o cemu se tada radi kod mene i zamolio da me probudi kada vidi da dajem takve znakove. Ako se po budjenju ne razbudim i ustanem nego nastavim spavati ponovo mi se sve desava i po nekoliko puta. To mi jako iscrpi energiju, bas umarajuce iskustvo.
Inace jako rijetko imam tako neka losa iskustva sa snovima, povremeno se pojavi nesto sto me uplasi, neko cudoviste, ali stvarno jako rijetko. Desava mi se ustvari nesto sasvim suprotno od jeze, a to je da se smijem dok spavam. Na to mi je draga ukazala par puta i ucinilo mi se bas kao simpa karakteristika

22 je napisao/la:

[quote="
Ne znam je li to - to ali meni se nesto slicno desava ako spavam poslijepodne. To je kao neki lucidan san ali bez sna, nema slika ni desavanja samo znam da spavam. To su mi losa iskustva jer obicno ufuram da mi nestaje daha i jako se zelim probuditi ali ne ide tako lako. Onda recimo pokusavam pustiti glas ili
pomjerati stopalo...

To sta si opisao je paraliza spavanja.
Meni se takoder desavalo da nekoga zovem ili se pokusavam pomaknuti ali mi nije islo.
Mislim da je trik da izadjes iz paralize duboko disanje,mislim promjenis ritam disanja i onda se tjelo samo probudi.
Moja frendica kada je bila mala je satima bila u toj paralizi.Nakon nekoga vremena vise nije htijela ni spavati.Ali ju je to na svu srecu proslo.
Ni ja vec neko vrijeme nemam tu paralizu.
Neznam zbog cega se uopce i pojavljuje.

tao je napisao/la:

Ni ja vec neko vrijeme nemam tu paralizu.
Neznam zbog cega se uopce i pojavljuje.

Ne znam, meni se to još uvijek dešava, skoro svaki put kada zaspem u poslijepodnevnim satima. Zato se trudim i ne spavati tada. Mislim da mi je jednom uspjelo prebaciti se u lucidan san iz toga, ali ne mislim puno tada o tome. Loš je osjećaj i samo se želim probuditi. Mada možda bi trebalo prevazići to stanje i drugačije ga iskoristiti.

Na tvom mjestu ja bih tu "jezu" iskorištavao, a ne bježao od nje. Popodnevna spavanja su specifična i lakše je postići projekciju iz njih, jer je tijelo umorno, a um još uvijek radi i tad se dešava taj trenutak kad se probudiš... jeza je samo "čuvar praga" kao što je hladnoća, ulazak u more. Traje kratko, ali nakon toga plivaš i nema je više... inače nikad nećeš ući u more.

Lijep pozdrav svima, danas sam slucajno nabasala na ovaj forum i malo prosvrljala, te odlucila se ukljuciti.

Nije da sam tocno imala pojam nekakve jeze u snu iako se pojavljivala dosta cesto u obliku straha. Jednostavno mi nije toco jasno
niti cega se bojim, niti kako to rijesiti, ali problem je u tome sto mi obiljezi cijeli dan. U zadnje vrijeme se cesto niti ne sjecam snova, ako ih se i sjetim, gotovo odmah ispare. Cesto su to nocne more cijih se sadrzaja ne mogu sjetiti, ili nesto kao nekakav strasan de ja vu mi se javi, iako se sna sjecam samo to jutro.

Lucidne snove sam imala nekoliko puta, bilo mi je strano tesko shvatiti sto bi to trebalo znaciti jer nisam imala nikoga tko bi mi ih mogao objasniti. Rijetko kada imam lijepe snove. Cesto se budim sva u znoju, panaici sa suzama u ocima a ne znam zasto. Moze li mi tko pomoci rastumaciti te osjecaje? To mi je veliki problem jer stalno osjecam umor bez obzira na kolicinu sna,a pokusala sam i sa mijenjanjem kreveta, jastuka, polozaja kreveta u sobi, pa cak micanjem i stvari ispod kreveta...